Financijski problemi – kako ih se riješiti?

financial-freedom-300x195

U prijašnjem tekstu pisali smo o načinima na koje ljudi najčešće završe u financijskim problemima, kreditima i dugovima. Idemo sada vidjeti kako se izvući iz tih problema.

Kako plaćate ratu kredita? Najčešće se radi o trajnom nalogu gdje vam se svaki mjesec na određeni datum, automatski s računa skida anuitet/rata kredita. Često se taj datum poklapa s datumom isplate plaće na način da ako recimo imate plaću 7.000 kuna, te anuitet od 1.000 kuna, na dan isplate plaće zapravo na računu vidite 6.000 kn jer je 1.000 automatski preusmjereno na račun banke davatelja kredita.

Evo jedne ideje. Ova ideja naravno nije nova niti je originalno moja ali već godinama djelujem u skladu s njenim načelima i vjerujte mi, funkcionira savršeno. Ako dobro pamtim, prvi put sam se s njom susreo u klasiku George. S. Classona: „The richest man in Babilon“. Ideja glasi: „Prvo platite sebi, a tek onda svima ostalima“. Ovo savršeno funkcionira kad se radi o mogućnosti da ovu isplatu odradite iz bruto dijela plaće (na taj način automatski plaćate manje davanja državi, odnosno manje financirate uhljebe) ali ne želim previše komplicirati. Dovoljno je da zapamtite koncept plaćanja najprije samome sebi.

Ajmo opet primjer od ranije. Imate plaću 7.000 kn i ratu kredita 1.000 kn. Ostaje vam na raspolaganju 6.000 kn i s tom plaćom nekako preživite od plaće do plaće. Biste li preživjeli da od tih 6.000 kn SVJESNO sami sebi uzmete još 1.000 kuna? Ako jedva preživljavate od plaće do plaće sa 6.000 kn, nema šanse da preživite s još 1.000 kuna manje, jel da?

Krivo!

Zapitajte se koliko ljudi preživljava s plaćom od 5.000 kn? A koliko s plaćom od 4.000kn ili manjom (pitajte samo blagajnice po trgovačkim centrima s kolikim plaćama moraju živjeti).

Da, kvaliteta života bi vam malo pala, komad odjeće manje mjesečno, 2 odlaska u kino manje, kupnja smartphoena od 2.000 kn umjesto onog od 4.000, možda biste se čak, pazite sad suludu ideju, odrekli pušenja cigareta, odnosno troška od prosječno 750kn mjesečno.

Biste li dakle preživjeli ukoliko biste si od 6.000 kn mjesečno koliko vam ostane nakon plaćanja kredita, još 1.000 kn platili sami sebi?

Da, preživjeli biste, vjerovali ili ne.

Svjestan sam tužne činjenice da je prosječna neto plaća u Hrvatskoj cca 6.200 što znači da postoji ogroman broj ljudi koji zarađuju i znatno manje. Kako da netko s plaćom od 3.000 – 4.000 kuna odvoji bilo kakav iznos koji bi plaćao sam sebi.

Jako teško ali moguće je, bitno je početi i taj proces automatizirati. Počnite s BILO KOJIM IZNOSOM ali automatizirajte proces. Stavite trajni nalog da vam se mjesečno skida makar 50 kn s računa. Vidjet ćete da ćete naći način da to i ne osjetite. Kad se naviknete da možete bez tih 50 kuna, povećajte trajni nalog na 100 kuna, zatim na 150…. kužite model?

Nisam neosjetljiv, ne živim u oblacima. Znam da postoje siromašne obitelji s dosta djece kojima jednostavno 3.000/4.000 kuna zarade po roditelju teško može biti dovoljno za život i da teško mogu odvajati. Njih izdvajam iz ove priče iako… i među njima ima dosta roditelja koji se ne odriču recimo cigareta. Dakle i tu ima načina kako uštedjeti.

Ipak, primarno govorim o ljudima koje NE SPADAJU u socijalno najugroženije. Govorim o ljudima koji su u financijskim problemima zbog stila života – cigarete, izlasci, brandirana odjeća, sve vrste konzumerizma… i koji uz malo više racionalnosti, a malo manje gramzivih apetita, mogu preokrenuti začarani krug kredita i dugova te početi graditi svoju financijsku neovisnost.

Koliko % primanja plaćati trajnim nalogom sami sebi? 

Čim više to bolje, naravno. No, recimo da treba započeti s minimalno 5%, navikavati se malo pomalo na asketizam, dići to na 10%, a kad dođete na 20 ili više %, tad ste na konju i praktički, nakon te točke, nema povratka u mrak financijske nesigurnosti.

Ajmo nazad na primjer plaće od 7.000 kn, ratu kredita od 1.000 kn i 6.000 kn koje nam ostaju na raspolaganju.

20% od 7.000 kn je 1.400 kn. Vidi čuda, ta svotica je VEĆA od svotice koju mjesečno odvajate za vašu dragu banku za novac koji vam je posudila i kamate koje joj dajete za tu velikodušnu uslugu.

1.400 * 12 mjeseci je 16.800kn. Taj novac naravno ne stoji doma u čarapi već ga parkirate u neki oblik štednje pa ćete za njega dobiti i neku kamatu (trenutno su kamate na štednju rekordno male ali opet, pokriju barem stopu inflacije). Pomnožite tih cca 17.000 s 5 godina i eto vas na iznosu od 85.000 kn, ili u „domaćoj“ valuti – cca 11.300 Eura.

Čestitam, upravo ste u 5 godina uštedjeli za jedan nepretenciozan automobil. Možda baš za onakav za kakvog plaćate mjesečnu ratu od 1.000 kn kredita?

Kužite foru?

Naravno da kužite. No, najveća fora je u tome da je ta štednja AUTOMATSKA. Ne štedite u „čarapi“ iz koje u bilo kojem trenu možete uzeti taj novac. Štedite tako da PLAĆATE PRVO SEBI, trajnim nalogom i na to zaboravljate. Živite s onim ŠTO VAM PREOSTANE i nađete način kako da vam to bude dosta.

Ukoliko vam to nije dosta (u ovom primjeru to je uz plaću od 7.000kn, ratu kredita od 1.000 kn i ratu koju plaćate sami sebi, 1.400kn, ostane vam za trošenje 4.600 kn) bit ćete prinuđeni napraviti sljedeće:

NAĐITE NAČIN KAKO ZARADITI DODATNI NOVAC!!!!!!

Nađite honorarni posao, svirajte na svadbama, radite suvenire, zarađujte pisanjem bloga, cjepajte drva susjedima, postanite učitelj, gitare, osobni trener….(namjerno pišem ovakve gluposti da vam otvorim um i potaknem vas na razmišljanje van uobičajenih okvira) i dodatnim izvorom prihoda pokrijte rupu između novca od plaće koji vam ostane, te vaših potreba. Također, dodatno poradite na rezanju troškova (cigarete, alkohol, izlasci, nepotrebne gluposti koje kupujete, pretplate…..).

Ovaj tekst vam daje okvir. On nije DETALJNA uputa što i kako da radite. Ovo su smjernice koje vam trebaju otvoriti um i natjerati vas da se prestanete žaliti i počnete djelovati

Sretno!

Financijski problemi – Balkan style

empty-wallet

Ponekad mi se čini da je život u Hrvatskoj (a tako je i u susjednim zemljama) jedna velika kuknjava o životnoj besparici. Na sve strane slušam i čitam o problemima, manjku novca, posla, dugovima, ovrhama, kreditima, iseljavanjima u razne Irske, Njemačke, Australije… u potrazi za boljim životom.

S druge strane, svuda oko sebe vidim dobre automobile, skupe smartphoneove, pune kafiće, markiranu odjeću,  stotine tisuća ljudi koji svake zime uredno idu na skijanje, ljeti na more, mnogi i na egzotične i skupe lokacije.

Postoje li zaista oko nas dva svijeta? Jedan koji egzistira na rubu gladi, a drugi koji živi u luksuzu? Je li kod nas toliko užasna gospodarska situacija da je nemoguće živjeti zadovoljavajućim stilom života uz prihode ostvarene vlastitim poštenim radom? Je li zaista svo bogatstvo u rukama „200 odabranih obitelji“ i nitko osim njih, nema šanse za ostvarenjem „američkog sna“ na ovim našim prostorima jugoistočne Europe ili, ako vam je tako draže, brdovitog Balkana?

Kao i uvijek, istina je negdje u sredini. Hajdemo odmah raščistiti ekstreme, odnosno dva najudaljenija kraja ove materijalne osi. Na jednoj strani imamo zaista iznimno siromašne ljude, koji su imali nesreću/peh da ih život zaista nije mazio i da su im šanse za uspjeh u staru bile jako male. Možda su se rodili u disfunkcionalnoj obitelji, bez uvjeta za kvalitetno školovanje i razvoj, uz roditelje alkoholičare ili pak s nekim zdravstvenim problemom koji im je u startu umanjio šanse za uspjeh. Kod njih se radi o zaista objektivnim razlozima koje je teško (ne i nemoguće) prevladati. Takvi ljudi često nemaju stalan izvor prihoda te imaju male šanse da ga pronađu. Njima je zaista potrebna pomoć od strane dobrih ljudi, institucija i humanitarnih organizacija. Takvih međutim, stvarnih socijalnih slučajeva, koji se u tu situaciju nisu doveli vlastitim greškama već spletom nesretnih okolnosti, ima relativno malo.

Druga skupina ljudi su ona nekadašnja „srednja klasa“ koja je tijekom 90-ih godina skliznula prema kategoriji siromašnih. Što se promijenilo? Činjenica je da je mnoštvo firmi privatizirano, pokradeno i upropašteno te da su ljudi izgubili radna mjesta. No, sve to se izdogađalo u prvoj polovici 90-ih, dakle prije 20-25 godina. Ljudi koji su tada bili u naponu snage, danas su ionako u ili pred mirovinom. No, njihovi nasljednici i danas kukaju kako im je financijski loše jer su silne firme propale. Njihovim roditeljima to mogu priznati kao objektivan razlog, no ne i njima samima, dakle ljudima koji su danas u 30-im i 40-im godinama života. Koji parametar u ovoj jednadžbi se dakle još promijenio, zašto ljudi u najboljim godinama i danas jedva spajaju kraj s krajem i kukaju kako su u lošoj financijskoj situaciji? Bez namjere da uđem u duboke analize SVIH parametara, osvrnut ću se na jedan poprilično očiti.

Raspadom bivše, socijalističke i relativno zatvorene države, ušli smo naglo u svijet kapitalizma, otvorenog tržišta, globalizacije i lako dostupnih informacija. Svima su nam jako porasli apetiti i eksplodirao je materijalizam i konzumerizam. Nekad su našim cestama dominirali Stojadini, Fićeki, Peglice, na auto se gledalo kao na sredstvo za prijevoz od točke A do točke B, a danas je automobil statusni simbol. Iako je i danas relativno lako doći do Corsa, Clia i sličnih današnjih ekvivalenata ondašnjih Stojadina, danas je normalno da čim postaneš kreditno sposoban uzmeš polovni) ili novi ako si hrabriji) BMW, Audi ili za skromnije Golf. Nekad je nama snowboarderima/skijašima zimi bio fantastičan provod otići na 1 dan na Roglu ili Krvavec. Danas, ako nisi tjedan dana na Kronplatzu, kao da nisi bio na skijanju. Nekad se ljeti s guštom išlo u Crikvenicu, Krk ili neko mjestašce u okolici Zadra i to se cijenilo kao super godišnji odmor, a danas si seljo-beljo ako bar jednom u 3 godine ne odeš na destinaciju tipa Kuba, Maldivi, Tajland ili recimo u New York. Isto tako je danas potpuno normalno imati plaću (neto) cca 5.000 kn ali imati smartphone od 7.000kn i hrpu brandirane odjeće.

Ovo gore sam sve skupa možda malo izdramatizirao ali na taj način sam htio naglasiti koliko smo se kao potrošači promijenili. Željeli bismo sve i odmah, a za to nemamo materijalnih kapaciteta. I onda se događa magični krug. Ono što si ne možemo priuštiti ušteđenim novcem kupujemo na kredit, na taj kredit plaćamo kamate, još si smanjujemo investicijski potencijal, a ako upadnemo u zamku konzumerizma tad samo kupujemo nove i nove predmete želja te tonemo sve dublje u kreditno ropstvo.

Postoji i jedan jednostavan način kako promijeniti ovaj stil života. Jeste li ikad razmišljali o tome da kreditirate sami sebe? Da vi budete osoba koja DAJE kredit i za to još dobiva kamate?

Zvuči nadrealno ali je zapravo vrlo jednostavno. Ako vas zanima o čemu se radi, pričekajte dan/dva i sljedeću objavu

Post – rezultati

 

Evo sad i zadnjeg dijela, onog za koji sam dobio najviše upita, rezultati, odnosno, što je pokazala vaga.

Najprije moram još jednom napomenuti da skidanje kila NIJE bio razlog ovom postu. Kvalitetno skidanje viška masnih naslaga traje tjednima pa i mjesecima (ovisno o početnom stanju) i post nije jedan od načina na koji biste trebali skidati masne naslage. Razlozi zašto smatram da JE dobro postiti i zašto ja osobno postim su već nabrojani u ranijim tekstovima pa se neću ovdje ponavljati.

Ipak, kad čovjek 5 dana ne jede apsolutno ništa, gubitak težine je neminovan. Većina te težine NISU masne naslage. Kilaža pada zato jer se prazni probavni sustav, jer se tijelo rješava viškova vode te metaboličkog otpada. Ovisno o početnom stanju, taj pad može biti poprilično veliki, baš kao što je bio i kod mene, ali on nije trajan.

Krenimo redom.

Moje početno stanje (01.01.2018.) dan prije početka pripreme za post  bilo je 112,7 kg.

unnamed

Ovoj težini prethodila su tri i pol tjedna teškog hedonizma. Tijelo mi je bilo prepuno šećera i soli te ja povuklo i zadržalo velike količine vode. Da i nisam postio već samo malo normalizirao prehranu, već bi dio toga otišao kroz 2-3 dana. Post je bio sam katalizator naglog gubitka te suvišne tekućine.

Nakon 2 dana pripreme za post (laganija hrana, bez ugljikohidrata) te 5 dana posta (ništa hrane, samo obična voda) vaga je pokazala sljedeće:

unnamed (1)

 

Dakle, u ukupno 7 dana, vaga je pokazala pad od 11kg. Ovdje moram napomenuti da je tih 101,7kg težina POTPUNO HIDRIRANOG tijela. Za razliku od natjecatelja popularnog reality showa koji smo donedavno gledali na TV-u,  koji su prije vage radili ozbiljne dehidracije (izbjegavanje tekućine, sauna…), ja sam bio apsolutno hidriran. 5 dana sam samo vodu pio i to u količinama koje je tijelo tražilo, znači dosta. Dehidracija je inače jedan izuzetno štetan proces koji svakako izbjegavajte. Ono što je prihvatljivo na TV (kako bi rezultati vage bili impresivniji) nikako nije prihvatljivo zdravstveno.

Sa tih 101,7 kg nisam htio izlaziti na blog jer bih poslao krivu sliku i možda nekog ponukao da posti s ciljem gubitka težine što je, ponavljam, POGREŠNO.

Zato sam pričekao dva i pol dana u kojima sam jeo punom parom (koliko god i što god je tijelo tražilo) te sam onda dva dana zaredom stao na vagu i situacija je sljedeća:

unnamed (2)

Ovo je i nekakav sažetak rezultata vage. Inicijalni pad od 11 kg koji se nakon „refeeda“ popeo i zaustavio na 6 kg manje nego prije posta. Više nego što sam očekivao ali pritom nemojte zaboraviti na sljedeću činjenicu. U redovitom sam treningu. Moje tijelo sagorijeva jako puno kalorija tijekom treninga i metabolizam mi je puno brži nego nekoj osobi koja živi sjedilačkim načinom života, a NE TRENIRA ništa. Gubitak kod takve osobe bi vjerojatno bio manji.

Ostali rezultati posta:

Tijelo lišeno metaboličkog otpada – u 5 dana bez hrane, tijelo je „pojelo“ ostatke sve one loše hrane kojom je bilo opterećivano tijekom blagdana

Očišćeni receptori za kofein – s 4 šalice kave dnevno, 7 dana nisam popio niti jednu (5 dana posta + 2 dana nakon posta). Volim kavu, veliki sam ljubitelj okusa i mirisa ali lijepo je očistiti receptore i znati da mi kava više nije ovisnost nego gušt.

Zdraviji odnos prema hrani – manje me privlači gotova, kupovna procesuirana hrana, a više zdrava, kod kuće pripremljena, a i sam proces kuhanja i pripreme hrane me počeo jako privlačiti.

Kognitivne funkcije – imam osjećaj da mi mozak radi brže, da razmišljam jasnije i na neki čudan način kvalitetnije. Na engleskom bi to rekli „mental sharpness“. Kao kad PC očistite od virusa pa radi brže, bolje, stabilnije.

Efekti na staničnoj razini – nemam pojma jesu li se dogodili ili ne ali sudeći po mnoštvu literature i recentnih istraživanja (proguglajte ime i rad doktora Yoshinori Oshumi, a evo vam i jedan link  https://www.nobelprize.org/nobel_prizes/medicine/laureates/2016/press.html ) ovim postom sam napravio puno toga dobroga svom tijelu na molekularnoj i staničnoj razini.

I na kraju….

Ne želim nikoga nagovarati na post. Ja sam ga odradio za sebe, a ne za druge. Nije mi bio prvi, a bome niti zadnji. Smatram da ima jako velike koristi za ljudsko tijelo ali opet, postoji i druga „struja“ koja to negira. Kako god, odluke poput postiti ili ne donosi svaka osoba za sebe. Konzultiranje s liječnikom je svakako dobra ideja prije nego se odlučite za post. Ukoliko imate bilo kakve bolesti, konzultirajte se dvaput, bolje spriječiti nego liječiti. Ipak ,smatram da je post odlična, drevna metoda očuvanja našeg tijela zdravim. Ljudi su postili od kad postoji ljudska vrsta i samo je u našem, bolesno konzumerističkom „modernom“ društvu normalno da jedemo svakih par sati i bombardiramo tijelo neprestanim unosom hrane, bez da mu damo priliku da predahne i odmori se od konstantnog probavljanja hrane.

Ako imate bilo kakva dodatna pitanja, molim vas u komentar ispod članka na Facebook stranici, kako bi i ostali vidjeli odgovor. Tako ćete mi pomoći da ne moram odgovarati stalno na ista pitanja u inboxu.

Hvala i pusa!

Post – kako je to izgledalo po danima te prekid posta

thumbnail

Završio sam i s ovogodišnjim 5-dnevnim postom. Trajao je od srijede 03.01. popodne, do ponedjeljka 08.01. navečer, nešto malo više od 120 sati. U sljedećim rečenicama opisat ću prehrambene navike neposredno prije posta, pripremu za post, sami post te prekid posta.

Iako se veći dio godine manje-više kvalitetno hranim, svake godine se u periodu Adventa potpuno opustim te jedem apsolutno sve što poželim. Tako je bilo i ove godine. Od 06.12. pa do 02.01. sam jeo ogromne, zaista ogromne količine hrane. I zdrave ali i nezdrave. Pod nezdravom se izdvajaju goleme količine slastica, industrijskih (čokolade, keksi) pa do domaćih (kolači, torte). Također, u tih 3 tjedna sam pojeo pizza, kobasica, kruha, hamburgera, peciva i sličnih stvari u količinama koliko ih vjerojatno ne pojedem kroz ostatak godine. Nije ovo bilo nikakvo neobično iskakanje iz tračnica, svake godine se jednako opustim u vrijeme Adventa, kao i tijekom ljetnog godišnjeg odmora. Moram svakako napomenuti da se većina ovog junk fooda pojela tijekom popodnevnih i večernjih sati. Obroci u ostatku dana su bili „fit approved“ i to je glavni razlog što nisam dobio više od 2-3 kg masti težine (dobio sam doduše puno više težine ali o tome nešto kasnije).

Post sam planirao početi 07.01. te odraditi 5 dana pripreme za njega. Zbog određenih okolnosti odlučio sam se za raniji početak posta te sam imao svega 2 dana za pripremu. Priprema se sastojala od prehrane bez ugljikohidrata tijekom tih 2 dana te znatno manjih obroka od do tad uobičajenih. Također sam kavu s 4 šalice koliko inače pijem smanjio prvi dan na 2, a drugi dan na samo 1 šalicu. Već u ta dva dana pripreme su počeli problemi, glavobolje zbog manjka kofeina te jaki osjećaj gladi.

Prvi dan posta, četvrtak, je bio uobičajeno užasan. Jaka glavobolja, glad i mentalna magla. Na poslu sam funkcionirao na nekih 50% kapaciteta i svakako ću ubuduće nastojati da prvi i drugi dan budu tijekom vikenda. Ovako loše nuspojave pripisujem prije svega izostanku kofeina, a ne hrane. Osobama koje nisu ovisne o kavi i kofeinu ova tranzicija bi svakako trebala biti znatno lakša.

Drugog dana, petak, je još uvijek bila prisutna glavobolja, doduše u dosta manjoj mjeri, ali pojačana jakim osjećajem gladi. Koliko god sam prvi dan čak i uživao u pražnjenju tijela od svakakvog smeća toliko mi je drugi dan hrana počela jako faliti. Mentalno sam bio dosta jači nego prvi dan, počele su mi se vraćati adekvatne kognitivne sposobnosti.

Trećeg dana, subota, je glavobolja bila samo neznatno prisutna. Receptori za kofein su se očito očistili i mozak je prestao tražiti stimulans. Osjećao sam se lagano i dosta dobro, hrana mi je na neki način prestala nedostajati u klasičnom smislu, ali su mi strašno nedostajali okusi. Samo sam razmišljao o slanom, ljutom, kiselom… San mi je postao odličan, spavao sam dugo i kvalitetno.

Četvrti dan, nedjelja, je bio sjajan. Glad kao klasičan podražaj je jedva prisutna ali opet jako čeznem za okusima; mesa, sira, juhe, salate, svježe pečenog kruha. Slatko mi gotovo uopće ne fali, samo slana hrana što je zapravo jako čudno jer sam inače lud za slatkim. Toliko mi nedostaju nabrojani okusi da sam na Facebook-u zapratio sve one stranice s super receptima, gledam ih i guštam kako ću ih pripremati kad završim s postom. Mentalno sam bio fantastičan. S obzirom da se pripremam za završni ispit na Fitnes učilištu, ovo je prvi dan koji sam baš imao odličnu koncentraciju za učenje. Tijelo se prebacilo s ugljikohidrata kojih NEMA na ketone koje proizvodi iz masnih naslaga i barem je mozak sit i zadovoljan te radi punom parom. Počinje se javljati dosta jaka bol u leđima, nedostatak minerala polako počinje uzimati danak. Također, grlo boli, postoji i medicinsko objašnjenje zašto je tako ali neću sad duljiti. Pitajte u komentaru ako vas zanima detaljnije.

Peti dan, ponedjeljak, osjećaj fantastičan. Ako izuzmem bol u grlu i leđima (oboje podnošljivo) sve drugo je za 5. Brutalno sam se naspavao preko vikenda, osjećam se lagano, mozak radi sjajno, gladi NEMA! Osjećam da bih bez problema mogao nastaviti s postom ali ovaj put neću. Naporan tjedan je ispred mene i moram popuniti ako ništa drugo zalihe vitamina i minerala. Odradio sam ono što sam planira i tu treba stati. Iduće godine ću isplanirati post od 7 dana i odraditi ga planski, sada ne želim improvizirati.

Prekid posta sam odradio na propisan način. Prvi obrok je bio tanjur domaće goveđe juhe, a uslijedila je zdjelica kuhane govedine, pomiješane s lukom, brokulom, cvjetačom i maslinovim uljem. Sat kasnije sam pojeo cca 50 grama malih slanih pereca (grickalice), a zatim nekoliko voćnih jogurta. Ovo zadnje mi baš i nije trebalo ali dobro, tijelo je toliko prazno da će mi ovo samo malo popuniti glikogen. Također sam popio Omega 3, kalcij, magnezij cink i vitamin c. Tijelu sad trebaju makro i mikronutrijenti kako bi nanovo izgradilo nove, zdrave stanice te imunitet.

U idućem, ujedno i završnom tekstu napisat ću što je o svemu rekla vaga, koliko kg sam pao, koliko kg sam vratio nakon punjenja, te opći dojam o ovogodišnjem postu.

Post – tko smije sigurno postiti i koliko dugo?

Scale-eating-fasting2-800x493

Danas mi je peti, ujedno i zadnji dan posta ali izvještaj kako je to izgledalo po danima slijedi tek kad ga odradim do kraja, odnosno kad se potpuno vratim u rutinu redovite ishrane. Tek tad ću vidjeti before/after rezultate (iako znam kakvi će otprilike biti jer mi nije prvi post, ali svaki je u neku ruku ipak poseban).

Danas ću napisati nekoliko rečenica o preporučenom trajanju posta te o tome tko ne bi trebao postiti bez konzultacija s liječnikom.

Ukoliko ste potpuno zdrava osoba, post u trajanju 1-3 dana trebao bi biti sigurna aktivnost. Bez obzira na tjelesnu kompoziciju i težinu, tijelo imam sasvim dovoljno zaliha svega što mu je potrebno za preživjeti 1-3 dana. Jedini uvjet je da pijete dovoljno vode kako ne biste bili dehidrirani.

Osobama koje nikad nisu postile preporučio bih za početak 1-dnevni post, zatim 3-dnevni, a tek nakon tih iskustava bih prepustio čovjeku da na temelju iskustva i osjećaja tijekom kraćih postova, odluči je li spreman za duži post.

Također, prvi dani posta mogu biti jako, jako teški i zato je moja preporuka postiti tijekom vikenda ili godišnjih odmora. Najteža su prva dva dana, osobito prvi (detaljnije ću o tome pisati u idućem tekstu) i zato je bolje da ta dva dana nemate nikakve obaveze, odnosno da ta prva dva dana posta ne budu tijekom radnih dana.

Osobno sam već poprilično iskusan s postom pa si mogu dozvoliti post od 5 dana. Poznajem svoje tijelo i znam njegove mogućnosti i limite. Meni je 5 dana lako za izdržati i ne treba mi medicinska supervizija ali nikako to ne preporučujem svakome. Počnite lagano, s jednim danom posta. Nakon par jednodnevnih, odradite post od 2-3 dana. Tek nakon toga možete razmišljati o dužem postu (naravno da se osobno nisam držao ove preporuke i da je moj prvi post odmah bio 5-dnevni ali to svakako nije bilo ugodno, pametno, a ni zdravstveno sigurno iskustvo).

Post duži od nekoliko dana se ne preporučuje raditi bez medicinske supervizije. Vani su već prilično popularne klinike specijalizirane za post, u kojima su osobe koje poste pod 24 satnom paskom liječnika.

S obzirom da sam Balkanac, moj idući post će po svoj prilici biti barem 7 dana i to naravno bez nadzora, ali ponavljam, ja sam već jako iskusan u ovome i nemojte to pokušavati ako vam je prvi post.

Osobe koje pak imaju bilo kakve zdravstvene probleme, svakako neka se konzultiraju s liječnikom ali kvalitetnim, koji se permanentno educira, a ne s nekim koji od završetka fakulteta nije pročitao niti jedno aktualno istraživanje te se drži dogmi koje  je naučio iz knjiga napisanih prije 30-40 godina.

Trudnice NIKAKO ne bi smjele postiti, mislim da je suvišno objašnjavati zašto.

U idućem postu opisat ću period koji je prethodio postu, pripremu za post, samo iskustvo kroz ovih 5 dana te o mjerljivim rezultatima posta.

Petodnevni post

fasting540.jpg

I ove godine, kao i posljednje tri, početkom siječnja provodim petodnevni vodeni post. Konkretno, to znači da 5 dana, odnosno 120 sati ne konzumiram baš ništa od hrane, a od tekućine uzimam samo običnu vodu.

Mnogima se ovo čini kao nepotrebno mučenje, osobito nakon što se tijelo naviknulo na velike količine hiperkalorične hrane tijekom blagdana međutim razloga zašto je post fenomenalna stvar za naše tijelo i um je zaista mnogo i ovdje ću pobrojati neke:

Odmor za probavni sustav – nakon silnog maltretiranja probavnog sustava hranom i pićem tijekom blagdana, nekoliko dana posta (već i 1 dan će donijeti mnoge benefite, a oni se umnožavaju sa svakim sljedećim danom) će pružiti priliku probavnom sustavu da se odmori, resetira i očisti

Detoksikacija – svakih nekoliko mjeseci ili barem jednom godišnje tijelu bi trebalo pružiti odmor od hrane pića i ostalih stimulansa kako bi bilo u stanju otpustiti toksine koji se nakupljaju u debelom crijevu, jetri, plućima i koži. U nedostatku hrane, tijelo se prebacuje na stvaranje energije iz pohranjene masti, a kemikalije koje se pritom oslobađaju pomažu tijelu da odstrani otrove iz svih organa

Krvožilni sustav – tijekom posta tijelo samo izregulira razine kolesterola, triglicerida, povišen tlak. Sve ovo doprinosi zdravlju srca i cijelog krvožilnog sutava.

Smanjenje masnih naslaga – iako će mnogi pomisliti da je glavni razlog za post mršavljenje, odnosno gubitak masnih naslaga, ovaj razlog je meni osobno nisko na listi prioriteta jer se može ostvariti i na daleko lakše načine nego postom Ali ipak, vrijedi ga spomenuti. Tijekom posta tijelo se u nedostatku glukoze i glikogena prebacuje na izvore energije iz masti. Ovaj proces (lipoliza) direktno napada masne naslage i tijekom posta one služe kao glavni izvor energije za tijelo. Veliki dio izgubljene tjelesne težine tijekom posta je ipak voda ali opet, ovisno o početnom stanju, svatko će izgubiti minimalno 1-2kg masnoće, mnogi i više, ovisno o duljini trajanja posta i početnom stanju tijela.

Produljenje života kroz proces autofagije – ova čudna riječ definira se kao proces u kojem tijelo u nedostatku hrane, počinje sa „proždiranjem“ svih oštećenih stanica ili dijelova stanica, kako bi osiguralo preživljavanje onih zdravih. Ovo je jedan od glavnih razloga zašto ljudi već tisućama godina pribjegavaju postu kao terapiji samoizlječenja tijela. Za istraživanje ovog procesa, japanski znanstvenik Yoshimori Osumi 2016. godine je dobio Nobelovu nagradu.

Povećanje lučenja hormona rasta – o hormonu rasta bi se dalo puno pisati ali ukratko, veće razine hormona rasta doprinose većoj hipertrofiji (rast mišićne mase), većoj razini energije, boljem raspoloženju, većoj gustoći kostiju, bržem topljenju masnih naslaga…

Snaženje imuniteta – prema nekim istraživanjima, imunitet tijekom posta padne na svega 30% učinkovitosti i zato se tijekom posta preporuča odmor, izostanak bilo kakvih težih poslova i treninga te boravak u prirodi, na čistom zraku. Međutim, nakon završetka posta, imunitet se opet izgradi u vrlo kratkom roku, ali ovaj put puno snažniji i učinkovitiji

Poboljšanje funkcioniranja mozga – tijekom posta pojačano se proizvodi protein BDNF (brain derived neurotrophic factor). BDNF aktivira moždane stanice da stvaraju nove neurone i neurološke veze što rezultira boljim kognitivnim sposobnostima

Zdraviji odnos prema hrani – nakon 5 dana bez hrane, okusi su nekoliko puta intenzivniji. Najobičnija pileća juha je delicija, baš kao što obična jabuka ima nevjerojatno sladak okus. Tijelo se privikne za manjak kalorija i znatno manji obroci nas mogu zasititi. Također, nakon čiščenja postom, teže se odlučiti na opetovano trovanje tijela junk foodom, šećerima i alkoholom.

Kao što vidite, razloga zašto već 4 godine zaredom postim je zaista mnogo, i gubitak masnih naslaga je najmanje bitan. 5 dana je jako malo za gubitak masnih naslaga ali je itekako puno za rapidno poboljšanje zdravlja i zato ću nastaviti s ovom tradicijom svake iduće godine

Idući tjedan slijedi tekst o pripremi za post, trajanju posta, potencijalnim opasnostima, prekidu posta te svježim iskustvima (dana mi je tek 2. od 5 dana posta)

Pozdrav

Sretna nova 2018!

Još jedna godina je iza nas. Za neke dobra, za neke nažalost loša, za većinu pak prosječna, baš kao i mnoge prije nje.

2018. je pred nama i dobro je vrijeme za razmisliti na trenutak kako ćemo za 365 dana gledati na nju. Iako za dobre odluke ne trebamo čekati neke okrugle datume, obljetnice, rođendane, već ih trebamo donositi i provoditi čim osjetimo potrebu za promjenom, ipak taj 31.12. svake godine predstavlja nekakav mini završetak, a 01.01. nekakav novi početak.

Osobno, ovih nekoliko posljednjih dana u godini uvijek iskoristim za svojevrsnu rekapitulaciju protekle godine. Postavim si popriličan broj pitanja i njihovi odgovori zapravo determiniraju nove/stare ciljeve u godini koja je ispred mene.
Mislim da je svakoj osobi korisno otići nekuda u prirodu, prošetati te na svježem zraku, bez ometanja (ostavite smartphone kod kuće) razmisliti o godini koja je iza nas:

• Jesam li dovoljno vodio računa o svom zdravlju (trening, prehrana, odmor)?

• Jesam li se na poslu maksimalno trudio i je li to rezultiralo boljim rezultatima, boljom pozicijom, većom plaćom ili barem stvaranjem temelja za navedeno?

• Jesam li dovoljno čitao, slušao, dodatno se educirao, unaprjeđivao set svojih vještina i znanja?

• Jesam li bio dobar roditelj i dobar uzor svojoj djeci?

• Jesam li kvalitetno upravljao osobnim financijama (trošio razumno, uštedio nešto, dobro investirao, kupio/izgradio trajne materijalne vrijednosti, smanjio kreditnu izloženost…)?

• Jesam li sačuvao dobre odnose s prijateljima i dragim ljudima, stekao nove prijatelje i poznanstva?

• Jesam li bio općenito dobar čovjek, pomogao nekome, bio podrška, mentor, savjetnik, suradnik, kolega?

• Jesam li dobro iskoristio proteklih 365 dana ili sam bez veze potratio puno dragocjenog vremena?

• Ako ću svaku od idućih 10, 15 ili 20 godina proživjeti na isti način na koji sam proživio 2017., hoću li za 20 godina moći reći da sam proživio kvalitetan život i dobro iskoristio vrijeme?

Ako ste zadovoljni odgovorima, odlično i samo nastavite u istom ritmu. Ako pak niste, gledajte na novu godinu kao na novu priliku. Odmorite se ovih nekoliko slobodnih dana u krugu dragih ljudi, naspavajte, budite što više na svježem zraku i razmislite kakav život uistinu želite, ovaj sadašnji ili neku bolju verziju.

Zacrtajte si konkretne, mjerljive ciljeve i počnite ih provoditi. Trenirajte, zarađujte, štedite, čitajte, učite, radite, veselite se…

Nek vam 2018. bude najbolja i najuspješnija godina do sada!