9 razloga zašto su jutarnji treninzi toliko korisni

 

thumbnail

Kao što ste već vjerojatno primijetili kroz FB i IG objave, veliki sam fan ranojutarnjih treninga. Zašto su treninzi u vrijeme dok 99% ljudi još uvelike spava savršeno rješenje za većinu ljudi, objasnit ću u sljedećih nekoliko točaka:

1) Vrijeme – ljudima s hrpom obaveza, odvojiti za sebe sat vremena je moguće jedino ili kasno navečer ili rano ujutro. I meni osobno ovo savršeno odgovara. Tad imam sat vremena u kojima me nitko ne ometa, a također ne osjećam grižnju savjesti zato što treniram, a ne recimo provodim vrijeme s djecom. S obzirom da ne volim treninge kasno navečer (tijelo tada treba „hladiti“ i tako ga pripremati za san i odmor, a ne ga probuditi jakim treningom), jedina opcija mi ostaje ranojutarnji trening

2) Hormoni – rano ujutro je u čovjekom organizmu vrlo povoljan hormonalni panel. To nam pomaže u odrađivanju kvalitetnih treninga te brzoj adaptaciji tijela na iste

3) Brži gubitak masnih naslaga – iako doduše i postoje poneka istraživanja sa drukčijim rezultatima, iz iskustva mogu reći da tijelo treningom „na tašte“ brže troši masne naslage. Teorija kaže sljedeće; tijelo tijekom noći za održavanja životnih funkcija troši energiju iz glikogenskih depoa. Ujutro su ti depoi prazni i tijelo je, u nedostatku hrane, prisiljeno stvarati energiju oksidacijom lipida/masti. Na taj se način brže rješavamo masnih naslaga u tijelu. Osobno sam se uvjerio da je ovo točno.

4) Razbuđivanje – istina, nije lako krenuti s treningom ujutro. Tijelo je ukočeno i ograničene mobilnosti. No, nekoliko minuta zagrijavanja i vježbi mobilnosti pripremit će tijelo na trening, a sami trening će nas pak razbuditi daleko bolje od ikakvih stimulatora iz šalice ili tablete

5) Mentalni fokus – trening ne samo da puni naše skeletne mišiće krvlju i svježim zrakom nego također budi i energizira mozak te ćemo nakon treninga biti trenutno spremni na sve mentalne napore koji nas čekaju tijekom dana, na poslu, fakultetu, školi…

6) Smanjenje mogućnosti preskakanja treninga – ako si stvorite naviku trenirati rano ujutro, šanse da preskočite trening se rapidno smanjuju. Tijekom dana nam se vrlo često događaju nepredviđene stvari i događaji zbog kojih moramo preskočiti trening. Šanse da vam neki takav događaj iskrsne u 4, 5 ili 6h ujutro su iznimno male, gotovo nepostojeće

7) Ubrzavanje metabolizma – ranojutarnji trening nam odmah početkom dana rapidno ubrza metabolizam, a ako je trening dovoljno intenzivan, ostat će ubrzan tijekom cijelog dana, čak i ako ga provedete vrlo pasivno (sjedenje u uredu).

8) Osjećaj postignuća – ako odmah ujutro odradite jak i kvalitetan trening, već ste za taj dan puno postigli. A taj dobar osjećaj postignuća će vas pratiti tijekom dana te ćete htjeti još tog osjećaja uspjeha i na drugim poljima. Zato ćete biti kreativniji, vrjedniji i uporniji što god radili

9) „Čišća“ prehrana – nakon što ujutro napravite puno dobroga za tijelo kroz trening, manje su šanse da ćete to pokvariti nekom junk hranom. Osjećat ćete potrebu na tijelo nahranite kvalitetnim „gorivom“ i to će vam pomoći da budete nutritivno disciplinirani.

Svima mogu preporučiti trening rano ujutro. Ako nemate gym koji radi ovako rano, odradite doma trening; sklekovi, čučnjevi, iskoraci, plank… puno toga možete doma. Dajte si nekoliko dana za test i vidite jeste li jutarnji tip. Ako se pokaže da jeste, vjerujte mi, uživat ćete u mnogima benefitima ovakvog stila života.

Svakako barem probajte!

Borba s vlastitim demonima

demons-vs-angels-wallpaper-1

 

Jedna od mana većine nas ljudi je sklonost generaliziranju. Prečesto stvari dijelimo na crne ili bijele, a one su izuzetno rijetko takve, najčešće se radi o mnogim nijansama sive (možda čak i više od 50 :))

Jedna od tih podjela (ovaj puta ćemo preskočiti podjelu na ustaše i partizane) je podjela na uspješne i neuspješne ljude. Gledamo te silne uspješne sportaše, glumce, poduzetnike… i mislimo, blago njima, sve im ide od ruke, rođeni su pod sretnom zvijezdom, sigurno su rođeni za uspjeh.

Za sebe s druge strane često mislimo sve suprotno; nisam imala/o sreće u životu, moji starci mi nisu mogli priuštiti puno stvari, da sam imao/la novaca za bolji fakultet bolje bi mi bilo u životu, u krivoj sam stranci, u krivoj firmi, imam krivog šefa….. ova lista se može nastaviti unedogled…

E onda odjednom neki od naših „heroja“ počinju padati.

Pa tako jedan Tiger Woods, svojevremeno najbogatiji sportaš na svijetu, miljenik Amerike, odjednom krene s prevarama, vožnjom u alkoholiziranom stanju, noćenja u policijskim stanicama…

Pa jedan Jon Jones, ponajveći talent u povijesti borilačkih sportova, na vrhuncu slave i uspjeha krene sa drogiranjem, skrivi prometnu nesreću u kojoj ozlijedi trudnicu pa još i pobjegne s mjesta nesreće, zatim dva puta padne na doping testu ….

Pa za jednog Kevin Spaceya, omiljenu filmsku zvijezdu, odjednom saznamo da je pedofil i monstrum, u rangu Keyzer Sosea kojeg je tako fantastično odglumio u „The Usual Suspects“.

 

Što pokazuju ovi primjeri? Pokazuju da i superuspješne osobe s nama, običnim smrtnicima dijele jednu stvar, a to je borba s osobnim demonima.

Svaka osoba na ovom svijetu je krvava ispod kože i jednostavno ne postoje osobe kojima sve, samo od sebe, ide od ruke. Čak i najuspješniji među nama vode svakodnevne bitke sa svojim osobnim demonima, ali ono što uspješne odvaja od neuspješnih je to što se nikada ne predaju u toj borbi.

Predati se je lako, i prihvatiti etiketu koja uz to ide:

  • Ja sam jednostavno debeo/la
  • Ja sam pušač/alkoholičar/narkoman
  • Ja nikad neću biti uspješan
  • Ja sam siromašan, netko i to mora biti
  • Ja sam, sluga, podanik, nisam stvoren/a biti lider

Naravno da to nije tako. To je samo linija manjeg otpora. Ljudi koji prihvate trenutno činjenično stanje gube bitku s vlastitim demonima. Kažem GUBE, a ne IZGUBILI SU, jer…dok god je čovjek živ, bitka nije izgubljena. Bez obzira u kojoj se fazi života nalazili, uvijek možemo promijeniti smjer, prestati piti, pušiti, jesti smeće od hrane, trošiti novac na gluposti, raditi na sebi i početi više zarađivati, investirati, početi se baviti sportom, popraviti narušene odnose s bližnjima… postati bolji čovjek i prestati sramiti se pogledati u vlastit odraz u ogledalu.

Dat ću vam još jedan primjer moći vlastitih demona.

Znate li tko je bio Adolf Merckle?

  1. godine ovaj gospodin je bio jedan od najbogatijih Nijemaca, s bogatstvom većim od 9.000.000.000 Eura. Ponovit ću, 9 milijardi Eura. Kad je te godine krenula velika svjetska financijska kriza, u jednom kraćem periodu njegov vlasnički portfelj izgubio je nekoliko stotina milijuna eura vrijednosti na burzi.

05.siječnja 2009. godine, spremio se na posao, pozdravio suprugu, otišao od kuće, legao na tračnice obližnje pruge te skončao svoj život pod kotačima vlaka. Gubitak koji je bio manji od 10% njegovog bogatstva, za njega je bio prevelik, zaključio je da je neuspješan, da je razočarao obitelj i bližnje i odlučio se predati u borbi i skončati vlastiti život. Njegovi demoni su bili prejaki. Iako je i dalje imao milijarde Eura bogatstva.

Demoni su tu, s njima se rodimo i s njima i umiremo. Nikad ih ne možemo u potpunosti iskorijeniti. Oni su tu 24 sata dnevno i pokušavaju na sve načine uništiti kvalitetu naših života i našu odlučnost da živimo na dobar, kvalitetan i plemenit način. S njima se moramo boriti, a naša ustrajnost u toj borbi će odrediti kvalitetu naših života i razinu uspjeha koji ćemo ostvariti. Na bilo kojim poljima.

I zato prestanimo se žaliti na stvari na koje ne možemo utjecati te umjesto toga budimo fajteri koji će se potući s vlastitim demonima i pobjeđivati, iz minute u minutu, iz dana u dan, iz situacije u situaciju.

Dwayne-Johnson-The-Rock-Picture-Quote