Post – tko smije sigurno postiti i koliko dugo?

Scale-eating-fasting2-800x493

Danas mi je peti, ujedno i zadnji dan posta ali izvještaj kako je to izgledalo po danima slijedi tek kad ga odradim do kraja, odnosno kad se potpuno vratim u rutinu redovite ishrane. Tek tad ću vidjeti before/after rezultate (iako znam kakvi će otprilike biti jer mi nije prvi post, ali svaki je u neku ruku ipak poseban).

Danas ću napisati nekoliko rečenica o preporučenom trajanju posta te o tome tko ne bi trebao postiti bez konzultacija s liječnikom.

Ukoliko ste potpuno zdrava osoba, post u trajanju 1-3 dana trebao bi biti sigurna aktivnost. Bez obzira na tjelesnu kompoziciju i težinu, tijelo imam sasvim dovoljno zaliha svega što mu je potrebno za preživjeti 1-3 dana. Jedini uvjet je da pijete dovoljno vode kako ne biste bili dehidrirani.

Osobama koje nikad nisu postile preporučio bih za početak 1-dnevni post, zatim 3-dnevni, a tek nakon tih iskustava bih prepustio čovjeku da na temelju iskustva i osjećaja tijekom kraćih postova, odluči je li spreman za duži post.

Također, prvi dani posta mogu biti jako, jako teški i zato je moja preporuka postiti tijekom vikenda ili godišnjih odmora. Najteža su prva dva dana, osobito prvi (detaljnije ću o tome pisati u idućem tekstu) i zato je bolje da ta dva dana nemate nikakve obaveze, odnosno da ta prva dva dana posta ne budu tijekom radnih dana.

Osobno sam već poprilično iskusan s postom pa si mogu dozvoliti post od 5 dana. Poznajem svoje tijelo i znam njegove mogućnosti i limite. Meni je 5 dana lako za izdržati i ne treba mi medicinska supervizija ali nikako to ne preporučujem svakome. Počnite lagano, s jednim danom posta. Nakon par jednodnevnih, odradite post od 2-3 dana. Tek nakon toga možete razmišljati o dužem postu (naravno da se osobno nisam držao ove preporuke i da je moj prvi post odmah bio 5-dnevni ali to svakako nije bilo ugodno, pametno, a ni zdravstveno sigurno iskustvo).

Post duži od nekoliko dana se ne preporučuje raditi bez medicinske supervizije. Vani su već prilično popularne klinike specijalizirane za post, u kojima su osobe koje poste pod 24 satnom paskom liječnika.

S obzirom da sam Balkanac, moj idući post će po svoj prilici biti barem 7 dana i to naravno bez nadzora, ali ponavljam, ja sam već jako iskusan u ovome i nemojte to pokušavati ako vam je prvi post.

Osobe koje pak imaju bilo kakve zdravstvene probleme, svakako neka se konzultiraju s liječnikom ali kvalitetnim, koji se permanentno educira, a ne s nekim koji od završetka fakulteta nije pročitao niti jedno aktualno istraživanje te se drži dogmi koje  je naučio iz knjiga napisanih prije 30-40 godina.

Trudnice NIKAKO ne bi smjele postiti, mislim da je suvišno objašnjavati zašto.

U idućem postu opisat ću period koji je prethodio postu, pripremu za post, samo iskustvo kroz ovih 5 dana te o mjerljivim rezultatima posta.

Petodnevni post

fasting540.jpg

I ove godine, kao i posljednje tri, početkom siječnja provodim petodnevni vodeni post. Konkretno, to znači da 5 dana, odnosno 120 sati ne konzumiram baš ništa od hrane, a od tekućine uzimam samo običnu vodu.

Mnogima se ovo čini kao nepotrebno mučenje, osobito nakon što se tijelo naviknulo na velike količine hiperkalorične hrane tijekom blagdana međutim razloga zašto je post fenomenalna stvar za naše tijelo i um je zaista mnogo i ovdje ću pobrojati neke:

Odmor za probavni sustav – nakon silnog maltretiranja probavnog sustava hranom i pićem tijekom blagdana, nekoliko dana posta (već i 1 dan će donijeti mnoge benefite, a oni se umnožavaju sa svakim sljedećim danom) će pružiti priliku probavnom sustavu da se odmori, resetira i očisti

Detoksikacija – svakih nekoliko mjeseci ili barem jednom godišnje tijelu bi trebalo pružiti odmor od hrane pića i ostalih stimulansa kako bi bilo u stanju otpustiti toksine koji se nakupljaju u debelom crijevu, jetri, plućima i koži. U nedostatku hrane, tijelo se prebacuje na stvaranje energije iz pohranjene masti, a kemikalije koje se pritom oslobađaju pomažu tijelu da odstrani otrove iz svih organa

Krvožilni sustav – tijekom posta tijelo samo izregulira razine kolesterola, triglicerida, povišen tlak. Sve ovo doprinosi zdravlju srca i cijelog krvožilnog sutava.

Smanjenje masnih naslaga – iako će mnogi pomisliti da je glavni razlog za post mršavljenje, odnosno gubitak masnih naslaga, ovaj razlog je meni osobno nisko na listi prioriteta jer se može ostvariti i na daleko lakše načine nego postom Ali ipak, vrijedi ga spomenuti. Tijekom posta tijelo se u nedostatku glukoze i glikogena prebacuje na izvore energije iz masti. Ovaj proces (lipoliza) direktno napada masne naslage i tijekom posta one služe kao glavni izvor energije za tijelo. Veliki dio izgubljene tjelesne težine tijekom posta je ipak voda ali opet, ovisno o početnom stanju, svatko će izgubiti minimalno 1-2kg masnoće, mnogi i više, ovisno o duljini trajanja posta i početnom stanju tijela.

Produljenje života kroz proces autofagije – ova čudna riječ definira se kao proces u kojem tijelo u nedostatku hrane, počinje sa „proždiranjem“ svih oštećenih stanica ili dijelova stanica, kako bi osiguralo preživljavanje onih zdravih. Ovo je jedan od glavnih razloga zašto ljudi već tisućama godina pribjegavaju postu kao terapiji samoizlječenja tijela. Za istraživanje ovog procesa, japanski znanstvenik Yoshimori Osumi 2016. godine je dobio Nobelovu nagradu.

Povećanje lučenja hormona rasta – o hormonu rasta bi se dalo puno pisati ali ukratko, veće razine hormona rasta doprinose većoj hipertrofiji (rast mišićne mase), većoj razini energije, boljem raspoloženju, većoj gustoći kostiju, bržem topljenju masnih naslaga…

Snaženje imuniteta – prema nekim istraživanjima, imunitet tijekom posta padne na svega 30% učinkovitosti i zato se tijekom posta preporuča odmor, izostanak bilo kakvih težih poslova i treninga te boravak u prirodi, na čistom zraku. Međutim, nakon završetka posta, imunitet se opet izgradi u vrlo kratkom roku, ali ovaj put puno snažniji i učinkovitiji

Poboljšanje funkcioniranja mozga – tijekom posta pojačano se proizvodi protein BDNF (brain derived neurotrophic factor). BDNF aktivira moždane stanice da stvaraju nove neurone i neurološke veze što rezultira boljim kognitivnim sposobnostima

Zdraviji odnos prema hrani – nakon 5 dana bez hrane, okusi su nekoliko puta intenzivniji. Najobičnija pileća juha je delicija, baš kao što obična jabuka ima nevjerojatno sladak okus. Tijelo se privikne za manjak kalorija i znatno manji obroci nas mogu zasititi. Također, nakon čiščenja postom, teže se odlučiti na opetovano trovanje tijela junk foodom, šećerima i alkoholom.

Kao što vidite, razloga zašto već 4 godine zaredom postim je zaista mnogo, i gubitak masnih naslaga je najmanje bitan. 5 dana je jako malo za gubitak masnih naslaga ali je itekako puno za rapidno poboljšanje zdravlja i zato ću nastaviti s ovom tradicijom svake iduće godine

Idući tjedan slijedi tekst o pripremi za post, trajanju posta, potencijalnim opasnostima, prekidu posta te svježim iskustvima (dana mi je tek 2. od 5 dana posta)

Pozdrav

Sretna nova 2018!

Još jedna godina je iza nas. Za neke dobra, za neke nažalost loša, za većinu pak prosječna, baš kao i mnoge prije nje.

2018. je pred nama i dobro je vrijeme za razmisliti na trenutak kako ćemo za 365 dana gledati na nju. Iako za dobre odluke ne trebamo čekati neke okrugle datume, obljetnice, rođendane, već ih trebamo donositi i provoditi čim osjetimo potrebu za promjenom, ipak taj 31.12. svake godine predstavlja nekakav mini završetak, a 01.01. nekakav novi početak.

Osobno, ovih nekoliko posljednjih dana u godini uvijek iskoristim za svojevrsnu rekapitulaciju protekle godine. Postavim si popriličan broj pitanja i njihovi odgovori zapravo determiniraju nove/stare ciljeve u godini koja je ispred mene.
Mislim da je svakoj osobi korisno otići nekuda u prirodu, prošetati te na svježem zraku, bez ometanja (ostavite smartphone kod kuće) razmisliti o godini koja je iza nas:

• Jesam li dovoljno vodio računa o svom zdravlju (trening, prehrana, odmor)?

• Jesam li se na poslu maksimalno trudio i je li to rezultiralo boljim rezultatima, boljom pozicijom, većom plaćom ili barem stvaranjem temelja za navedeno?

• Jesam li dovoljno čitao, slušao, dodatno se educirao, unaprjeđivao set svojih vještina i znanja?

• Jesam li bio dobar roditelj i dobar uzor svojoj djeci?

• Jesam li kvalitetno upravljao osobnim financijama (trošio razumno, uštedio nešto, dobro investirao, kupio/izgradio trajne materijalne vrijednosti, smanjio kreditnu izloženost…)?

• Jesam li sačuvao dobre odnose s prijateljima i dragim ljudima, stekao nove prijatelje i poznanstva?

• Jesam li bio općenito dobar čovjek, pomogao nekome, bio podrška, mentor, savjetnik, suradnik, kolega?

• Jesam li dobro iskoristio proteklih 365 dana ili sam bez veze potratio puno dragocjenog vremena?

• Ako ću svaku od idućih 10, 15 ili 20 godina proživjeti na isti način na koji sam proživio 2017., hoću li za 20 godina moći reći da sam proživio kvalitetan život i dobro iskoristio vrijeme?

Ako ste zadovoljni odgovorima, odlično i samo nastavite u istom ritmu. Ako pak niste, gledajte na novu godinu kao na novu priliku. Odmorite se ovih nekoliko slobodnih dana u krugu dragih ljudi, naspavajte, budite što više na svježem zraku i razmislite kakav život uistinu želite, ovaj sadašnji ili neku bolju verziju.

Zacrtajte si konkretne, mjerljive ciljeve i počnite ih provoditi. Trenirajte, zarađujte, štedite, čitajte, učite, radite, veselite se…

Nek vam 2018. bude najbolja i najuspješnija godina do sada!

9 razloga zašto su jutarnji treninzi toliko korisni

 

thumbnail

Kao što ste već vjerojatno primijetili kroz FB i IG objave, veliki sam fan ranojutarnjih treninga. Zašto su treninzi u vrijeme dok 99% ljudi još uvelike spava savršeno rješenje za većinu ljudi, objasnit ću u sljedećih nekoliko točaka:

1) Vrijeme – ljudima s hrpom obaveza, odvojiti za sebe sat vremena je moguće jedino ili kasno navečer ili rano ujutro. I meni osobno ovo savršeno odgovara. Tad imam sat vremena u kojima me nitko ne ometa, a također ne osjećam grižnju savjesti zato što treniram, a ne recimo provodim vrijeme s djecom. S obzirom da ne volim treninge kasno navečer (tijelo tada treba „hladiti“ i tako ga pripremati za san i odmor, a ne ga probuditi jakim treningom), jedina opcija mi ostaje ranojutarnji trening

2) Hormoni – rano ujutro je u čovjekom organizmu vrlo povoljan hormonalni panel. To nam pomaže u odrađivanju kvalitetnih treninga te brzoj adaptaciji tijela na iste

3) Brži gubitak masnih naslaga – iako doduše i postoje poneka istraživanja sa drukčijim rezultatima, iz iskustva mogu reći da tijelo treningom „na tašte“ brže troši masne naslage. Teorija kaže sljedeće; tijelo tijekom noći za održavanja životnih funkcija troši energiju iz glikogenskih depoa. Ujutro su ti depoi prazni i tijelo je, u nedostatku hrane, prisiljeno stvarati energiju oksidacijom lipida/masti. Na taj se način brže rješavamo masnih naslaga u tijelu. Osobno sam se uvjerio da je ovo točno.

4) Razbuđivanje – istina, nije lako krenuti s treningom ujutro. Tijelo je ukočeno i ograničene mobilnosti. No, nekoliko minuta zagrijavanja i vježbi mobilnosti pripremit će tijelo na trening, a sami trening će nas pak razbuditi daleko bolje od ikakvih stimulatora iz šalice ili tablete

5) Mentalni fokus – trening ne samo da puni naše skeletne mišiće krvlju i svježim zrakom nego također budi i energizira mozak te ćemo nakon treninga biti trenutno spremni na sve mentalne napore koji nas čekaju tijekom dana, na poslu, fakultetu, školi…

6) Smanjenje mogućnosti preskakanja treninga – ako si stvorite naviku trenirati rano ujutro, šanse da preskočite trening se rapidno smanjuju. Tijekom dana nam se vrlo često događaju nepredviđene stvari i događaji zbog kojih moramo preskočiti trening. Šanse da vam neki takav događaj iskrsne u 4, 5 ili 6h ujutro su iznimno male, gotovo nepostojeće

7) Ubrzavanje metabolizma – ranojutarnji trening nam odmah početkom dana rapidno ubrza metabolizam, a ako je trening dovoljno intenzivan, ostat će ubrzan tijekom cijelog dana, čak i ako ga provedete vrlo pasivno (sjedenje u uredu).

8) Osjećaj postignuća – ako odmah ujutro odradite jak i kvalitetan trening, već ste za taj dan puno postigli. A taj dobar osjećaj postignuća će vas pratiti tijekom dana te ćete htjeti još tog osjećaja uspjeha i na drugim poljima. Zato ćete biti kreativniji, vrjedniji i uporniji što god radili

9) „Čišća“ prehrana – nakon što ujutro napravite puno dobroga za tijelo kroz trening, manje su šanse da ćete to pokvariti nekom junk hranom. Osjećat ćete potrebu na tijelo nahranite kvalitetnim „gorivom“ i to će vam pomoći da budete nutritivno disciplinirani.

Svima mogu preporučiti trening rano ujutro. Ako nemate gym koji radi ovako rano, odradite doma trening; sklekovi, čučnjevi, iskoraci, plank… puno toga možete doma. Dajte si nekoliko dana za test i vidite jeste li jutarnji tip. Ako se pokaže da jeste, vjerujte mi, uživat ćete u mnogima benefitima ovakvog stila života.

Svakako barem probajte!

Borba s vlastitim demonima

demons-vs-angels-wallpaper-1

 

Jedna od mana većine nas ljudi je sklonost generaliziranju. Prečesto stvari dijelimo na crne ili bijele, a one su izuzetno rijetko takve, najčešće se radi o mnogim nijansama sive (možda čak i više od 50 :))

Jedna od tih podjela (ovaj puta ćemo preskočiti podjelu na ustaše i partizane) je podjela na uspješne i neuspješne ljude. Gledamo te silne uspješne sportaše, glumce, poduzetnike… i mislimo, blago njima, sve im ide od ruke, rođeni su pod sretnom zvijezdom, sigurno su rođeni za uspjeh.

Za sebe s druge strane često mislimo sve suprotno; nisam imala/o sreće u životu, moji starci mi nisu mogli priuštiti puno stvari, da sam imao/la novaca za bolji fakultet bolje bi mi bilo u životu, u krivoj sam stranci, u krivoj firmi, imam krivog šefa….. ova lista se može nastaviti unedogled…

E onda odjednom neki od naših „heroja“ počinju padati.

Pa tako jedan Tiger Woods, svojevremeno najbogatiji sportaš na svijetu, miljenik Amerike, odjednom krene s prevarama, vožnjom u alkoholiziranom stanju, noćenja u policijskim stanicama…

Pa jedan Jon Jones, ponajveći talent u povijesti borilačkih sportova, na vrhuncu slave i uspjeha krene sa drogiranjem, skrivi prometnu nesreću u kojoj ozlijedi trudnicu pa još i pobjegne s mjesta nesreće, zatim dva puta padne na doping testu ….

Pa za jednog Kevin Spaceya, omiljenu filmsku zvijezdu, odjednom saznamo da je pedofil i monstrum, u rangu Keyzer Sosea kojeg je tako fantastično odglumio u „The Usual Suspects“.

 

Što pokazuju ovi primjeri? Pokazuju da i superuspješne osobe s nama, običnim smrtnicima dijele jednu stvar, a to je borba s osobnim demonima.

Svaka osoba na ovom svijetu je krvava ispod kože i jednostavno ne postoje osobe kojima sve, samo od sebe, ide od ruke. Čak i najuspješniji među nama vode svakodnevne bitke sa svojim osobnim demonima, ali ono što uspješne odvaja od neuspješnih je to što se nikada ne predaju u toj borbi.

Predati se je lako, i prihvatiti etiketu koja uz to ide:

  • Ja sam jednostavno debeo/la
  • Ja sam pušač/alkoholičar/narkoman
  • Ja nikad neću biti uspješan
  • Ja sam siromašan, netko i to mora biti
  • Ja sam, sluga, podanik, nisam stvoren/a biti lider

Naravno da to nije tako. To je samo linija manjeg otpora. Ljudi koji prihvate trenutno činjenično stanje gube bitku s vlastitim demonima. Kažem GUBE, a ne IZGUBILI SU, jer…dok god je čovjek živ, bitka nije izgubljena. Bez obzira u kojoj se fazi života nalazili, uvijek možemo promijeniti smjer, prestati piti, pušiti, jesti smeće od hrane, trošiti novac na gluposti, raditi na sebi i početi više zarađivati, investirati, početi se baviti sportom, popraviti narušene odnose s bližnjima… postati bolji čovjek i prestati sramiti se pogledati u vlastit odraz u ogledalu.

Dat ću vam još jedan primjer moći vlastitih demona.

Znate li tko je bio Adolf Merckle?

  1. godine ovaj gospodin je bio jedan od najbogatijih Nijemaca, s bogatstvom većim od 9.000.000.000 Eura. Ponovit ću, 9 milijardi Eura. Kad je te godine krenula velika svjetska financijska kriza, u jednom kraćem periodu njegov vlasnički portfelj izgubio je nekoliko stotina milijuna eura vrijednosti na burzi.

05.siječnja 2009. godine, spremio se na posao, pozdravio suprugu, otišao od kuće, legao na tračnice obližnje pruge te skončao svoj život pod kotačima vlaka. Gubitak koji je bio manji od 10% njegovog bogatstva, za njega je bio prevelik, zaključio je da je neuspješan, da je razočarao obitelj i bližnje i odlučio se predati u borbi i skončati vlastiti život. Njegovi demoni su bili prejaki. Iako je i dalje imao milijarde Eura bogatstva.

Demoni su tu, s njima se rodimo i s njima i umiremo. Nikad ih ne možemo u potpunosti iskorijeniti. Oni su tu 24 sata dnevno i pokušavaju na sve načine uništiti kvalitetu naših života i našu odlučnost da živimo na dobar, kvalitetan i plemenit način. S njima se moramo boriti, a naša ustrajnost u toj borbi će odrediti kvalitetu naših života i razinu uspjeha koji ćemo ostvariti. Na bilo kojim poljima.

I zato prestanimo se žaliti na stvari na koje ne možemo utjecati te umjesto toga budimo fajteri koji će se potući s vlastitim demonima i pobjeđivati, iz minute u minutu, iz dana u dan, iz situacije u situaciju.

Dwayne-Johnson-The-Rock-Picture-Quote

Financijski fit – aktualna situacija na svjetskim burzama

Kao što smo već govorili,  na ovom blogu smo posvećeni postajanju i ostajanju fit na svim važnim životnim područjima, od fizičkog pa sve do financijskog. Ovo jedan od prvih postova posvećenih upravo osobnim financijama i investiranju na burzama, a na njega me ponukao pogled na trenutno stanje na svjetskim burzama.

Nisam educirani ili certificirani stručnjak za investiranje ali sam već nekih cca 12-13 godina aktivni investitor na burzi te sam skupio određeno iskustvo koje želim podijeliti s vama. Također,  pročitaosame neke od ponajboljih priručnika na ovu temu pa imam nekakav background za pisanje o ovome.

Napomena 1: odluke o svojim financijama i investicijama uvijek donosite sami. Ovi tekstovi su isključivo informativnog karaktera, nikako konkretni savjeti što da radite s vlastitim novcem.

Napomena 2: tekst je pisan laičkim rječnikom i namijenjen je laicima. Stručnjaci će možda naći neke stvari kojima mogu prigovoriti ali trudit ću se ne ulaziti preduboko u materiju kako tekstovi ne bi postali nerazumljivi ili prekomplicirani laicima.

 

Ovih dana u mnogim medijima možete naletjeti na informaciju kako su Dow Jones ili recimo S&P indexi na povijesnim vrhuncima. Što to znači? Vrlo laički rečeno, to znači da su cijene kompanija koje kotiraju na američkoj burzi na povijesno visokim razinama. Indexi inače služe (primarno) kao pokazatelji trendova burzovnih kretanja. Pa tako na primjer, ako indexi rastu, to je znak da raste prosječna burzovna vrijednost tvrtki koje su sastavnica određenog indexa. Ako indeksi padaju, pada i prosječna cijena, odnosno tržišna vrijendost tvrtki sastavnica indexa. Za početak dovoljno definicija, ako vas zanima više, googlajte.

Evo kako to danas izgleda:

Dow Jones

Na slici je plavom bojom označeno kretanje Dow Jones indexa u posljednjih 12 godina.

Kako post ne bi bio predug, ovaj put želim upozoriti na samo dva detalja. Prvo, skroz desno, plavi krug u vrijednost unutar njega. To je vrijednost na današnji dan, a radi se o razini od skoro 23.000 bodova, dakle najveća razina Dow Jones indexa u povijesti.

A sad pogledajte razinu označenu crvenim krugom. Radi se o 2007. Godini i DO TADA o povijesno najvećoj razini Dow Jones indexa, cca 14.000 bodova.

Što se dogodilo nakon te 2007. godine? Ono od čega većinu nas tadašnjih investitora i danas prolaze trnci . Brutalni krš i lom te pad vrijednosti najprije američkih, a onda 2008. i svih svjetskih burzi te golemi gubitak vrijednosti svih vlasnika dionica ili udjela u investicijskim fondovima. To je lijepo vidljivo na liniji koja se strmoglavljuje sve do dna koje je dotaknula 2009. godine .

Ulaganje na burzi je psihološka igra. Jako puno (previše) ljudi kupuje dionice dok burze jako rastu (čitaj, u vremenima poput sadašnjeg). Tijek misli je često: „svi zarađuju na toj burzi, zašto ne bih i ja“. Mnogi tako kupuju dionice po jako visokim cijenama, da bi ubrzo ta cijena jako pala, baš kao što njihovi vlasnici brzo padnu u očaj.

Zašto sada pišem o ovom? Zato jer je Dow Jones ovih dana na razini 9.000 bodova većoj od one na kojoj je bio prije nezadrživog pada 2007.

Treba li sada ulagati u dionice ili pak suprotno, rješavati ih se dok su skupe pa čekati priliku da ih se kupi kad opet budu jeftine? Ne govorim da će burze sutra početi padati. Možda će rasti još tjedan, mjesec, dva, godinu dana? A možda i neće (a možda su u šumi :))

Razmislite malo o ovome pa se uskoro opet čitamo.

Osobna bilanca – kako objektivno procijeniti kvalitetu vlastitog života

163183515

Jedna od neiscrpnih tema kojima se uvijek vraćam je sklonost ljudi s ovih naših prostora silnom kukanju i prigovaranju. Kad tu kuknjavu poprati izostanak bilo kakve aktivnosti da se stanje oko kojeg se kuka popravi, onda nije ni čudno da smo depresivni, beznadni i malodušni, ogorčeni na sve koji su nam krivi što smo u stanju kavom jesmo. Tu naravno izostane bilo kakvo priznavanje VLASTITE odgovornosti za stanje u kojem se nalazimo.

Najčešće kukamo zbog stvari kojih nemamo, pritom zaboravljajući sve ono što imamo. Pritom debelo PRECJENJUJEMO stvarnu vrijednost onoga što nemamo, a PODCJENJUJEMO vrijednost onoga što imamo.

Kako bih pojasnio na što mislim, evo jednog malog prikaza malog dijela osobne bilance jedne izmišljene osobe:

NEMA:

  • Posao adekvatan vlastitim ambicijama
  • Dovoljno dobru plaću – prema vlastitim mjerilima
  • „Vezu“ koja bi ga uhljebila na dobroj poziciji u državnoj tvrtki
  • Najnoviji model smartpohonea niti 1000 Eura da ga kupi
  • Automobil od 20.000 Eura
  • Pune ormare najnovijih modela brandirane garderobe
  • Dovoljno slobodnog vremena za kavice, izlaske, hobije

IMA:

  • Vlastito zdravlje, fizičko i mentalno
  • Zdrave članove obitelji – roditelje, životnog partnera, zdravu i veselu djecu
  • Posao – bilo koji posao koji omogućuje plaćanje računa
  • Ako nema posao, onda ima znanje, iskustvo koje mu može omogućiti neki izvor prihoda
  • Ako nema niti posao, niti znanje, niti iskustvo, onda barem ima volju raditi na sebi kako bi stekao znanje i vještine potrebne za stvaranje nekog izvora prihoda
  • Krov nad glavom – bilo vlastitu nekretninu bilo mogućnost da plaća stanarinu
  • Neiscrpnu bazu materijala za učenje, osobni razvoj, usavršavanje – knjižnice, internet

 

Ovo je samo manji dio osobne bilance izmišljene osobe. Svatko od nas bi trebao napraviti VLASTITU bilancu u kojoj bi nabrojao sve što nema i za čime pati, ali i sve što ima, koliko god zdravo za gotovo prihvaćali te stvari.

E sad dolazimo do ključnog momenta. Kad napravite takvu bilancu, probajte si postaviti sljedeće ključno pitanje:

„Biste li bili sretniji kad biste stekli sve što nemate, a izgubili sve što imate?“

Mijenja li se sada nešto u vašim razmišljanjima? Ako da, onda prestanite kukati i budite do neba zahvalni na svemu što imate, a doživljavate zdravo za gotovo. Također, pokrenite se, radite na sebi, ne kukajte već se potrudite steći ono što nemate, bez da stalno nekog drugog okrivljujete za to što nemate.

Ako pak i dalje budete nesretni i kivni zbog onoga što nemate, te nezahvalni zbog temeljnih stvari koje imate, tad imate veliki problem i bojim se da trebate pomoć osoba i institucija koje su malo veći stručnjaci za mentalno zdravlje od mene.

Možda najvažniji tekst koji ćete ikad pročitati na ovom blogu

Hell-is-empty-and-all-the-devils-are-here.-William-ShakespeareNa ovoj stranici nastojim pisati uglavnom pozitivno intonirane, optimistične i motivirajuće tekstove. Međutim, ovih dana sam čitajući vijesti po portalima osjetio potrebu napisati jedan drukčiji tekst. On je nažalost mračan i bavi se teškim temama ali smatram da moram napisati nešto na temu zla koje se nalazi svuda oko nas, a velika većina ljudi pored njega hoda nepripremljeno i nezaštićeno. Ako ima ikog tko čita ovaj blog, a slučajno ne zna engleski, prevest ću naslovnu sliku, odnosno citat velikog Williama Shakespeara: „Pakao je prazan jer su svi demoni ovdje (na zemlji)“.

Nažalost, bojim se da je veliki Shakespeare u pravu. Evo nekoliko situacija o kojima sam čitao proteklih tjedana:

  • Vozač autobusa izbacio 12 godišnju curicu iz autobusa (negdje van grada) jer nije imala kartu, odnosno, imala je ali je zabunom kupila kartu druge autobusne kompanije
  • U kratkom vremenskom roku, u Zagrebu zabilježena 3 pokušaja silovanja i to na javnim mjestima
  • Pokušaj otmice djeteta na zadarskoj Rivi u pola bijelog dana
  • 41-godišnjak na Facebooku „zavodio“ dvije 13-godišnjakinje
  • u Riminiju 4 muškarca (ne želim govoriti iz koje zemlje i kako su se našli u Italiji, jer ne želim otvarati Pandorinu kutiju) napala mladi par, turiste iz Poljske, njemu razbili glavu i prebili ga, nju silovali i bacili u more.

Prvi događaj se navodno dogodio prošle godine ali sam tek ovih dana naletio na tu priču online. Očevidac situacije je rekao kako je djevojčica molila da ju barem ostavi u nekom naseljenom mjestu, mama je telefonski obećala da će platiti kartu na odredištu ali ju je šofer svejedno izbacio van iz autobusa, a prema riječima očevidaca, nitko od ostalih putnika nije reagirao je vozač bio „velik i jak“. L

Drugi slučaj – silovanja, odnosno pokušaji silovanja. Jedan se dogodio navečer, u wc-u trgovačkog centra ,a drugi na ulazu u zgradu. Ovi događaji su dospjeli u medije jer su počinitelji migranti ali to je u ovom slučaju sporedno. Silovanja se nažalost događaju svakodnevno, a velika većina nikad ne dospije u medije jer je žrtve sram ili se pak namjerno zataškavaju takva nedjela.

Ovim situacijama dodajte učestale napade raznih tipova  širom svijeta, kućno nasilje, otmice, kriminal… i slika svijeta u kojem živimo ne izgleda nimalo ružičasto. Nebitno radi li se o nekoj azijskoj zabiti ili pak europskim metropolama, zlo je prisutno i uvijek može pogoditi nas ili naše bližnje, bez obzira na naša mantranja „ma neće baš mene“.

Ne treba ipak stvarati preveliku dramu i živjeti u neprekidnom strahu. Velika, golema većina ljudi je zapravo dobra ali dovoljno je onih 1 ili 2% urođeno zlih da nitko ne može biti presiguran da neće naletjeti na nekog takvog.

Ovaj tekst i sve što piše u nastavku vrijedi za oba spola ali ipak, obraćam se najviše ženama, djevojkama, majkama. Žene su nažalost često žrtve seksualnih delikata ili pak kućnog nasilja. Uzdanje u sreću („neće baš mene“) ili druge ljude koji će pomoći (policija, slučajni prolaznici) često nije dovoljno. Nemojte dozvoliti da ovisite o drugima.

Posebno se obraćam roditeljima djece, osobito ženske. Čini mi se da svijet klizi u krivom smjeru i da će naše ulice, umjesto da postaju sve sigurnije, postajati sve opasnije i zato poduzmite nešto da smanjite rizike, za sebe i svoju djecu. U nastavku evo nekoliko načina kako to učiniti:

  • Odgoj, razgovor i posvećivanje potrebne pažnje djetetu. Ne možemo ih držati pod staklenim zvonom, niti im braniti sve i svašta. Zabrane su često kontraproduktivne i dijete ima želju činiti baš ono što je zabranjeno. Baš zato razgovorom treba objasniti kako prepoznati opasne situacije, ljude, mjesta, opasnosti koje vrebaju online, opasnosti od poroka, droge, alkohola…

 

  • Sami naučite, a onda tome podučite i djecu, kao prepoznati, a potom i izbjeći opasna mjesta i opasne kontekste. WC trgovačkog centra, željeznički kolodvor, podzemna garaža ili pak javna plaža, ne bi trebala biti opasna mjesta. Uglavnom i nisu ako se radi o danu. Međutim, situacija se mijenja ako se radi o večernjim ili noćnim satima. Tada to nisu mjesta na kojima bi se trebala zateći usamljena djevojka ili pak mladi zaljubljeni par.

 

  • Promatrajte ljude i dinamiku odnosa. Primjer – ako ste u kafiću, restoranu ili noćnom klubu u kojem se dvije ili više alkoholiziranih osoba prepiru, te ta prepirka postaje sve dinamičnija, pametno je udaljiti se ili barem biti spreman naglo se udaljiti ako krene fizički obračun, ili u gorem slučaju, potezanje hladnog ili vatrenog oružja (nažalost sve češća pojava). Ovo ne znači da se trebate zatvoriti u 4 zida i nikuda ne odlaziti, niti da trebate sa strahom u očima promatrati svijet oko sebe. Ne trebate postati paranoik ali ne trebate niti hodati svijetom kao muha bez glave. Promatrajte ljude i razvijajte osjećaj kako prepoznati kad se stvari oko vas počinju razvijati u nepovoljnom smjeru te se mudro udaljite od potencijalno opasne situacije.

 

Sad možda i najvažnije od svega nabrojanog. Postanite i ostanite fizički fit i to treniranjem borilačkih sportova ili barem ubacivanjem elemenata borilačkih sportova u svoje treninge.

O ovome sam već pisao, a pisat ću još desetine puta jer ovo smatram izuzetno važnim. Apsolutno najbolja stvar koju možete napraviti za sebe ili svoje dijete je da počnete trenirati neki borilački sport. Kroz njega ćete dobiti sve blagodati koje dobivate treniranjem bilo kojeg drugog sporta (zdravlje, kondicija, rješavanje stresa…) ali ćete dobiti i nešto što kroz druge sportove dobijete u puno manjoj mjeri, sposobnost da kvalitetno reagirate u možebitno opasnim situacijama.

Nekoliko mjeseci treniranja borilačkog sporta neće vas pretvoriti u osobe u borilačke mašine koje s lakoćom pobjeđuju brojne negativce (ovo ionako postoji samo u filmovima) ali vam itekako može pomoći da si fizičkom spremom i znanjem pokojeg udarca, omogućite nekoliko presudnih sekundi u kojima možete a) pobjeći, b) pozvati pomoć, c) onesposobiti napadača.

Na ovom polju zaista nisam spreman za nikakve kompromise pa tako čvrsto stojim iza tvrdnje da je dužnost svakog roditelja da dijete ili upiše na neki borilački sport, ili pak da ako sam zna nešto o tome, samostalno radi s djetetom na razvijanju sposobnosti obrane od fizičkog napada.

OSOBITO ako se radi o ženskom djetetu!

Koliko god bismo to željeli, ne možemo biti fizički uz njih 24 sata dnevno. Djeca rastu, dolazi vrijeme izlazaka, odlaska u druge gradove ili čak zemlje na studij i jednostavno ih ne možemo zauvijek čuvati kao dok su maleni i stalno uz nas. Ali im možemo i MORAMO omogućiti da se razviju u zdrave, jake osobe, sposobne da se snađu u opasnim situacijama. Suprotno nekim zabludama, treniranje borilačkih sportova ne potiče agresivnost. Dapače, često puta problematična i agresivna djeca postaju smirenija i manje agresivna upravo zbog kanaliziranja energije u dobrom, sportskom smjeru.

Vjerujem da će biti čitatelja koji smatraju da dramatiziram s ovim tekstom, a njima mogu poručiti da počnu gledati vijesti i čitati novine. Zlo ne postoji samo u horror filmovima već se nalazi svuda oko nas te nažalost udara svakog dana.

Možete i dalje biti uljuljkani u svoju mantru „neće baš mene ili nekog meni bliskog“ ali svatko kome se dogodi nešto takvo je također „netko i nečiji“ i vjerojatno je mislio „neće baš mene“.

Budite odgovorni prema sebi i prema svojoj djeci i nastojite uvijek biti u formi koja će vam omogućiti brzi i kvalitetni odgovor na pogibeljne situacije ako do njih dođe.

99% nas srećom nikada neće biti u takvoj situaciji, ali onaj 1% koji bude, možda jednog dana bude sretan što je pročitao ovaj tekst i poduzeo nešto po ovom pitanju.

Ljetna satira – muškarci u kupaćim gaćama

5571965848_e88aceedfe_b

Ljeto nam se polako ali sigurni bliži kraju. Iako se turistička sezona klimatskim promjenama sve više produžuje, ipak sredina kolovoza nekako tradicionalno simbolizira kraj špice ljetne sezone kupanja i odmaranja.

Ljeto je također i vrijeme kad neprikladno za neke teže teme pa idemo ovaj put s jednim satiričnim osvrtom na neke stvari koje se ljeti mogu vidjeti na plažama, ulicama ili kafićima. Mislim konkretno na tipove muškaraca po fizičkoj formi/obliku njihovih tijela ali i po ponašanju. Zašto samo muških? Zato jer sam i sam muškarac te u nekima od ovih opisa pronalazim i sebe. Drugi razlog je taj što se trenutno (možda će sutra biti drukčije) ne usudim dirnuti u taštine svojih čitateljica koje bi se mogle naći uvrijeđene ako se prepoznaju. Iako ne bi trebale jer je ovo isključivo, ponavljam,  satiričan tekst. E pa krenimo:

Tip 1:

11696327

Ovo je naprisutniji tip. Po mojoj gruboj procjeni, 90% muške populacije spada u ovu grupu. Ovaj tip muškarca je svoj zadnji trening odradio na satu tjelesnog odgoja u osnovnoj školi. Najčešća hrana mu je burek (što masniji to bolji), čevapi u somunu,  bijeli kruh (po mogućnosti umočen u kotao u kojem se spremala kotlovina), korica od odojka ili pak fini domaći špek s puno luka. Prezire voće i povrće (osim luka), a omiljena pića su mu pivo, vino i rakijica. Vodu ne pije da ne dobije vodu u koljenu. Jedini sport  kojim se bavi je mali nogomet na koji dolazi sav zamotan, te elasticni zavoj na skočnom zglobu, te steznik na koljenu, te flaster na žulju na peti. Na mali nogomet ide jer je nogomet jedini pravi sport za muškarce, a nakon minute na terenu, simulira ozljedu i traži zamjenu. Pravi razlog zamjene je taj što nema snage za više od minute igre, a i nije u redu da se gajba pive koja čeka sa strane zagrije previše. Za njega su svi muškarci koji idu u teretanu ili a) kompleksaši, b) imaju malog pišu, c) muškarci koji vole muškarce. Na plažu dolazi ponosno, sretan što je napokon na odmoru, od jutra udara po točenoj pivi u obližnjem kafiću, u sebi ili na glas komentira zgodne djevojke („uh kako bih te ….“), te nabildane mužjake („pederu nabildani, da ti ja zveknem jednu zidarsku odletio bi 4 metra…). Ponosan je na svoje tijelo i svima to daje do znanja („sve su to moji zubi natukli…“, „jebeš čovjeka bez 100 kila….“, „pobijedio sam anoreksiju…“ itd.)

Tip 2:

AJ2A47

Ovaj tip kad pređe 30 godina starosti “evoluira” u Tip 1, ali dok je u dvadesetima, to izgleda otprilike  ovako:

Izbor prehrane i omiljenih pića mu je isti kao i kod Tipa 1 ali…. Sve do negdje ožujka ili travnja. Tad upisuje teretanu, kupuje hrpu proteina, glutamina, kreatina, boostera… kreće s mahnitim vježbanjem (pritom se često ozlijedi jer mu je tijelo potpuno nespremno na tempo koji si odmah nabija), na treningu radi samo prsa i ruke („Schwarzenegger buraz…“) i to samo dvije vježbe, bench press i biceps pregib, u rekordnom roku usvaja gym sleng i njime se razbacuje 24h dnevno gdje god se nalazio („gainz buraz….“ „chest Friday…“, „danas sam zveknuo PR na benchu eeeeej”). Naravno, odlazi i u shoping, kupuje majice 2 broja premale (na kontinentu ih zovu „kamatarke“, a na moru „majica na mišiće“) te uske kupaće gaće kakve je Cro Cop nosio u ranoj fazi MMA karijere. Na plaži pucaju od ponosa jer su dobili malo mišića, a ako im se itko usudi reći da su ipak debele svinje (to im najčešće kažu cure ako ih imaju), jedini odgovor na to im je „masa je mama“.  Činjenica da su kroz treninge stekli nešto nove fizičke snage i mišića daj im neopisiv osjećaj superiornosti koji ponekad pokazuju navečer u klubovima, često pod utjecajem alkohola ili droge. Tad ponekad, u svojim premalim majčicama započinju neke sukobe u kojima 99,9% njih bude osramoćeno, najčešće od redara ili pak nekog mršavog klinca od 65 kg koji je igrom slučaja sportaš nekog borilačkog sporta. Razočaran odlučuje kako će čim dođe doma upisati neki borilački sport i uz to se zveknuti steroidima („ionako su svi oni na kemiji“). Čim se vrati doma, entuzijazam splasne i u trenu se opet transformira u klasičan primjer Tipa 1. I tako sve do travnja iduće godine kad se ciklus ponavlja (ciklusi se ponavljaju do cca 30 godina starosti, tad se nepovratno pretvaraju u klasični Tip 1.)

Tip 3:

daniel-craig-136391917424403901-140714151549

Ovo je zanimljiv tip. Oduvijek se bavi nekim oblikom fizičke aktivnosti, ima dobra znanja o treningu i prehrani i redovito ih prakticira. Izgleda vrlo dobro, čak i odlično osobito u usporedbi s tipovima 1 i 2 kakvih je 95%. No, perfekcionist je i uvijek jako kritičan prema sebi. Trenira cijelu godinu (više ili manje intenzivno) ali s približavanjem ljeta dodatno intenzivira treninge i dodatno „čisti“ prehranu.  Međutim, on se ne uspoređuje s Tipovima 1 i 2 već se uspoređuje s Tipom 4 (vidi niže) i kad vidi da još nije na toj razini, često posustane i to najčešće u trenutku kad mu nedostaje još 3-4 disciplinirana tjedna kako bi postao Tip 4. Tada često odlazi u krajnost, zaključuje kako je ova godina izgubljena,  počinje doslovno žderati sve čega se odricao zadnjih mjeseci, te kovati planove kako 01.09. počinje ispočetka kako bi iduće ljeto izgledao kao Tip 4. Naravno, uz svo žderanje on i dalje izgleda bolje nego 95% ostalih muških primjeraka na plaži i mnogo ljudi s odobravanjem baci pogled na njega, ali on to doživljava u smislu „gledaju me jer sam debelo prase“.  Zanimljiv tip. Jako zanimljiv.

Tip 4:

Bodybuilder on beach

Ovaj tip je pojam discipline. Trenira cijelu godinu, 95% vremena se hrani strogo disciplinirano, jako mu je stalo u kakvom mu je tijelo stanju te je dugi niz godina u treningu. Takav tip si je zadao jako visoke standarde ispod kojih se ne spušta. U velikom broju slučajeva on i živi od svog tijela (sportaš, osobni trener, model….. žigolo). Primjeraka ovog tipa je zaista malo, jer biti u top formi nije lako i takva osoba zaista puno toga žrtvuje da bi tako izgledala. Veliki broj primjeraka Tipa 3 imaju potencijal za dosizanjem Tipa 4 ali ih često životne okolnosti (sjedalački posao, ljubav prema hrani, nedovoljno sna, ludi tempo života, obaveze… ) spriječi da to ostvare. Tip 4 je načelno relativno nezanimljiv za opis, sve dok ne dirnemo u podtipove tipa 4. A njih zaista ima svakakvih, od ljudi koji fantastično izgledaju ali su uvjereni da je to loše i nedovoljno (premali mišići ,nedovoljno nizak % masti), preko turbo uobraženih koji preziru sve ostale tipove, pa onih koji svima oko sebe dosađuju sa savjetima, kritikama svih koji ne izgledaju kao oni, napadaju ljude oko sebe zašto jedu kruh i sladoled i tako dalje i tako bliže. A ima i onih koji su itekako normalni, ponosni na svoj trud, rezultat i stil života kojim žive, a opet puni razumijevanja za sve ostale tipove oko sebe. Nažalost, brojka takvih se mjeri u promilima.

Eto, ovo je bio kratki osvrt iz mog kuta, satiričan naravno, svaka sličnost sa stvarnim osobama je slučajna :). Ukoliko imate i vi neki tip koji nisam primijetio, svakako napišite

Godišnji odmor – trening i prehrana

fgevx6f-1024x576

Ljeto je na vrhuncu, a s njime i sezona godišnjih odmora. S obzirom da su zadnja dva tjedna srpnja i prva dva tjedna kolovoza vrijeme kad velika većina ljudi koristi godišnji odmor i provodi ga na moru, pravo je vrijeme za jedan kratki članak o treningu i prehrani tijekom odmora.

Ne idemo svi na more s istim ciljevima. Netko tko se bavi fizički zahtjevnim poslom recimo na more ide prije svega dobro se fizički odmoriti. S druge strane, mi uredski radnici jedva čekamo godišnji kako bismo se psihički odmorili, a to često podrazumijeva jako puno fizičkih aktivnosti kojih nam kronično nedostaje

Zatim, netko tempira neku fizičku formu upravo za ljeto, da se na plaži već prvog dana pojavi u najboljem fizičkom stanju, a netko drugi pak tih tjedan/dva odmora koristi upravo kako bi se DOVEO u neku dobru fizičku formu.

Osobno, spadam u ovu drugu skupinu ljudi jer su mi dva tjedna godišnjeg fantastična prilika da veći dio dana budem fizički aktivan i da time pokušam poništiti izuzetno loše efekte uredskog posla, odnosno sjedilačkog načina života.

Što se prehrane pak tiče, lako je upasti u zamku pa se tijekom opuštanja i odmora, opustiti i od režima zdrave i disciplinirane prehrane. Sa svih strana nas „napadaju“ fina papica, sladoledi, restorani, brza hrana, akcijske ponude iz trgovina… i jako je lako zastraniti te u tjedan, dva poništiti sve one efekte koje smo postigli kroz mjesece koliko. Da ne govorimo o hladnim pivama, koktelima, vinima, rakijicama J

Kao i u svemu, treba pokušati optimizirati stvari te pokušati iskoristiti godišnji odmor na najbolji mogući način.

To bi značilo otprilike sljedeće:

  • Dobro se odmoriti, ali ne spavati 10 sati dnevno, a ostatak dana se izležavati na plaži
  • Biti fizički što više aktivan ali ne pretjerivati do granica ozljede. Dva tjedna rada ne mogu popraviti 50 tjedana nerada
  • I dalje se 90% vremena hraniti „by the book“, što ne znači da je zabranjeno tu i tamo opustiti se s obitelji uz fini obrok, ili s prijateljima uz piće, dva
  • Pokušati obići što više mjesta, ne zabiti se u apartman i na najbližu plažu i biti pasivan. Vidjeti, upoznati, proširiti vidike….

Dva tjedna godišnjeg odmora nas moraju odmoriti od proteklih 50 tjedana koji su za nama te nas fizički i mentalno pripremiti na 50 tjedana koji su preda nama. Ovako posloženo djeluje pomalo zastrašujuće no tako je kako je i zato se trebamo potruditi što kvalitetnije iskoristiti godišnji odmor.

Želim vam ugodne ljetne praznike, čitamo se opet krajem ljeta!