Ljetna satira – muškarci u kupaćim gaćama

5571965848_e88aceedfe_b

Ljeto nam se polako ali sigurni bliži kraju. Iako se turistička sezona klimatskim promjenama sve više produžuje, ipak sredina kolovoza nekako tradicionalno simbolizira kraj špice ljetne sezone kupanja i odmaranja.

Ljeto je također i vrijeme kad neprikladno za neke teže teme pa idemo ovaj put s jednim satiričnim osvrtom na neke stvari koje se ljeti mogu vidjeti na plažama, ulicama ili kafićima. Mislim konkretno na tipove muškaraca po fizičkoj formi/obliku njihovih tijela ali i po ponašanju. Zašto samo muških? Zato jer sam i sam muškarac te u nekima od ovih opisa pronalazim i sebe. Drugi razlog je taj što se trenutno (možda će sutra biti drukčije) ne usudim dirnuti u taštine svojih čitateljica koje bi se mogle naći uvrijeđene ako se prepoznaju. Iako ne bi trebale jer je ovo isključivo, ponavljam,  satiričan tekst. E pa krenimo:

Tip 1:

11696327

Ovo je naprisutniji tip. Po mojoj gruboj procjeni, 90% muške populacije spada u ovu grupu. Ovaj tip muškarca je svoj zadnji trening odradio na satu tjelesnog odgoja u osnovnoj školi. Najčešća hrana mu je burek (što masniji to bolji), čevapi u somunu,  bijeli kruh (po mogućnosti umočen u kotao u kojem se spremala kotlovina), korica od odojka ili pak fini domaći špek s puno luka. Prezire voće i povrće (osim luka), a omiljena pića su mu pivo, vino i rakijica. Vodu ne pije da ne dobije vodu u koljenu. Jedini sport  kojim se bavi je mali nogomet na koji dolazi sav zamotan, te elasticni zavoj na skočnom zglobu, te steznik na koljenu, te flaster na žulju na peti. Na mali nogomet ide jer je nogomet jedini pravi sport za muškarce, a nakon minute na terenu, simulira ozljedu i traži zamjenu. Pravi razlog zamjene je taj što nema snage za više od minute igre, a i nije u redu da se gajba pive koja čeka sa strane zagrije previše. Za njega su svi muškarci koji idu u teretanu ili a) kompleksaši, b) imaju malog pišu, c) muškarci koji vole muškarce. Na plažu dolazi ponosno, sretan što je napokon na odmoru, od jutra udara po točenoj pivi u obližnjem kafiću, u sebi ili na glas komentira zgodne djevojke („uh kako bih te ….“), te nabildane mužjake („pederu nabildani, da ti ja zveknem jednu zidarsku odletio bi 4 metra…). Ponosan je na svoje tijelo i svima to daje do znanja („sve su to moji zubi natukli…“, „jebeš čovjeka bez 100 kila….“, „pobijedio sam anoreksiju…“ itd.)

Tip 2:

AJ2A47

Ovaj tip kad pređe 30 godina starosti “evoluira” u Tip 1, ali dok je u dvadesetima, to izgleda otprilike  ovako:

Izbor prehrane i omiljenih pića mu je isti kao i kod Tipa 1 ali…. Sve do negdje ožujka ili travnja. Tad upisuje teretanu, kupuje hrpu proteina, glutamina, kreatina, boostera… kreće s mahnitim vježbanjem (pritom se često ozlijedi jer mu je tijelo potpuno nespremno na tempo koji si odmah nabija), na treningu radi samo prsa i ruke („Schwarzenegger buraz…“) i to samo dvije vježbe, bench press i biceps pregib, u rekordnom roku usvaja gym sleng i njime se razbacuje 24h dnevno gdje god se nalazio („gainz buraz….“ „chest Friday…“, „danas sam zveknuo PR na benchu eeeeej”). Naravno, odlazi i u shoping, kupuje majice 2 broja premale (na kontinentu ih zovu „kamatarke“, a na moru „majica na mišiće“) te uske kupaće gaće kakve je Cro Cop nosio u ranoj fazi MMA karijere. Na plaži pucaju od ponosa jer su dobili malo mišića, a ako im se itko usudi reći da su ipak debele svinje (to im najčešće kažu cure ako ih imaju), jedini odgovor na to im je „masa je mama“.  Činjenica da su kroz treninge stekli nešto nove fizičke snage i mišića daj im neopisiv osjećaj superiornosti koji ponekad pokazuju navečer u klubovima, često pod utjecajem alkohola ili droge. Tad ponekad, u svojim premalim majčicama započinju neke sukobe u kojima 99,9% njih bude osramoćeno, najčešće od redara ili pak nekog mršavog klinca od 65 kg koji je igrom slučaja sportaš nekog borilačkog sporta. Razočaran odlučuje kako će čim dođe doma upisati neki borilački sport i uz to se zveknuti steroidima („ionako su svi oni na kemiji“). Čim se vrati doma, entuzijazam splasne i u trenu se opet transformira u klasičan primjer Tipa 1. I tako sve do travnja iduće godine kad se ciklus ponavlja (ciklusi se ponavljaju do cca 30 godina starosti, tad se nepovratno pretvaraju u klasični Tip 1.)

Tip 3:

daniel-craig-136391917424403901-140714151549

Ovo je zanimljiv tip. Oduvijek se bavi nekim oblikom fizičke aktivnosti, ima dobra znanja o treningu i prehrani i redovito ih prakticira. Izgleda vrlo dobro, čak i odlično osobito u usporedbi s tipovima 1 i 2 kakvih je 95%. No, perfekcionist je i uvijek jako kritičan prema sebi. Trenira cijelu godinu (više ili manje intenzivno) ali s približavanjem ljeta dodatno intenzivira treninge i dodatno „čisti“ prehranu.  Međutim, on se ne uspoređuje s Tipovima 1 i 2 već se uspoređuje s Tipom 4 (vidi niže) i kad vidi da još nije na toj razini, često posustane i to najčešće u trenutku kad mu nedostaje još 3-4 disciplinirana tjedna kako bi postao Tip 4. Tada često odlazi u krajnost, zaključuje kako je ova godina izgubljena,  počinje doslovno žderati sve čega se odricao zadnjih mjeseci, te kovati planove kako 01.09. počinje ispočetka kako bi iduće ljeto izgledao kao Tip 4. Naravno, uz svo žderanje on i dalje izgleda bolje nego 95% ostalih muških primjeraka na plaži i mnogo ljudi s odobravanjem baci pogled na njega, ali on to doživljava u smislu „gledaju me jer sam debelo prase“.  Zanimljiv tip. Jako zanimljiv.

Tip 4:

Bodybuilder on beach

Ovaj tip je pojam discipline. Trenira cijelu godinu, 95% vremena se hrani strogo disciplinirano, jako mu je stalo u kakvom mu je tijelo stanju te je dugi niz godina u treningu. Takav tip si je zadao jako visoke standarde ispod kojih se ne spušta. U velikom broju slučajeva on i živi od svog tijela (sportaš, osobni trener, model….. žigolo). Primjeraka ovog tipa je zaista malo, jer biti u top formi nije lako i takva osoba zaista puno toga žrtvuje da bi tako izgledala. Veliki broj primjeraka Tipa 3 imaju potencijal za dosizanjem Tipa 4 ali ih često životne okolnosti (sjedalački posao, ljubav prema hrani, nedovoljno sna, ludi tempo života, obaveze… ) spriječi da to ostvare. Tip 4 je načelno relativno nezanimljiv za opis, sve dok ne dirnemo u podtipove tipa 4. A njih zaista ima svakakvih, od ljudi koji fantastično izgledaju ali su uvjereni da je to loše i nedovoljno (premali mišići ,nedovoljno nizak % masti), preko turbo uobraženih koji preziru sve ostale tipove, pa onih koji svima oko sebe dosađuju sa savjetima, kritikama svih koji ne izgledaju kao oni, napadaju ljude oko sebe zašto jedu kruh i sladoled i tako dalje i tako bliže. A ima i onih koji su itekako normalni, ponosni na svoj trud, rezultat i stil života kojim žive, a opet puni razumijevanja za sve ostale tipove oko sebe. Nažalost, brojka takvih se mjeri u promilima.

Eto, ovo je bio kratki osvrt iz mog kuta, satiričan naravno, svaka sličnost sa stvarnim osobama je slučajna :). Ukoliko imate i vi neki tip koji nisam primijetio, svakako napišite

Kućni odgoj, odnosno izostanak istog

Dva praznika u razmaku od 7 dana te „stari“ godišnji odmor, omogućili su mi dva produžena vikenda na moru.

Koliko god se veselio takvim prilikama, zadnjih godina me hvata i neka nervoza kad god se spremam na more. S godinama mi pada prag tolerancije na mnoge stvari, a imam dojam da „tih“ stvari ima sve više i više.

Iako si svi tepamo kako smo jako fina i kulturna ljudska bića, sami pogled na recimo plaže nas itekako demantira.

Evo jedan svježi primjer iz Novog Vinodolskog. Novi je gradić koji se u zadnjih 15-ak godina koliko u njemu ljetujem strahovito razvio. Grad je predivan, a svako ljeto me iznenadi nekom pozitivnom promjenom. Ove godine je to bilo uređenje Bribirske obale. Uređeni su platoi za ručnike (obala je inače jako stjenovita i s malo „prirodnih“ platoa za ručnike), postavljeni tuševi, inox klupe u hladu posađenih stabala, a uz te klupe je nasipan čisti pijesak. Idealna mjesta za sakriti se u periodima kad je sunce prejako. Također, idealno za malu djecu koja jako vole igre s pijeskom.

No, nije prošlo puno dok nisam počeo vidjeti za što je još taj pijesak idealan. Svakih par metara pseći izmet. Uz te vidljive ostatke, mogu si samo zamisliti koliko je nevidljivih, „tekućih“ izlučevina kućnih ljubimaca. Uz dužno poštovanje onoj (nadam se) većini koja pazi da njihovi ljubimci takve stvari rade na za to primjerenim mjestima, ovi drugi su jednostavno rečeno – stoka u ljudskom obliku. Ako imaš ljubimca koji ti uljepšava život, onda se pobrini da se taj isti ne olakšava na mjestima koja je netko uredio, potrošio budget, potrudio se da SVIM gostima i posjetiteljima bude ugodnije. Nemam ništa protiv kućnih ljubimaca ali prioriteti njih i njihovih neodgojenih vlasnika NISU i NE MOGU biti veći od prioriteta ostalih ljudi, osobito male djece.

Kad smo već kod male djece i njihovih roditelja, daleko od toga da i „mi“ nismo bez mana. Na tim istim plažama sam tako nažalost vidio odbačene iskorištene pelene i vlažne maramice, niti 7-8 metara od koša za smeće. Da ne govorim o praznim vrećicama čipseva, omota od sladoleda, limenki cuge te stotinama opušaka od cigareta.

Još jedna stvar. Kako je bio produženi vikend, na more se sjatilo zaista puno ljudi. To odmah znači gužve i muke po traženju parkinga. Prvi dan, tražim prazno mjesto, a njega ni za lijek. Odjednom vidim jedno jedino prazno mjesto i sav sretan parkiram. Izađemo iz auta, i tad vidim da sam parkirao na mjesto predviđeno za osobe s invaliditetom. Isti tren sam sjeo nazad u auto, maknuo se, te idućih 15 minuta tražio novo prazno mjesto. Dok sam se vratio do svojih, naravno da je to parkirno mjesto bilo zauzeto. Obišao sam taj parkirani auto, i naravno, na njemu ni traga oznaci/naljepnici koja bi potvrdila da se radi o osobi s invaliditetom. Idućih 4 dana to je mjesto redovito bilo zauzeto, i naravno, niti jedan auto nije bio od vlasnika s invaliditetom.

Zbog ovakvih stvari sam razočaran u ljude, njihov kućni odgoj i evolucija ljudske vrste općenito. Umjesto da smo svakim danom sve civiliziraniji, imam dojam da nazadujemo.

Možda sam i ja prečangrizav pa mi smetaju stvari koje drugima ne smetaju. Ali mislim da ipak nisam. Stvari koje sam naveo ne mogu ne zasmetati svakog kulturnog i odgojenog čovjeka.

Kao osobe se moramo razvijati u svim segmentima življenja. Ako nastojimo biti zdraviji, u boljoj formi, bogatiji, sretniji, pa ajmo onda poraditi na sebi i po pitanju kućnog odgoja. Nemojte zaboraviti da ste najveći uzor vlastitoj djeci. Ako vas vide kako bacate opuške, smeće, ostatke hrane… to će smatrati normalnim ponašanjem i usvojiti iste obrasce ponašanja.

Ipak, i ja naravno imam svojih mana. Jedna od njih je svakako nizak prag tolerancije i impulzivnost. Pa tako ako ovog ljeta pročitate naslov u novinama ili na portalima „Ljutiti blogger našamarao bahatog vlasnika psa“, velike su šanse da se radi o meni. I da, svakako ću paziti da to napravim dok me djeca ne gledaju.