Post – kako je to izgledalo po danima te prekid posta

thumbnail

Završio sam i s ovogodišnjim 5-dnevnim postom. Trajao je od srijede 03.01. popodne, do ponedjeljka 08.01. navečer, nešto malo više od 120 sati. U sljedećim rečenicama opisat ću prehrambene navike neposredno prije posta, pripremu za post, sami post te prekid posta.

Iako se veći dio godine manje-više kvalitetno hranim, svake godine se u periodu Adventa potpuno opustim te jedem apsolutno sve što poželim. Tako je bilo i ove godine. Od 06.12. pa do 02.01. sam jeo ogromne, zaista ogromne količine hrane. I zdrave ali i nezdrave. Pod nezdravom se izdvajaju goleme količine slastica, industrijskih (čokolade, keksi) pa do domaćih (kolači, torte). Također, u tih 3 tjedna sam pojeo pizza, kobasica, kruha, hamburgera, peciva i sličnih stvari u količinama koliko ih vjerojatno ne pojedem kroz ostatak godine. Nije ovo bilo nikakvo neobično iskakanje iz tračnica, svake godine se jednako opustim u vrijeme Adventa, kao i tijekom ljetnog godišnjeg odmora. Moram svakako napomenuti da se većina ovog junk fooda pojela tijekom popodnevnih i večernjih sati. Obroci u ostatku dana su bili „fit approved“ i to je glavni razlog što nisam dobio više od 2-3 kg masti težine (dobio sam doduše puno više težine ali o tome nešto kasnije).

Post sam planirao početi 07.01. te odraditi 5 dana pripreme za njega. Zbog određenih okolnosti odlučio sam se za raniji početak posta te sam imao svega 2 dana za pripremu. Priprema se sastojala od prehrane bez ugljikohidrata tijekom tih 2 dana te znatno manjih obroka od do tad uobičajenih. Također sam kavu s 4 šalice koliko inače pijem smanjio prvi dan na 2, a drugi dan na samo 1 šalicu. Već u ta dva dana pripreme su počeli problemi, glavobolje zbog manjka kofeina te jaki osjećaj gladi.

Prvi dan posta, četvrtak, je bio uobičajeno užasan. Jaka glavobolja, glad i mentalna magla. Na poslu sam funkcionirao na nekih 50% kapaciteta i svakako ću ubuduće nastojati da prvi i drugi dan budu tijekom vikenda. Ovako loše nuspojave pripisujem prije svega izostanku kofeina, a ne hrane. Osobama koje nisu ovisne o kavi i kofeinu ova tranzicija bi svakako trebala biti znatno lakša.

Drugog dana, petak, je još uvijek bila prisutna glavobolja, doduše u dosta manjoj mjeri, ali pojačana jakim osjećajem gladi. Koliko god sam prvi dan čak i uživao u pražnjenju tijela od svakakvog smeća toliko mi je drugi dan hrana počela jako faliti. Mentalno sam bio dosta jači nego prvi dan, počele su mi se vraćati adekvatne kognitivne sposobnosti.

Trećeg dana, subota, je glavobolja bila samo neznatno prisutna. Receptori za kofein su se očito očistili i mozak je prestao tražiti stimulans. Osjećao sam se lagano i dosta dobro, hrana mi je na neki način prestala nedostajati u klasičnom smislu, ali su mi strašno nedostajali okusi. Samo sam razmišljao o slanom, ljutom, kiselom… San mi je postao odličan, spavao sam dugo i kvalitetno.

Četvrti dan, nedjelja, je bio sjajan. Glad kao klasičan podražaj je jedva prisutna ali opet jako čeznem za okusima; mesa, sira, juhe, salate, svježe pečenog kruha. Slatko mi gotovo uopće ne fali, samo slana hrana što je zapravo jako čudno jer sam inače lud za slatkim. Toliko mi nedostaju nabrojani okusi da sam na Facebook-u zapratio sve one stranice s super receptima, gledam ih i guštam kako ću ih pripremati kad završim s postom. Mentalno sam bio fantastičan. S obzirom da se pripremam za završni ispit na Fitnes učilištu, ovo je prvi dan koji sam baš imao odličnu koncentraciju za učenje. Tijelo se prebacilo s ugljikohidrata kojih NEMA na ketone koje proizvodi iz masnih naslaga i barem je mozak sit i zadovoljan te radi punom parom. Počinje se javljati dosta jaka bol u leđima, nedostatak minerala polako počinje uzimati danak. Također, grlo boli, postoji i medicinsko objašnjenje zašto je tako ali neću sad duljiti. Pitajte u komentaru ako vas zanima detaljnije.

Peti dan, ponedjeljak, osjećaj fantastičan. Ako izuzmem bol u grlu i leđima (oboje podnošljivo) sve drugo je za 5. Brutalno sam se naspavao preko vikenda, osjećam se lagano, mozak radi sjajno, gladi NEMA! Osjećam da bih bez problema mogao nastaviti s postom ali ovaj put neću. Naporan tjedan je ispred mene i moram popuniti ako ništa drugo zalihe vitamina i minerala. Odradio sam ono što sam planira i tu treba stati. Iduće godine ću isplanirati post od 7 dana i odraditi ga planski, sada ne želim improvizirati.

Prekid posta sam odradio na propisan način. Prvi obrok je bio tanjur domaće goveđe juhe, a uslijedila je zdjelica kuhane govedine, pomiješane s lukom, brokulom, cvjetačom i maslinovim uljem. Sat kasnije sam pojeo cca 50 grama malih slanih pereca (grickalice), a zatim nekoliko voćnih jogurta. Ovo zadnje mi baš i nije trebalo ali dobro, tijelo je toliko prazno da će mi ovo samo malo popuniti glikogen. Također sam popio Omega 3, kalcij, magnezij cink i vitamin c. Tijelu sad trebaju makro i mikronutrijenti kako bi nanovo izgradilo nove, zdrave stanice te imunitet.

U idućem, ujedno i završnom tekstu napisat ću što je o svemu rekla vaga, koliko kg sam pao, koliko kg sam vratio nakon punjenja, te opći dojam o ovogodišnjem postu.

Post – tko smije sigurno postiti i koliko dugo?

Scale-eating-fasting2-800x493

Danas mi je peti, ujedno i zadnji dan posta ali izvještaj kako je to izgledalo po danima slijedi tek kad ga odradim do kraja, odnosno kad se potpuno vratim u rutinu redovite ishrane. Tek tad ću vidjeti before/after rezultate (iako znam kakvi će otprilike biti jer mi nije prvi post, ali svaki je u neku ruku ipak poseban).

Danas ću napisati nekoliko rečenica o preporučenom trajanju posta te o tome tko ne bi trebao postiti bez konzultacija s liječnikom.

Ukoliko ste potpuno zdrava osoba, post u trajanju 1-3 dana trebao bi biti sigurna aktivnost. Bez obzira na tjelesnu kompoziciju i težinu, tijelo imam sasvim dovoljno zaliha svega što mu je potrebno za preživjeti 1-3 dana. Jedini uvjet je da pijete dovoljno vode kako ne biste bili dehidrirani.

Osobama koje nikad nisu postile preporučio bih za početak 1-dnevni post, zatim 3-dnevni, a tek nakon tih iskustava bih prepustio čovjeku da na temelju iskustva i osjećaja tijekom kraćih postova, odluči je li spreman za duži post.

Također, prvi dani posta mogu biti jako, jako teški i zato je moja preporuka postiti tijekom vikenda ili godišnjih odmora. Najteža su prva dva dana, osobito prvi (detaljnije ću o tome pisati u idućem tekstu) i zato je bolje da ta dva dana nemate nikakve obaveze, odnosno da ta prva dva dana posta ne budu tijekom radnih dana.

Osobno sam već poprilično iskusan s postom pa si mogu dozvoliti post od 5 dana. Poznajem svoje tijelo i znam njegove mogućnosti i limite. Meni je 5 dana lako za izdržati i ne treba mi medicinska supervizija ali nikako to ne preporučujem svakome. Počnite lagano, s jednim danom posta. Nakon par jednodnevnih, odradite post od 2-3 dana. Tek nakon toga možete razmišljati o dužem postu (naravno da se osobno nisam držao ove preporuke i da je moj prvi post odmah bio 5-dnevni ali to svakako nije bilo ugodno, pametno, a ni zdravstveno sigurno iskustvo).

Post duži od nekoliko dana se ne preporučuje raditi bez medicinske supervizije. Vani su već prilično popularne klinike specijalizirane za post, u kojima su osobe koje poste pod 24 satnom paskom liječnika.

S obzirom da sam Balkanac, moj idući post će po svoj prilici biti barem 7 dana i to naravno bez nadzora, ali ponavljam, ja sam već jako iskusan u ovome i nemojte to pokušavati ako vam je prvi post.

Osobe koje pak imaju bilo kakve zdravstvene probleme, svakako neka se konzultiraju s liječnikom ali kvalitetnim, koji se permanentno educira, a ne s nekim koji od završetka fakulteta nije pročitao niti jedno aktualno istraživanje te se drži dogmi koje  je naučio iz knjiga napisanih prije 30-40 godina.

Trudnice NIKAKO ne bi smjele postiti, mislim da je suvišno objašnjavati zašto.

U idućem postu opisat ću period koji je prethodio postu, pripremu za post, samo iskustvo kroz ovih 5 dana te o mjerljivim rezultatima posta.