Borba s vlastitim demonima

demons-vs-angels-wallpaper-1

 

Jedna od mana većine nas ljudi je sklonost generaliziranju. Prečesto stvari dijelimo na crne ili bijele, a one su izuzetno rijetko takve, najčešće se radi o mnogim nijansama sive (možda čak i više od 50 :))

Jedna od tih podjela (ovaj puta ćemo preskočiti podjelu na ustaše i partizane) je podjela na uspješne i neuspješne ljude. Gledamo te silne uspješne sportaše, glumce, poduzetnike… i mislimo, blago njima, sve im ide od ruke, rođeni su pod sretnom zvijezdom, sigurno su rođeni za uspjeh.

Za sebe s druge strane često mislimo sve suprotno; nisam imala/o sreće u životu, moji starci mi nisu mogli priuštiti puno stvari, da sam imao/la novaca za bolji fakultet bolje bi mi bilo u životu, u krivoj sam stranci, u krivoj firmi, imam krivog šefa….. ova lista se može nastaviti unedogled…

E onda odjednom neki od naših „heroja“ počinju padati.

Pa tako jedan Tiger Woods, svojevremeno najbogatiji sportaš na svijetu, miljenik Amerike, odjednom krene s prevarama, vožnjom u alkoholiziranom stanju, noćenja u policijskim stanicama…

Pa jedan Jon Jones, ponajveći talent u povijesti borilačkih sportova, na vrhuncu slave i uspjeha krene sa drogiranjem, skrivi prometnu nesreću u kojoj ozlijedi trudnicu pa još i pobjegne s mjesta nesreće, zatim dva puta padne na doping testu ….

Pa za jednog Kevin Spaceya, omiljenu filmsku zvijezdu, odjednom saznamo da je pedofil i monstrum, u rangu Keyzer Sosea kojeg je tako fantastično odglumio u „The Usual Suspects“.

 

Što pokazuju ovi primjeri? Pokazuju da i superuspješne osobe s nama, običnim smrtnicima dijele jednu stvar, a to je borba s osobnim demonima.

Svaka osoba na ovom svijetu je krvava ispod kože i jednostavno ne postoje osobe kojima sve, samo od sebe, ide od ruke. Čak i najuspješniji među nama vode svakodnevne bitke sa svojim osobnim demonima, ali ono što uspješne odvaja od neuspješnih je to što se nikada ne predaju u toj borbi.

Predati se je lako, i prihvatiti etiketu koja uz to ide:

  • Ja sam jednostavno debeo/la
  • Ja sam pušač/alkoholičar/narkoman
  • Ja nikad neću biti uspješan
  • Ja sam siromašan, netko i to mora biti
  • Ja sam, sluga, podanik, nisam stvoren/a biti lider

Naravno da to nije tako. To je samo linija manjeg otpora. Ljudi koji prihvate trenutno činjenično stanje gube bitku s vlastitim demonima. Kažem GUBE, a ne IZGUBILI SU, jer…dok god je čovjek živ, bitka nije izgubljena. Bez obzira u kojoj se fazi života nalazili, uvijek možemo promijeniti smjer, prestati piti, pušiti, jesti smeće od hrane, trošiti novac na gluposti, raditi na sebi i početi više zarađivati, investirati, početi se baviti sportom, popraviti narušene odnose s bližnjima… postati bolji čovjek i prestati sramiti se pogledati u vlastit odraz u ogledalu.

Dat ću vam još jedan primjer moći vlastitih demona.

Znate li tko je bio Adolf Merckle?

  1. godine ovaj gospodin je bio jedan od najbogatijih Nijemaca, s bogatstvom većim od 9.000.000.000 Eura. Ponovit ću, 9 milijardi Eura. Kad je te godine krenula velika svjetska financijska kriza, u jednom kraćem periodu njegov vlasnički portfelj izgubio je nekoliko stotina milijuna eura vrijednosti na burzi.

05.siječnja 2009. godine, spremio se na posao, pozdravio suprugu, otišao od kuće, legao na tračnice obližnje pruge te skončao svoj život pod kotačima vlaka. Gubitak koji je bio manji od 10% njegovog bogatstva, za njega je bio prevelik, zaključio je da je neuspješan, da je razočarao obitelj i bližnje i odlučio se predati u borbi i skončati vlastiti život. Njegovi demoni su bili prejaki. Iako je i dalje imao milijarde Eura bogatstva.

Demoni su tu, s njima se rodimo i s njima i umiremo. Nikad ih ne možemo u potpunosti iskorijeniti. Oni su tu 24 sata dnevno i pokušavaju na sve načine uništiti kvalitetu naših života i našu odlučnost da živimo na dobar, kvalitetan i plemenit način. S njima se moramo boriti, a naša ustrajnost u toj borbi će odrediti kvalitetu naših života i razinu uspjeha koji ćemo ostvariti. Na bilo kojim poljima.

I zato prestanimo se žaliti na stvari na koje ne možemo utjecati te umjesto toga budimo fajteri koji će se potući s vlastitim demonima i pobjeđivati, iz minute u minutu, iz dana u dan, iz situacije u situaciju.

Dwayne-Johnson-The-Rock-Picture-Quote

Godišnji odmor – trening i prehrana

fgevx6f-1024x576

Ljeto je na vrhuncu, a s njime i sezona godišnjih odmora. S obzirom da su zadnja dva tjedna srpnja i prva dva tjedna kolovoza vrijeme kad velika većina ljudi koristi godišnji odmor i provodi ga na moru, pravo je vrijeme za jedan kratki članak o treningu i prehrani tijekom odmora.

Ne idemo svi na more s istim ciljevima. Netko tko se bavi fizički zahtjevnim poslom recimo na more ide prije svega dobro se fizički odmoriti. S druge strane, mi uredski radnici jedva čekamo godišnji kako bismo se psihički odmorili, a to često podrazumijeva jako puno fizičkih aktivnosti kojih nam kronično nedostaje

Zatim, netko tempira neku fizičku formu upravo za ljeto, da se na plaži već prvog dana pojavi u najboljem fizičkom stanju, a netko drugi pak tih tjedan/dva odmora koristi upravo kako bi se DOVEO u neku dobru fizičku formu.

Osobno, spadam u ovu drugu skupinu ljudi jer su mi dva tjedna godišnjeg fantastična prilika da veći dio dana budem fizički aktivan i da time pokušam poništiti izuzetno loše efekte uredskog posla, odnosno sjedilačkog načina života.

Što se prehrane pak tiče, lako je upasti u zamku pa se tijekom opuštanja i odmora, opustiti i od režima zdrave i disciplinirane prehrane. Sa svih strana nas „napadaju“ fina papica, sladoledi, restorani, brza hrana, akcijske ponude iz trgovina… i jako je lako zastraniti te u tjedan, dva poništiti sve one efekte koje smo postigli kroz mjesece koliko. Da ne govorimo o hladnim pivama, koktelima, vinima, rakijicama J

Kao i u svemu, treba pokušati optimizirati stvari te pokušati iskoristiti godišnji odmor na najbolji mogući način.

To bi značilo otprilike sljedeće:

  • Dobro se odmoriti, ali ne spavati 10 sati dnevno, a ostatak dana se izležavati na plaži
  • Biti fizički što više aktivan ali ne pretjerivati do granica ozljede. Dva tjedna rada ne mogu popraviti 50 tjedana nerada
  • I dalje se 90% vremena hraniti „by the book“, što ne znači da je zabranjeno tu i tamo opustiti se s obitelji uz fini obrok, ili s prijateljima uz piće, dva
  • Pokušati obići što više mjesta, ne zabiti se u apartman i na najbližu plažu i biti pasivan. Vidjeti, upoznati, proširiti vidike….

Dva tjedna godišnjeg odmora nas moraju odmoriti od proteklih 50 tjedana koji su za nama te nas fizički i mentalno pripremiti na 50 tjedana koji su preda nama. Ovako posloženo djeluje pomalo zastrašujuće no tako je kako je i zato se trebamo potruditi što kvalitetnije iskoristiti godišnji odmor.

Želim vam ugodne ljetne praznike, čitamo se opet krajem ljeta!

Kućni odgoj, odnosno izostanak istog

Dva praznika u razmaku od 7 dana te „stari“ godišnji odmor, omogućili su mi dva produžena vikenda na moru.

Koliko god se veselio takvim prilikama, zadnjih godina me hvata i neka nervoza kad god se spremam na more. S godinama mi pada prag tolerancije na mnoge stvari, a imam dojam da „tih“ stvari ima sve više i više.

Iako si svi tepamo kako smo jako fina i kulturna ljudska bića, sami pogled na recimo plaže nas itekako demantira.

Evo jedan svježi primjer iz Novog Vinodolskog. Novi je gradić koji se u zadnjih 15-ak godina koliko u njemu ljetujem strahovito razvio. Grad je predivan, a svako ljeto me iznenadi nekom pozitivnom promjenom. Ove godine je to bilo uređenje Bribirske obale. Uređeni su platoi za ručnike (obala je inače jako stjenovita i s malo „prirodnih“ platoa za ručnike), postavljeni tuševi, inox klupe u hladu posađenih stabala, a uz te klupe je nasipan čisti pijesak. Idealna mjesta za sakriti se u periodima kad je sunce prejako. Također, idealno za malu djecu koja jako vole igre s pijeskom.

No, nije prošlo puno dok nisam počeo vidjeti za što je još taj pijesak idealan. Svakih par metara pseći izmet. Uz te vidljive ostatke, mogu si samo zamisliti koliko je nevidljivih, „tekućih“ izlučevina kućnih ljubimaca. Uz dužno poštovanje onoj (nadam se) većini koja pazi da njihovi ljubimci takve stvari rade na za to primjerenim mjestima, ovi drugi su jednostavno rečeno – stoka u ljudskom obliku. Ako imaš ljubimca koji ti uljepšava život, onda se pobrini da se taj isti ne olakšava na mjestima koja je netko uredio, potrošio budget, potrudio se da SVIM gostima i posjetiteljima bude ugodnije. Nemam ništa protiv kućnih ljubimaca ali prioriteti njih i njihovih neodgojenih vlasnika NISU i NE MOGU biti veći od prioriteta ostalih ljudi, osobito male djece.

Kad smo već kod male djece i njihovih roditelja, daleko od toga da i „mi“ nismo bez mana. Na tim istim plažama sam tako nažalost vidio odbačene iskorištene pelene i vlažne maramice, niti 7-8 metara od koša za smeće. Da ne govorim o praznim vrećicama čipseva, omota od sladoleda, limenki cuge te stotinama opušaka od cigareta.

Još jedna stvar. Kako je bio produženi vikend, na more se sjatilo zaista puno ljudi. To odmah znači gužve i muke po traženju parkinga. Prvi dan, tražim prazno mjesto, a njega ni za lijek. Odjednom vidim jedno jedino prazno mjesto i sav sretan parkiram. Izađemo iz auta, i tad vidim da sam parkirao na mjesto predviđeno za osobe s invaliditetom. Isti tren sam sjeo nazad u auto, maknuo se, te idućih 15 minuta tražio novo prazno mjesto. Dok sam se vratio do svojih, naravno da je to parkirno mjesto bilo zauzeto. Obišao sam taj parkirani auto, i naravno, na njemu ni traga oznaci/naljepnici koja bi potvrdila da se radi o osobi s invaliditetom. Idućih 4 dana to je mjesto redovito bilo zauzeto, i naravno, niti jedan auto nije bio od vlasnika s invaliditetom.

Zbog ovakvih stvari sam razočaran u ljude, njihov kućni odgoj i evolucija ljudske vrste općenito. Umjesto da smo svakim danom sve civiliziraniji, imam dojam da nazadujemo.

Možda sam i ja prečangrizav pa mi smetaju stvari koje drugima ne smetaju. Ali mislim da ipak nisam. Stvari koje sam naveo ne mogu ne zasmetati svakog kulturnog i odgojenog čovjeka.

Kao osobe se moramo razvijati u svim segmentima življenja. Ako nastojimo biti zdraviji, u boljoj formi, bogatiji, sretniji, pa ajmo onda poraditi na sebi i po pitanju kućnog odgoja. Nemojte zaboraviti da ste najveći uzor vlastitoj djeci. Ako vas vide kako bacate opuške, smeće, ostatke hrane… to će smatrati normalnim ponašanjem i usvojiti iste obrasce ponašanja.

Ipak, i ja naravno imam svojih mana. Jedna od njih je svakako nizak prag tolerancije i impulzivnost. Pa tako ako ovog ljeta pročitate naslov u novinama ili na portalima „Ljutiti blogger našamarao bahatog vlasnika psa“, velike su šanse da se radi o meni. I da, svakako ću paziti da to napravim dok me djeca ne gledaju.

Osnove skidanja viška kilograma – dio 2. – Prehrana

Da ponovim za čitatelje koji su se tek uključili, koja je osnovna misao vodilja ovog bloga:

Na maksimalno jednostavan i sažet način pružiti osnovne savjete za rješenje nekog problema!

To znači da ću danas recimo, dok budem pisao o hrani, preskočiti hrpu detalja o tome zašto neku hranu jesti, a neku drugu ne. To sam već jednom poprilično detaljno opisao u svojoj knjizi , a isto možete naći (ako vam se da tražiti) na bezbrojnim Internet stranicama. Moje vrijeme mi je poprilično dragocjeno, kao vjerujem i vama vaše i zato neću ulaziti u detaljna objašnjavanja. Uostalom, ne mogu dovoljno puta ponoviti da je ključ uspjeha u gotovo svemu upravo u nekompliciranju, odnosno u pojednostavljivanju stvari.

Još jednu stvar je bitno reći; ne postoji univerzalni pristup. Ne samo da različitim pojedincima odgovaraju različiti program prehrane već se mijenjanju i definicije „zdrave prehrane“. Na primjer savjeti za „zdravu prehranu“ se danas itekako razlikuju od onih od prije recimo 40 godina.  Isto se odnosi i na određene namirnice. Evo samo jedan primjer. Dugi niz godina je žumanjak od jajeta bio veliki neprijatelj jer sadrži puno kolesterola. Milijarde žumanjaka su tako tijekom godina bile bacane u smeće dok se danas zna da su cijela jaja, dakle s žumanjkom, zapravo fantastična i totalno podcijenjena namirnica. Nekad je i maslac bio neprijatelj dok se danas uvelike preporučuje kao „zdrava masnoća“. Zasićene masnoće su isto tako godinama bile glavni neprijatelj zdravlja dok se danas zna da su te rezultate krivotvorili „znanstvenici“ financirani od strane šećernog lobija. Detaljnije o ovome možete vidjeti na linku

No, neke paradigme se nikad neće promijeniti, a to su:

  • Svi makro i mikro nutrijenti imaju svoju ulogu u pravilnom funkcioniranju ljudskog organizma
  • Prehrana treba biti raznovrsna kako bismo unijeli sve potrebne nutrijente
  • Povrće je zdravo
  • Voće je zdravo iako ne treba pretjerivati u njemu zbog obilja šećera koje sadrži
  • Voda je najzdravije piće
  • Ako želite smršaviti, limitirajte „loše“ ugljikohidrate poput rafiniranog šećera, svih oblika slatkiša, bijelog kruha i ostalih pekarskih proizvoda
  • Izbjegavajte prerađenu hranu, gotove obroke (za mikrovalne), fast food
  • Kad god možete kupujte organsku hranu, minimalno tretiranu kemikalijama
  • Izbjegavajte „kupovne“ sokove, osobito gazirane
  • Ne pretjerujte s alkoholom

Što onda jesti i piti?

  • Kvalitetne bjelančevine (piletina, puretina, riba, jaja, sir…)
  • Puno povrća
  • Zdrave masnoće (maslinovo ulje, maslac, avokado, orašasti plodovi…)
  • Voće (ne pretjerivati s količinama)
  • Piti običnu vodu, čajeve, osobito zeleni čaj

Ovo su grube smjernice, o prehrani će biti još jako puno postova ali probajte jedno vrijeme (barem za početak 3 do 4 tjedna) izbaciti loše namirnice, zamijeniti ih dobrima te vidjeti kakav će biti rezultat.

Hint: pad kila, porast energije, bolji san, bolje raspoloženje…. 🙂

Probajte!

 

Svaki početak je težak

How_to_start_a_business_crop

Nedavno sam bio prisiljen pauzirati od treninga 10-ak dana. Kako to kod mene obično biva, kad ne treniram popusti mi disciplina i u prehrani pa sam tako 10 dana odmarao i poprilično loše jeo. Bili su i neki rođendani i fešte pa je bilo i teške hrane, slatkiša, a i pokoje pivo.

Iako je 10 dana zapravo vrlo kratki period, prvi trening nakon 10 dana mi je bio težak kao da mi je jedan od prvih u životu.

Kao prvo, na jedvite jade sam se ustao iz kreveta u 04:20, što je inače vrijeme kada ustajem u dane kad treniram (a to je 4-5 puta tijekom radnog tjedna, vikendom ipak odspavam cca 2 sata duže). Nakon što je alarm zazvonio, ostao sam sjediti jedno 5 minuta dvoumeći se između povratka u krevet i treninga. Srećom, odabrao sam trening ali tu nisu prestali problemi. Zagrijavanje mi je bilo duže nego inače jer mi je tijelo bilo ukočeno i kruto. Kad sam počeo trenirati, zapuhao sam se nakon nekoliko serija čučnjeva s vlastitom težinom. U prvoj seriji sklekova sam napravio jedva 15 ponavljanja što mi je inače smiješna brojka.

Sve u svemu, kao da mi je pauza trajala najmanje 100, a ne tek 10 dana.

No, već idući dan, sve je sjelo na svoje mjesto. Bez problema sam se ustao u 04:20 i zatim odradio vrlo kvalitetan i jak trening.

Mnogi me pitaju kako mi se da ustajati u 04:20 da bih trenirao prije posla. I uvijek se začudim tom pitanju jer već toliko dugo imam tu rutinu da mi je to najnormalnija i najlakša stvar na svijetu. No nakon što sam 10 dana pauzirao od treninga te se budio u 05:30, prvog dana nakon prestanka pauze mi je bilo iznimno teško ustati u 04:20 i trenirati dok većina normalnog svijeta spava. No već idući dan sve je sjelo na svoje mjesto.

Ova filozofija je primjenjiva na skoro sve aspekte života. Koliko god bilo teško nešto započeti (pravilno se hraniti, redovito trenirati, započeti novi posao, početi učiti strani jezik, početi redovito čitati…), treba imati na umu da je najteže upravo – početi! Svaki sljedeći trening, obrok, korak…. je lakši.

Pametni ljudi kažu da napredak počinje tek kad iskoračimo iz zone ugode. Ako to znači da  trebate ustati rano ujutro ili pak ostati budni do kasno u noć jer u „normalno“ doba dana nemate vremena, svejedno to napravite.

I zapamtite da je taj prvi korak najteži, sve što slijedi je puno lakše.

INSTAGRAM – #foodie #foodporn

Često na raznim fitness stranicama možete pročitati kako na uspjeh u izgradnji zdravih i jakih tijela s niskim indeksom tjelesne masti trening utječe s cca 20% – 30%, a prehrana s 70% – 80%. Ne ulazim u to jesu li ovo točni omjeri ali nepobitna je činjenica da je prehrana izuzetno bitan faktor i da nema tog treninga koji može poništiti negativne efekte loše prehrane.

Također, kad gledamo razne fitness foodie Instagram profile, stječe se dojam da je svakodnevna priprema zdravih obroka zahtjevan proces koji nam oduzima mnogo vremena zbog čega mnogi unaprijed odustanu te skrenu u pekaru po pizzu ili krafnu.

Istina, pripremiti i servirati hranu za savršenu Instagram fotku nije ni lako ni jednostavno ali najmanji dio vremena otpada na pripremu same hrane, a puno veći dio na vizualni dio, rasvjetu, savršeno aranžiranje sastojaka na tanjuru te post editiranje fotke…

S druge strane, evo jedne manje savršene fotke i priče koja stoji iza nje:

unnamed (1).jpg

S obzirom da mi trenutno odgovara režim u kojem imam svega dva „jača“ obroka dnevno (Intermittent fasting), ovo na slici je moj drugi i zadnji obrok tog dana, konzumiran nakon dolaska s posla, oko 19h. Iako možda izgleda kao pomno planirani obrok, ovo na tanjuru se dogodilo slučajno.

Prilikom povratka s posla, zastao sam u supermarketu gdje sam vidio tunu na akciji od 50% te sam kupio nekoliko pakiranja. Ovo jedno jaje nije bilo planirano ali je ostalo od ranijeg obroka moje djece te sam i njega ubacio na tanjur. S obzirom da je bilo samo jedno jaje, te na činjenicu da izbjegavam veće količine tune odjednom, odlučio sam obrok pojačati domaćim sirom u koji sam ubacio 3 deblje šnite domaće buđole, nasjeckane na kockice te malo kurkume. Od povrća sam ubacio malo kiselih krastavaca jer je to bilo prvo povrće koje sam imao pri ruci. Priprema obroka je trajala 3-4 minute, a obrok je bio ne samo nutritivno odličan već i jako ukusan.

Poanta priče:

Ukoliko nemate znanja, vremena volje ili živaca pomno planiranje i pripremu obroka, nemojte zbog toga odustati od pridržavanja zdrave prehrane. Držite u kući samo zdrave namirnice te ih kombinirajte na način koji vam je najlakši i najbrži. Ne komplicirajte. Ta hrana ne mora niti dobro izgledati, niti biti lijepo servirana, dapače, najčešće sir poput ovog na slici jedem direktno iz posude u kojoj sam ga pripremio.

unnamed (2)

 

Možda ne izgleda lijepo kao na prethodnoj slici ali tijelu je ionako svejedno. I sam si ponekad dam truda pa lijepo aranžiram tanjur i objavim fotku s hashtagovima iz naslova ali 90% obroka mi je samo nabacana hrpa korisnih nutrijenata 🙂

#keepitsimple

Antonio Alvarez III a.k.a. A3 – priča o predrasudama

alvarez_glavna

Glavna tema u poslovnim, a i širim krugovima posljednjih tjedana su problemi u kojima se našla najveća hrvatska kompanija. S obzirom na njenu veličinu, gotovo da i nema obitelji u Hrvatskoj koja posredno ili neposredno neće osjetiti negativan utjecaj ukoliko se firma ne uspije restrukturirati. Njen utjecaj je velik i u nekim susjednim zemljama pa komotno možemo reći da dobar dio regije već danima napeto prati razvoj situacije.

Najnoviji moment u priči je instaliranje nove, krizne uprave na čijem je čelu upravo gospodin čije ime stoji u naslovu – Antonio Alvarez treći. Čitajući njegovu biografiju, pa i povijest kompanije čiji je suosnivač njegov otac, već na prvi pogled se može zaključiti da je riječ o respektabilnom poslovnom čovjeku. Ima vrhunsku akademsku naobrazbu, diplomirao je na sveučilištu Notre Dame, a MBA stekao na sveučilištu Cornell. Oba ova sveučilišta su unutar Top 15 najboljih američkih sveučilišta. Govori nekoliko svjetskih jezika, ima preko 25 godina staža, popriličan broj uspješno odrađenih projekata, uz doduše podosta kontroverze oko najvećeg odrađenog projekta, stečaja Lehman Brothers-a (koliko sam uspio isčitati s weba, Tony 3. nije osobno radio na ovom projektu, već je to radio njegov otac i ostatak tvrtke). Kako god, prema za sada dostupnim informacijama, djeluje kao čovjek čiji tim zaista ima reference da odradi povjereni posao na maksimalno adekvatan način, nadajmo se za sve vjerovnike, a ne samo za svoje direktne poslodavce (banke na čelu sa Sberbankom).

No, naš Tony ima i jedan hobi. Voli pjevati te ima svoj alias, odnosno umjetničko ime A3. I upravo je taj hobi glavna tema dijela medija te većeg dijela javnosti, osobito one javnosti koja uživa komentirati na portalima i društvenim.

Malo tko komentira njegov MBA s Cornella, odrađene projekte restrukturiranja (Endemol Shine Group, Abengoa Group, Edcon Group…) ili pak što bi konkretno mogli biti njegovi prvi koraci na novom projektu.

Ali gotovo svi komentiraju njegov izgled, stil odijevanja, hobi, (ne)kvalitetu pjesama, lifestyle, pa čak i dovode u pitanje mogućnost fokusiranja na posao, jer kao: „više on misli na pjevanje nego na posao“.

Ovo me nažalost uopće ne iznenađuje. Mi kao regija smo svjetski prvaci u nekoliko stvari:

  • Izbjegavanju fokusa na bitno
  • Komentiranju svega i svačega, osobito trivijalnih stvari
  • Jako robujemo predrasudama

Čim netko odudara od stereotipa, odmah postaje omiljena tema razgovora uz kavicu. Da se ovaj čovjek umjesto pjevanjem, u slobodno vrijeme bavi „žderanjem“ janjetine i guranju eura tamburašima u džep, malo kome bi bio zanimljiv (evo nas kod još jednog stereotipa o domaćim managerima). No kad je hobi pomalo neobičan, opala, evo nam omiljene teme za idućih nekoliko dana tijekom besposličarenja po kafićima.

Stvari idu toliko daleko da novinari čak i u prigodama poput službenog predstavljanja nove uprave nisu mogli izdržati ne postaviti pitanje o glazbenoj karijeri, a odgovor je bio genijalan:

„imam hobi kojim se bavim kad ne radim, ali to ne utječe na činjenicu da sam jedan od vodećih profesionalaca u industriji“

Ovo bi trebala biti ključna poruka. Finom rečenicom je poručio svima da ga sude po rezultatima restrukturiranja, a ne po hobiju kojim se bavi. Iako je trivijalno, treba spomenuti da je čak i u tom hobiju zapravo dosta uspješan.

Iako je u Hrvatsku medijski ušao praktički kao @A3wordlwide, nadam se da će otići kao Antonio Alvarez treći, s još jednim uspješno odrađenim projektom u životopisu.

Fit iznad tridesete – intro

Prije nekoliko tjedana navršio sam 39 godina. Kad to ovako napišem ta brojka mi djeluje prestrašno. Prije nekih cca 15-ak godina, dakle u ranim dvadesetima, za ljude na pragu 40-te sam mislio da su starci. Ne doslovno starci koji hodaju uz pomoć štapova ali fizički i mentalni starci koji:

  • Razmišljaju samo o „dosadnim“ stvarima poput politike, novca, obaveza, računa, ne znaju se više zabavljati, ozbiljni su i namršteni veći dio vremena
  • Životare, uljuljkani u svakodnevne živote, bez značajnijih ambicija da nešto promijene na bolje, već podosta išamarani od života te polu-slomljenog duha
  • Imaju trbuščiće (neki i trbušine), nose par brojeva veću odjeću, izgledaju puno manje dobro (da se blago izrazim) nego s 20 i kojom godinom

I onda se probudim na 39 rođendan i pomislim kako je u mom slučaju gotovo sve 100% suprotno od moje tadašnje percepcije ljudi u kasnim tridesetima

Danas sa 39:

  • se mentalno i emotivno osjećam izuzetno mlado. Volim „sve što vole mladi“, uvijek sam za zezanciju, zanimaju me slične teme koje su me zanimale i prije 15-20 godina, puno češće se smijem nego što sam namršten, a supruga mi (pre)često zna dobaciti „daj se ponašaj malo zrelije“
  • Iako imam određenu rutinu u životu (posao, trening, obitelj, spavanje…) ne mogu biti dalje od „uljuljkanosti“ i monotonije. Neprekidno sam u pokretu, mozak mi radi 200 na sat, stalno razmišljam o novim projektima, stvarima koje mi mogu dodatno unaprijediti kvalitetu života, a ne samo da nisam „uljuljkan“ već moje životne ambicije nikad nisu bile veće
  • Pucam od fizičke snage i vjerojatno sam u boljoj fizičkoj formi nego sam ikad ranije bio. Nemam trbušinu, čak se (nakon treninga) nazire i poneki trbušnjak, u odličnoj sam formi i osjećam se bolje nego s 20 i nešto (dijelom i zbog toga jer tijelo ne opterećujem alkoholom i cigaretama kao što sam ga znao opterećivati u mlađim danima

No, lagao bih kad bih rekao da izuzetno puno ne radim da bi mi tako i bilo. U mlađim godinama sam mogao jesti bilo što i bilo kad i svejedno bih pucao od snage i dobro izgledao. Danas moram puno više paziti što, kada i koliko jedem.

Ranije sam mogao danima preživljavati na par sati sna na noć, a danas mi treba minimalno 6,5 do 7 sati sna kako bih normalno funkcionirao.

Ranije sam treninge započinjao gotovo bez ikakvog zagrijavanja, a danas mi je zagrijavanje možda i najbitniji dio treninga jer u protivnom riskiram ozljede jer tijelo, htjeli to priznati ili ne, funkcionira ipak drukčije nego dok je bilo mlađe.

Starenje tijela, promjena hormonalnog panela i nedostatak vremena za bavljenje sportom su možda i najbitniji razlozi zašto nemali broj mojih vršnjaka (ljudi u kasnim 30-ima i ranim 40-ima) izgleda barem 10 godina starije, a tako se i osjećaju.

Godine ne treba zanemarivati niti ignorirati. Činjenica je da smo svi nekad bili mladi, kao što je činjenica da će ljudi koji su danas u ranim dvadesetima ili mlađi, vrlo brzo (prebrzo) doći u 30-te i 40-te.

Godinama se treba prilagoditi, a to i nije toliko lak zadatak kako se na prvu čini.

Za to treba prije svega volje, zatim znanja, a ponajviše upornosti.

Niti se ja slučajno osjećam fenomenalno sa svojih 39 godina, niti su oni koji se osjećaju onako kako sam naveo u početku teksta (umor, bezvolja, loša forma, pesimizam) u tu fazu došli slučajno.

Sve je stvar svakodnevnih izbora: voda ili gazirani sok, hamburger ili komad piletine, pommess frittes ili povrće sa žara, čokolada ili proteinski shake, trening ili pivo s prijateljima, san ili surfanje internetom u noćnim satima…..

Najbolja stvar je da bez obzira u kakvoj se trenutno situaciji nalazimo, možemo jako puno dobroga učiniti za sebe i na taj način ili dodatno unaprijediti već ionako dobar život, ili pak, drastično promijeniti stil života ukoliko nam dosadašnji ne donosi rezultate kave priželjkujemo

Iako naslov ove stranice, a to je ujedno i naziv mog bloga, na prvu sugerira isključivo fizički aspekt, raspon tema će biti mnogo, mnogo širi.

Pod pojmom fit podrazumijevam ne samo biti fizički fit već i financijski fit, poslovno fit, emotivno fit, obiteljski fit. Konkretno, pisat ću ovim temama koje MENE interesiraju i koje već dugi niz godina proučavam pa ću tako osim o treningu i prehrani pisati i o štednji, investiranju, metodama rješavanja stresa, optimiziranju raspoloživog dnevno vremena, odgoju djece, dobrim i lošim navikama i još o mnogo čemu.

Tehnikalije:

S obzirom da je Facebook promijenio svoje algoritme, to što ste ste „lajkali“ ovu stranicu ne garantira da ćete vidjeti svaku novu objavu na stranici pa ukoliko vas zanimaju teme koje sam spomenuo, svakako posjetite moj blog na linku i prijavite se na mailing listu klikom na “folow” u gornjem desnom uglu stranice. Na taj način ćete dobiti obavijest o svakoj novoj objavi, a kad se stvari malo pokrenu, svi s mailing liste mogu očekivati i neke stvari samo za njih, dakle neke ekskluzivne tekstove, sitne nagradice i još štošta.

Tema koju ćemo obraditi u sljedećem blog postu:

Fizički fit u 20-ima vs fit u 30-ima i 40-ima