ZNANJE SE NE MJERI BROJEM LAJKOVA!

Ignorance-quotes_luzdelaluna_4

Oduvijek sam pasionirani skupljač znanja. Broj godišnje pročitanih knjiga mi višestruko nadmašuje hrvatski prosjek (što i nije teško jer smo zemlja s katastrofalnim statistikama o broju pročitanih knjiga per capita godišnje), dnevno preko 2 sata slušam podcastove s najvećim svjetskim autoritetima iz područja fitnesa, nutricionizma, spavanja, marketinga, business-a…, na TV -u gledam gotovo isključivo edukativne i dokumentarne sadržaje, a sve navedeno nastojim i testirati u praksi, najprije na sebi, a tek nakon toga i na ljudima koji zatraže moju pomoć.

No, kako nastojim stjecati znanje od doktora znanosti, profesora s Ivy league fakulteta i ostalih “provjerenih” stručnjaka, tako pratim i pojedine domaće “influencere” iz područja u kojima egzistiram ili me samo zanimaju.

Iako ima ljudi (hvala Bogu sve ih je više) koji također znanje skupljaju iz provjerenih izvora i potom dijele sa svojim “folowerima”, ima i nemala količina ljudi koji se nazivaju “stručnjacima”, imaju desetke tisuća folowera, a pišu nebuloze koje su naučili iz dogmi starih preko 30 godina i koje tretiraju i dalje dijele kao “nepobitne činjenice”. Lako za njih ali…. ljudi koji nemaju vremena i volje da se educiraju iz knjiga, publikacija, podcastova itd već dođu po “znanje” na društvene mreže, često mogu ostati vrlo razočarani i bez rezultata koje očekuju slušajući upute takvih “stručnjaka”.

Jedan od mitova (a s vremenom ću ih obraditi sve) koji nikako da nestane je:

“Doručak je najvažniji obrok u danu”

Maločas sam na jednom fitness profilu (preko 100.000 folowera) pročitao kako je preskakanje doručka najgora/najnezdravija moguća stvar koju čovjek može učiniti.

Na stranu što autoriteti poput npr. Dr. Petter Attie, Dr. Saatchin Pande, Dominic D Agostina, Mark Sissona i mnoštva drugih studijama i meta analizmama potvrđuju da IF može biti itekako koristan.

Na stranu i to što je doktor Yoshinuri Ohsumi 2016. dobio Nobelovu nagradu na temu autofagije (proces u kojem tijelo tijekom posta/redukcije unešenih nutrijenata “jede” vlastite “loše” stanice – brzo, laičko objašnjenje)

Na stranu sve navedeno i svi dokazi kad i dalje imamo ljude sa 100k + folowera koji vas navode na misao da ćete si uništiti zdravlje, metabolizam, … šta sve ne …ukoliko preskačete doručak.

Moj stav po navedenom pitanju je: jedite kad i kako vama paše. Dok god se pridržavate dobrih nutrijenata, pravilnog omjera makronutrijenata (a i to ovisi o ciljevima koje želite postići) te kalorijskog unosa koji opet ovisi o vašim ciljevima, nebitno je unosite li to u jednom, dva ili 6 obroka.

Nekima će više pasati klasika, doručak ,ručak i večera uz dva međuobroka, nekima da sve to unesu navečer u jednom obroku (Warrior diet), nekim u prozoru od 4-8 ili 10 sati (IF).

Međutim, IZRIČITO DEMONIZIRATI bilo koju od ovih opcija je….bit ću vrlo blag i tolerantan te reći – u najmanju ruku NEOZBILJNO!

POANTA:

– Pazite od koga se educirate

– Bježite od svih “gurua” koji TVRDE da je onako kako oni kažu ili nikako

– educirajte se na relevantnim izvorima

– broj “lajkova” nije mjerilo IQ-a i razine znanja

– budite otvorena uma

I zapamtite još jednu stvar:

mjesečno se na području nutricionizma, treninga, dugovječnosti (longevity) zdravlja i srodnih područja na Pubmedu objavi nekoliko desetaka tisuća istraživanja od kojih svako može pobiti neku staru dogmu.

Tvrditi da je nešto što piše u nekim smjernicama objavljenima prije 30-40 godina NEPOBITNA istina je naivno, neodgovorno, a po meni i dokaz lijenosti za rad na vlastitom znannju i kredibilitetu

Poroci, ciljevi, umjerenost…

kermit-1651325_1280

 

Nije da kroz mladost nisam imao poroka, dapače, bilo ih je puno previše ali što sam stariji, sve ih više nastojim odbaciti jer me usporavaju u dostizanju mojih ciljeva. No, s vremena na vrijeme, dođu situacije u kojima se ipak opustim i to me podsjeti da tijelo s 40 godina jednostavno puno teže oprašta neke situacije nego tijelo od 20 godina.

Prošlo je ravno tjedan dana od svadbe mog dobrog prijatelja na kojoj sam unio određenu količinu alkohola i još uvijek se od toga nisam oporavio do kraja. Nije da sam popio ne znam koliko ali s obzirom da dosta rijetko konzumiram alkohol, nuspojave su bile … dosta naglašene. Nije pomoglo ni što se tu noć, kao niti iduću nisam naspavao, a nije pomoglo ni to što sam se dva dana kasnije, u ponedjeljak, opet ustao u 4 ujutro i odradio trening umjesto da odmorim.

Kao što sam već više puta naglašavao, biti fit u 30-ima i 40-ima nije teško ukoliko se te godine i „kilometraža“ tijela uvažavaju. Forma koju možemo postići sa recimo 40 godina može biti jednaka pa čak i bolja ukoliko tijelu poklanjamo više pažnje, a to znači:

VIŠE:

  • Zagrijavanja prije treninga
  • Vježbi mobilnosti
  • Kretanja općenito
  • Masaža
  • Odmora
  • Dobre hrane
  • Dobrih tekućina (voda, čaj)

MANJE:

  • Ljenčarenja
  • Loše hrane
  • Loših pića (alkohol, zaslađeni sokovi)
  • Živciranja
  • Cigareta
  • Besanih noći

Mnogima od nas slijedi „produženi vikend“. Družit ćemo se, odmarati, bit će mnogo rođendana, krstitki, svadbi, roštilja, raznoraznih fešti i druženja. Bit će puno prilika da si upropastimo naporan rad proteklih tjedana, te sabotiramo tjedan koji je pred nama. Neće nam biti ništa od 2 „gemišta“, kuglice sladoleda ili jednog pretjerivanja u delicijama s roštilja (i raznoraznim prilozima koji roštilj prate) ali ne moramo se baš u potpunosti „pustiti s lanca“.

Ključ je u umjerenosti, kako u jelu i piću, tako i u svima ostalim stvarima. Često jedan ekstrem prati drugoi pa tako u mom slučaju često neki ispad u hrani ili piću poprati žestoki trening koji bi trebao „popraviti štetu“, a koji, paradoksalno, može napraviti novu štetu u vidu neke sportske ozljede.

Uživajte u produženom vikendu, dobro ga iskoristite i probajte biti umjereni u svemu, ja svakako hoću.