Petodnevni post

fasting540.jpg

I ove godine, kao i posljednje tri, početkom siječnja provodim petodnevni vodeni post. Konkretno, to znači da 5 dana, odnosno 120 sati ne konzumiram baš ništa od hrane, a od tekućine uzimam samo običnu vodu.

Mnogima se ovo čini kao nepotrebno mučenje, osobito nakon što se tijelo naviknulo na velike količine hiperkalorične hrane tijekom blagdana međutim razloga zašto je post fenomenalna stvar za naše tijelo i um je zaista mnogo i ovdje ću pobrojati neke:

Odmor za probavni sustav – nakon silnog maltretiranja probavnog sustava hranom i pićem tijekom blagdana, nekoliko dana posta (već i 1 dan će donijeti mnoge benefite, a oni se umnožavaju sa svakim sljedećim danom) će pružiti priliku probavnom sustavu da se odmori, resetira i očisti

Detoksikacija – svakih nekoliko mjeseci ili barem jednom godišnje tijelu bi trebalo pružiti odmor od hrane pića i ostalih stimulansa kako bi bilo u stanju otpustiti toksine koji se nakupljaju u debelom crijevu, jetri, plućima i koži. U nedostatku hrane, tijelo se prebacuje na stvaranje energije iz pohranjene masti, a kemikalije koje se pritom oslobađaju pomažu tijelu da odstrani otrove iz svih organa

Krvožilni sustav – tijekom posta tijelo samo izregulira razine kolesterola, triglicerida, povišen tlak. Sve ovo doprinosi zdravlju srca i cijelog krvožilnog sutava.

Smanjenje masnih naslaga – iako će mnogi pomisliti da je glavni razlog za post mršavljenje, odnosno gubitak masnih naslaga, ovaj razlog je meni osobno nisko na listi prioriteta jer se može ostvariti i na daleko lakše načine nego postom Ali ipak, vrijedi ga spomenuti. Tijekom posta tijelo se u nedostatku glukoze i glikogena prebacuje na izvore energije iz masti. Ovaj proces (lipoliza) direktno napada masne naslage i tijekom posta one služe kao glavni izvor energije za tijelo. Veliki dio izgubljene tjelesne težine tijekom posta je ipak voda ali opet, ovisno o početnom stanju, svatko će izgubiti minimalno 1-2kg masnoće, mnogi i više, ovisno o duljini trajanja posta i početnom stanju tijela.

Produljenje života kroz proces autofagije – ova čudna riječ definira se kao proces u kojem tijelo u nedostatku hrane, počinje sa „proždiranjem“ svih oštećenih stanica ili dijelova stanica, kako bi osiguralo preživljavanje onih zdravih. Ovo je jedan od glavnih razloga zašto ljudi već tisućama godina pribjegavaju postu kao terapiji samoizlječenja tijela. Za istraživanje ovog procesa, japanski znanstvenik Yoshimori Osumi 2016. godine je dobio Nobelovu nagradu.

Povećanje lučenja hormona rasta – o hormonu rasta bi se dalo puno pisati ali ukratko, veće razine hormona rasta doprinose većoj hipertrofiji (rast mišićne mase), većoj razini energije, boljem raspoloženju, većoj gustoći kostiju, bržem topljenju masnih naslaga…

Snaženje imuniteta – prema nekim istraživanjima, imunitet tijekom posta padne na svega 30% učinkovitosti i zato se tijekom posta preporuča odmor, izostanak bilo kakvih težih poslova i treninga te boravak u prirodi, na čistom zraku. Međutim, nakon završetka posta, imunitet se opet izgradi u vrlo kratkom roku, ali ovaj put puno snažniji i učinkovitiji

Poboljšanje funkcioniranja mozga – tijekom posta pojačano se proizvodi protein BDNF (brain derived neurotrophic factor). BDNF aktivira moždane stanice da stvaraju nove neurone i neurološke veze što rezultira boljim kognitivnim sposobnostima

Zdraviji odnos prema hrani – nakon 5 dana bez hrane, okusi su nekoliko puta intenzivniji. Najobičnija pileća juha je delicija, baš kao što obična jabuka ima nevjerojatno sladak okus. Tijelo se privikne za manjak kalorija i znatno manji obroci nas mogu zasititi. Također, nakon čiščenja postom, teže se odlučiti na opetovano trovanje tijela junk foodom, šećerima i alkoholom.

Kao što vidite, razloga zašto već 4 godine zaredom postim je zaista mnogo, i gubitak masnih naslaga je najmanje bitan. 5 dana je jako malo za gubitak masnih naslaga ali je itekako puno za rapidno poboljšanje zdravlja i zato ću nastaviti s ovom tradicijom svake iduće godine.

Idući tjedan slijedi tekst o pripremi za post, trajanju posta, potencijalnim opasnostima, prekidu posta te svježim iskustvima (dana mi je tek 2. od 5 dana posta)

NAPOMENA: tekst je utemeljen na mojim vlastitim iskustvima i nipošto nema namjeru nagovaranja ili ohrabrivanja na post. Ukoliko se ipak odlučite na post (osobito duži od 2 dana), svakako se savjetujte s liječnikom!

Pozdrav

Sretna nova 2018!

Još jedna godina je iza nas. Za neke dobra, za neke nažalost loša, za većinu pak prosječna, baš kao i mnoge prije nje.

2018. je pred nama i dobro je vrijeme za razmisliti na trenutak kako ćemo za 365 dana gledati na nju. Iako za dobre odluke ne trebamo čekati neke okrugle datume, obljetnice, rođendane, već ih trebamo donositi i provoditi čim osjetimo potrebu za promjenom, ipak taj 31.12. svake godine predstavlja nekakav mini završetak, a 01.01. nekakav novi početak.

Osobno, ovih nekoliko posljednjih dana u godini uvijek iskoristim za svojevrsnu rekapitulaciju protekle godine. Postavim si popriličan broj pitanja i njihovi odgovori zapravo determiniraju nove/stare ciljeve u godini koja je ispred mene.
Mislim da je svakoj osobi korisno otići nekuda u prirodu, prošetati te na svježem zraku, bez ometanja (ostavite smartphone kod kuće) razmisliti o godini koja je iza nas:

• Jesam li dovoljno vodio računa o svom zdravlju (trening, prehrana, odmor)?

• Jesam li se na poslu maksimalno trudio i je li to rezultiralo boljim rezultatima, boljom pozicijom, većom plaćom ili barem stvaranjem temelja za navedeno?

• Jesam li dovoljno čitao, slušao, dodatno se educirao, unaprjeđivao set svojih vještina i znanja?

• Jesam li bio dobar roditelj i dobar uzor svojoj djeci?

• Jesam li kvalitetno upravljao osobnim financijama (trošio razumno, uštedio nešto, dobro investirao, kupio/izgradio trajne materijalne vrijednosti, smanjio kreditnu izloženost…)?

• Jesam li sačuvao dobre odnose s prijateljima i dragim ljudima, stekao nove prijatelje i poznanstva?

• Jesam li bio općenito dobar čovjek, pomogao nekome, bio podrška, mentor, savjetnik, suradnik, kolega?

• Jesam li dobro iskoristio proteklih 365 dana ili sam bez veze potratio puno dragocjenog vremena?

• Ako ću svaku od idućih 10, 15 ili 20 godina proživjeti na isti način na koji sam proživio 2017., hoću li za 20 godina moći reći da sam proživio kvalitetan život i dobro iskoristio vrijeme?

Ako ste zadovoljni odgovorima, odlično i samo nastavite u istom ritmu. Ako pak niste, gledajte na novu godinu kao na novu priliku. Odmorite se ovih nekoliko slobodnih dana u krugu dragih ljudi, naspavajte, budite što više na svježem zraku i razmislite kakav život uistinu želite, ovaj sadašnji ili neku bolju verziju.

Zacrtajte si konkretne, mjerljive ciljeve i počnite ih provoditi. Trenirajte, zarađujte, štedite, čitajte, učite, radite, veselite se…

Nek vam 2018. bude najbolja i najuspješnija godina do sada!

Borba s vlastitim demonima

demons-vs-angels-wallpaper-1

 

Jedna od mana većine nas ljudi je sklonost generaliziranju. Prečesto stvari dijelimo na crne ili bijele, a one su izuzetno rijetko takve, najčešće se radi o mnogim nijansama sive (možda čak i više od 50 :))

Jedna od tih podjela (ovaj puta ćemo preskočiti podjelu na ustaše i partizane) je podjela na uspješne i neuspješne ljude. Gledamo te silne uspješne sportaše, glumce, poduzetnike… i mislimo, blago njima, sve im ide od ruke, rođeni su pod sretnom zvijezdom, sigurno su rođeni za uspjeh.

Za sebe s druge strane često mislimo sve suprotno; nisam imala/o sreće u životu, moji starci mi nisu mogli priuštiti puno stvari, da sam imao/la novaca za bolji fakultet bolje bi mi bilo u životu, u krivoj sam stranci, u krivoj firmi, imam krivog šefa….. ova lista se može nastaviti unedogled…

E onda odjednom neki od naših „heroja“ počinju padati.

Pa tako jedan Tiger Woods, svojevremeno najbogatiji sportaš na svijetu, miljenik Amerike, odjednom krene s prevarama, vožnjom u alkoholiziranom stanju, noćenja u policijskim stanicama…

Pa jedan Jon Jones, ponajveći talent u povijesti borilačkih sportova, na vrhuncu slave i uspjeha krene sa drogiranjem, skrivi prometnu nesreću u kojoj ozlijedi trudnicu pa još i pobjegne s mjesta nesreće, zatim dva puta padne na doping testu ….

Pa za jednog Kevin Spaceya, omiljenu filmsku zvijezdu, odjednom saznamo da je pedofil i monstrum, u rangu Keyzer Sosea kojeg je tako fantastično odglumio u „The Usual Suspects“.

 

Što pokazuju ovi primjeri? Pokazuju da i superuspješne osobe s nama, običnim smrtnicima dijele jednu stvar, a to je borba s osobnim demonima.

Svaka osoba na ovom svijetu je krvava ispod kože i jednostavno ne postoje osobe kojima sve, samo od sebe, ide od ruke. Čak i najuspješniji među nama vode svakodnevne bitke sa svojim osobnim demonima, ali ono što uspješne odvaja od neuspješnih je to što se nikada ne predaju u toj borbi.

Predati se je lako, i prihvatiti etiketu koja uz to ide:

  • Ja sam jednostavno debeo/la
  • Ja sam pušač/alkoholičar/narkoman
  • Ja nikad neću biti uspješan
  • Ja sam siromašan, netko i to mora biti
  • Ja sam, sluga, podanik, nisam stvoren/a biti lider

Naravno da to nije tako. To je samo linija manjeg otpora. Ljudi koji prihvate trenutno činjenično stanje gube bitku s vlastitim demonima. Kažem GUBE, a ne IZGUBILI SU, jer…dok god je čovjek živ, bitka nije izgubljena. Bez obzira u kojoj se fazi života nalazili, uvijek možemo promijeniti smjer, prestati piti, pušiti, jesti smeće od hrane, trošiti novac na gluposti, raditi na sebi i početi više zarađivati, investirati, početi se baviti sportom, popraviti narušene odnose s bližnjima… postati bolji čovjek i prestati sramiti se pogledati u vlastit odraz u ogledalu.

Dat ću vam još jedan primjer moći vlastitih demona.

Znate li tko je bio Adolf Merckle?

  1. godine ovaj gospodin je bio jedan od najbogatijih Nijemaca, s bogatstvom većim od 9.000.000.000 Eura. Ponovit ću, 9 milijardi Eura. Kad je te godine krenula velika svjetska financijska kriza, u jednom kraćem periodu njegov vlasnički portfelj izgubio je nekoliko stotina milijuna eura vrijednosti na burzi.

05.siječnja 2009. godine, spremio se na posao, pozdravio suprugu, otišao od kuće, legao na tračnice obližnje pruge te skončao svoj život pod kotačima vlaka. Gubitak koji je bio manji od 10% njegovog bogatstva, za njega je bio prevelik, zaključio je da je neuspješan, da je razočarao obitelj i bližnje i odlučio se predati u borbi i skončati vlastiti život. Njegovi demoni su bili prejaki. Iako je i dalje imao milijarde Eura bogatstva.

Demoni su tu, s njima se rodimo i s njima i umiremo. Nikad ih ne možemo u potpunosti iskorijeniti. Oni su tu 24 sata dnevno i pokušavaju na sve načine uništiti kvalitetu naših života i našu odlučnost da živimo na dobar, kvalitetan i plemenit način. S njima se moramo boriti, a naša ustrajnost u toj borbi će odrediti kvalitetu naših života i razinu uspjeha koji ćemo ostvariti. Na bilo kojim poljima.

I zato prestanimo se žaliti na stvari na koje ne možemo utjecati te umjesto toga budimo fajteri koji će se potući s vlastitim demonima i pobjeđivati, iz minute u minutu, iz dana u dan, iz situacije u situaciju.

Dwayne-Johnson-The-Rock-Picture-Quote

Godišnji odmor – trening i prehrana

fgevx6f-1024x576

Ljeto je na vrhuncu, a s njime i sezona godišnjih odmora. S obzirom da su zadnja dva tjedna srpnja i prva dva tjedna kolovoza vrijeme kad velika većina ljudi koristi godišnji odmor i provodi ga na moru, pravo je vrijeme za jedan kratki članak o treningu i prehrani tijekom odmora.

Ne idemo svi na more s istim ciljevima. Netko tko se bavi fizički zahtjevnim poslom recimo na more ide prije svega dobro se fizički odmoriti. S druge strane, mi uredski radnici jedva čekamo godišnji kako bismo se psihički odmorili, a to često podrazumijeva jako puno fizičkih aktivnosti kojih nam kronično nedostaje

Zatim, netko tempira neku fizičku formu upravo za ljeto, da se na plaži već prvog dana pojavi u najboljem fizičkom stanju, a netko drugi pak tih tjedan/dva odmora koristi upravo kako bi se DOVEO u neku dobru fizičku formu.

Osobno, spadam u ovu drugu skupinu ljudi jer su mi dva tjedna godišnjeg fantastična prilika da veći dio dana budem fizički aktivan i da time pokušam poništiti izuzetno loše efekte uredskog posla, odnosno sjedilačkog načina života.

Što se prehrane pak tiče, lako je upasti u zamku pa se tijekom opuštanja i odmora, opustiti i od režima zdrave i disciplinirane prehrane. Sa svih strana nas „napadaju“ fina papica, sladoledi, restorani, brza hrana, akcijske ponude iz trgovina… i jako je lako zastraniti te u tjedan, dva poništiti sve one efekte koje smo postigli kroz mjesece koliko. Da ne govorimo o hladnim pivama, koktelima, vinima, rakijicama J

Kao i u svemu, treba pokušati optimizirati stvari te pokušati iskoristiti godišnji odmor na najbolji mogući način.

To bi značilo otprilike sljedeće:

  • Dobro se odmoriti, ali ne spavati 10 sati dnevno, a ostatak dana se izležavati na plaži
  • Biti fizički što više aktivan ali ne pretjerivati do granica ozljede. Dva tjedna rada ne mogu popraviti 50 tjedana nerada
  • I dalje se 90% vremena hraniti „by the book“, što ne znači da je zabranjeno tu i tamo opustiti se s obitelji uz fini obrok, ili s prijateljima uz piće, dva
  • Pokušati obići što više mjesta, ne zabiti se u apartman i na najbližu plažu i biti pasivan. Vidjeti, upoznati, proširiti vidike….

Dva tjedna godišnjeg odmora nas moraju odmoriti od proteklih 50 tjedana koji su za nama te nas fizički i mentalno pripremiti na 50 tjedana koji su preda nama. Ovako posloženo djeluje pomalo zastrašujuće no tako je kako je i zato se trebamo potruditi što kvalitetnije iskoristiti godišnji odmor.

Želim vam ugodne ljetne praznike, čitamo se opet krajem ljeta!

Kućni odgoj, odnosno izostanak istog

Dva praznika u razmaku od 7 dana te „stari“ godišnji odmor, omogućili su mi dva produžena vikenda na moru.

Koliko god se veselio takvim prilikama, zadnjih godina me hvata i neka nervoza kad god se spremam na more. S godinama mi pada prag tolerancije na mnoge stvari, a imam dojam da „tih“ stvari ima sve više i više.

Iako si svi tepamo kako smo jako fina i kulturna ljudska bića, sami pogled na recimo plaže nas itekako demantira.

Evo jedan svježi primjer iz Novog Vinodolskog. Novi je gradić koji se u zadnjih 15-ak godina koliko u njemu ljetujem strahovito razvio. Grad je predivan, a svako ljeto me iznenadi nekom pozitivnom promjenom. Ove godine je to bilo uređenje Bribirske obale. Uređeni su platoi za ručnike (obala je inače jako stjenovita i s malo „prirodnih“ platoa za ručnike), postavljeni tuševi, inox klupe u hladu posađenih stabala, a uz te klupe je nasipan čisti pijesak. Idealna mjesta za sakriti se u periodima kad je sunce prejako. Također, idealno za malu djecu koja jako vole igre s pijeskom.

No, nije prošlo puno dok nisam počeo vidjeti za što je još taj pijesak idealan. Svakih par metara pseći izmet. Uz te vidljive ostatke, mogu si samo zamisliti koliko je nevidljivih, „tekućih“ izlučevina kućnih ljubimaca. Uz dužno poštovanje onoj (nadam se) većini koja pazi da njihovi ljubimci takve stvari rade na za to primjerenim mjestima, ovi drugi su jednostavno rečeno – stoka u ljudskom obliku. Ako imaš ljubimca koji ti uljepšava život, onda se pobrini da se taj isti ne olakšava na mjestima koja je netko uredio, potrošio budget, potrudio se da SVIM gostima i posjetiteljima bude ugodnije. Nemam ništa protiv kućnih ljubimaca ali prioriteti njih i njihovih neodgojenih vlasnika NISU i NE MOGU biti veći od prioriteta ostalih ljudi, osobito male djece.

Kad smo već kod male djece i njihovih roditelja, daleko od toga da i „mi“ nismo bez mana. Na tim istim plažama sam tako nažalost vidio odbačene iskorištene pelene i vlažne maramice, niti 7-8 metara od koša za smeće. Da ne govorim o praznim vrećicama čipseva, omota od sladoleda, limenki cuge te stotinama opušaka od cigareta.

Još jedna stvar. Kako je bio produženi vikend, na more se sjatilo zaista puno ljudi. To odmah znači gužve i muke po traženju parkinga. Prvi dan, tražim prazno mjesto, a njega ni za lijek. Odjednom vidim jedno jedino prazno mjesto i sav sretan parkiram. Izađemo iz auta, i tad vidim da sam parkirao na mjesto predviđeno za osobe s invaliditetom. Isti tren sam sjeo nazad u auto, maknuo se, te idućih 15 minuta tražio novo prazno mjesto. Dok sam se vratio do svojih, naravno da je to parkirno mjesto bilo zauzeto. Obišao sam taj parkirani auto, i naravno, na njemu ni traga oznaci/naljepnici koja bi potvrdila da se radi o osobi s invaliditetom. Idućih 4 dana to je mjesto redovito bilo zauzeto, i naravno, niti jedan auto nije bio od vlasnika s invaliditetom.

Zbog ovakvih stvari sam razočaran u ljude, njihov kućni odgoj i evolucija ljudske vrste općenito. Umjesto da smo svakim danom sve civiliziraniji, imam dojam da nazadujemo.

Možda sam i ja prečangrizav pa mi smetaju stvari koje drugima ne smetaju. Ali mislim da ipak nisam. Stvari koje sam naveo ne mogu ne zasmetati svakog kulturnog i odgojenog čovjeka.

Kao osobe se moramo razvijati u svim segmentima življenja. Ako nastojimo biti zdraviji, u boljoj formi, bogatiji, sretniji, pa ajmo onda poraditi na sebi i po pitanju kućnog odgoja. Nemojte zaboraviti da ste najveći uzor vlastitoj djeci. Ako vas vide kako bacate opuške, smeće, ostatke hrane… to će smatrati normalnim ponašanjem i usvojiti iste obrasce ponašanja.

Ipak, i ja naravno imam svojih mana. Jedna od njih je svakako nizak prag tolerancije i impulzivnost. Pa tako ako ovog ljeta pročitate naslov u novinama ili na portalima „Ljutiti blogger našamarao bahatog vlasnika psa“, velike su šanse da se radi o meni. I da, svakako ću paziti da to napravim dok me djeca ne gledaju.

Osnove skidanja viška kilograma – dio 2. – Prehrana

Da ponovim za čitatelje koji su se tek uključili, koja je osnovna misao vodilja ovog bloga:

Na maksimalno jednostavan i sažet način pružiti osnovne savjete za rješenje nekog problema!

To znači da ću danas recimo, dok budem pisao o hrani, preskočiti hrpu detalja o tome zašto neku hranu jesti, a neku drugu ne. To sam već jednom poprilično detaljno opisao u svojoj knjizi , a isto možete naći (ako vam se da tražiti) na bezbrojnim Internet stranicama. Moje vrijeme mi je poprilično dragocjeno, kao vjerujem i vama vaše i zato neću ulaziti u detaljna objašnjavanja. Uostalom, ne mogu dovoljno puta ponoviti da je ključ uspjeha u gotovo svemu upravo u nekompliciranju, odnosno u pojednostavljivanju stvari.

Još jednu stvar je bitno reći; ne postoji univerzalni pristup. Ne samo da različitim pojedincima odgovaraju različiti program prehrane već se mijenjanju i definicije „zdrave prehrane“. Na primjer savjeti za „zdravu prehranu“ se danas itekako razlikuju od onih od prije recimo 40 godina.  Isto se odnosi i na određene namirnice. Evo samo jedan primjer. Dugi niz godina je žumanjak od jajeta bio veliki neprijatelj jer sadrži puno kolesterola. Milijarde žumanjaka su tako tijekom godina bile bacane u smeće dok se danas zna da su cijela jaja, dakle s žumanjkom, zapravo fantastična i totalno podcijenjena namirnica. Nekad je i maslac bio neprijatelj dok se danas uvelike preporučuje kao „zdrava masnoća“. Zasićene masnoće su isto tako godinama bile glavni neprijatelj zdravlja dok se danas zna da su te rezultate krivotvorili „znanstvenici“ financirani od strane šećernog lobija. Detaljnije o ovome možete vidjeti na linku

No, neke paradigme se nikad neće promijeniti, a to su:

  • Svi makro i mikro nutrijenti imaju svoju ulogu u pravilnom funkcioniranju ljudskog organizma
  • Prehrana treba biti raznovrsna kako bismo unijeli sve potrebne nutrijente
  • Povrće je zdravo
  • Voće je zdravo iako ne treba pretjerivati u njemu zbog obilja šećera koje sadrži
  • Voda je najzdravije piće
  • Ako želite smršaviti, limitirajte „loše“ ugljikohidrate poput rafiniranog šećera, svih oblika slatkiša, bijelog kruha i ostalih pekarskih proizvoda
  • Izbjegavajte prerađenu hranu, gotove obroke (za mikrovalne), fast food
  • Kad god možete kupujte organsku hranu, minimalno tretiranu kemikalijama
  • Izbjegavajte „kupovne“ sokove, osobito gazirane
  • Ne pretjerujte s alkoholom

Što onda jesti i piti?

  • Kvalitetne bjelančevine (piletina, puretina, riba, jaja, sir…)
  • Puno povrća
  • Zdrave masnoće (maslinovo ulje, maslac, avokado, orašasti plodovi…)
  • Voće (ne pretjerivati s količinama)
  • Piti običnu vodu, čajeve, osobito zeleni čaj

Ovo su grube smjernice, o prehrani će biti još jako puno postova ali probajte jedno vrijeme (barem za početak 3 do 4 tjedna) izbaciti loše namirnice, zamijeniti ih dobrima te vidjeti kakav će biti rezultat.

Hint: pad kila, porast energije, bolji san, bolje raspoloženje…. 🙂

Probajte!

 

Svaki početak je težak

How_to_start_a_business_crop

Nedavno sam bio prisiljen pauzirati od treninga 10-ak dana. Kako to kod mene obično biva, kad ne treniram popusti mi disciplina i u prehrani pa sam tako 10 dana odmarao i poprilično loše jeo. Bili su i neki rođendani i fešte pa je bilo i teške hrane, slatkiša, a i pokoje pivo.

Iako je 10 dana zapravo vrlo kratki period, prvi trening nakon 10 dana mi je bio težak kao da mi je jedan od prvih u životu.

Kao prvo, na jedvite jade sam se ustao iz kreveta u 04:20, što je inače vrijeme kada ustajem u dane kad treniram (a to je 4-5 puta tijekom radnog tjedna, vikendom ipak odspavam cca 2 sata duže). Nakon što je alarm zazvonio, ostao sam sjediti jedno 5 minuta dvoumeći se između povratka u krevet i treninga. Srećom, odabrao sam trening ali tu nisu prestali problemi. Zagrijavanje mi je bilo duže nego inače jer mi je tijelo bilo ukočeno i kruto. Kad sam počeo trenirati, zapuhao sam se nakon nekoliko serija čučnjeva s vlastitom težinom. U prvoj seriji sklekova sam napravio jedva 15 ponavljanja što mi je inače smiješna brojka.

Sve u svemu, kao da mi je pauza trajala najmanje 100, a ne tek 10 dana.

No, već idući dan, sve je sjelo na svoje mjesto. Bez problema sam se ustao u 04:20 i zatim odradio vrlo kvalitetan i jak trening.

Mnogi me pitaju kako mi se da ustajati u 04:20 da bih trenirao prije posla. I uvijek se začudim tom pitanju jer već toliko dugo imam tu rutinu da mi je to najnormalnija i najlakša stvar na svijetu. No nakon što sam 10 dana pauzirao od treninga te se budio u 05:30, prvog dana nakon prestanka pauze mi je bilo iznimno teško ustati u 04:20 i trenirati dok većina normalnog svijeta spava. No već idući dan sve je sjelo na svoje mjesto.

Ova filozofija je primjenjiva na skoro sve aspekte života. Koliko god bilo teško nešto započeti (pravilno se hraniti, redovito trenirati, započeti novi posao, početi učiti strani jezik, početi redovito čitati…), treba imati na umu da je najteže upravo – početi! Svaki sljedeći trening, obrok, korak…. je lakši.

Pametni ljudi kažu da napredak počinje tek kad iskoračimo iz zone ugode. Ako to znači da  trebate ustati rano ujutro ili pak ostati budni do kasno u noć jer u „normalno“ doba dana nemate vremena, svejedno to napravite.

I zapamtite da je taj prvi korak najteži, sve što slijedi je puno lakše.