Možda najvažniji tekst koji ćete ikad pročitati na ovom blogu

Hell-is-empty-and-all-the-devils-are-here.-William-ShakespeareNa ovoj stranici nastojim pisati uglavnom pozitivno intonirane, optimistične i motivirajuće tekstove. Međutim, ovih dana sam čitajući vijesti po portalima osjetio potrebu napisati jedan drukčiji tekst. On je nažalost mračan i bavi se teškim temama ali smatram da moram napisati nešto na temu zla koje se nalazi svuda oko nas, a velika većina ljudi pored njega hoda nepripremljeno i nezaštićeno. Ako ima ikog tko čita ovaj blog, a slučajno ne zna engleski, prevest ću naslovnu sliku, odnosno citat velikog Williama Shakespeara: „Pakao je prazan jer su svi demoni ovdje (na zemlji)“.

Nažalost, bojim se da je veliki Shakespeare u pravu. Evo nekoliko situacija o kojima sam čitao proteklih tjedana:

  • Vozač autobusa izbacio 12 godišnju curicu iz autobusa (negdje van grada) jer nije imala kartu, odnosno, imala je ali je zabunom kupila kartu druge autobusne kompanije
  • U kratkom vremenskom roku, u Zagrebu zabilježena 3 pokušaja silovanja i to na javnim mjestima
  • Pokušaj otmice djeteta na zadarskoj Rivi u pola bijelog dana
  • 41-godišnjak na Facebooku „zavodio“ dvije 13-godišnjakinje
  • u Riminiju 4 muškarca (ne želim govoriti iz koje zemlje i kako su se našli u Italiji, jer ne želim otvarati Pandorinu kutiju) napala mladi par, turiste iz Poljske, njemu razbili glavu i prebili ga, nju silovali i bacili u more.

Prvi događaj se navodno dogodio prošle godine ali sam tek ovih dana naletio na tu priču online. Očevidac situacije je rekao kako je djevojčica molila da ju barem ostavi u nekom naseljenom mjestu, mama je telefonski obećala da će platiti kartu na odredištu ali ju je šofer svejedno izbacio van iz autobusa, a prema riječima očevidaca, nitko od ostalih putnika nije reagirao je vozač bio „velik i jak“. L

Drugi slučaj – silovanja, odnosno pokušaji silovanja. Jedan se dogodio navečer, u wc-u trgovačkog centra ,a drugi na ulazu u zgradu. Ovi događaji su dospjeli u medije jer su počinitelji migranti ali to je u ovom slučaju sporedno. Silovanja se nažalost događaju svakodnevno, a velika većina nikad ne dospije u medije jer je žrtve sram ili se pak namjerno zataškavaju takva nedjela.

Ovim situacijama dodajte učestale napade raznih tipova  širom svijeta, kućno nasilje, otmice, kriminal… i slika svijeta u kojem živimo ne izgleda nimalo ružičasto. Nebitno radi li se o nekoj azijskoj zabiti ili pak europskim metropolama, zlo je prisutno i uvijek može pogoditi nas ili naše bližnje, bez obzira na naša mantranja „ma neće baš mene“.

Ne treba ipak stvarati preveliku dramu i živjeti u neprekidnom strahu. Velika, golema većina ljudi je zapravo dobra ali dovoljno je onih 1 ili 2% urođeno zlih da nitko ne može biti presiguran da neće naletjeti na nekog takvog.

Ovaj tekst i sve što piše u nastavku vrijedi za oba spola ali ipak, obraćam se najviše ženama, djevojkama, majkama. Žene su nažalost često žrtve seksualnih delikata ili pak kućnog nasilja. Uzdanje u sreću („neće baš mene“) ili druge ljude koji će pomoći (policija, slučajni prolaznici) često nije dovoljno. Nemojte dozvoliti da ovisite o drugima.

Posebno se obraćam roditeljima djece, osobito ženske. Čini mi se da svijet klizi u krivom smjeru i da će naše ulice, umjesto da postaju sve sigurnije, postajati sve opasnije i zato poduzmite nešto da smanjite rizike, za sebe i svoju djecu. U nastavku evo nekoliko načina kako to učiniti:

  • Odgoj, razgovor i posvećivanje potrebne pažnje djetetu. Ne možemo ih držati pod staklenim zvonom, niti im braniti sve i svašta. Zabrane su često kontraproduktivne i dijete ima želju činiti baš ono što je zabranjeno. Baš zato razgovorom treba objasniti kako prepoznati opasne situacije, ljude, mjesta, opasnosti koje vrebaju online, opasnosti od poroka, droge, alkohola…

 

  • Sami naučite, a onda tome podučite i djecu, kao prepoznati, a potom i izbjeći opasna mjesta i opasne kontekste. WC trgovačkog centra, željeznički kolodvor, podzemna garaža ili pak javna plaža, ne bi trebala biti opasna mjesta. Uglavnom i nisu ako se radi o danu. Međutim, situacija se mijenja ako se radi o večernjim ili noćnim satima. Tada to nisu mjesta na kojima bi se trebala zateći usamljena djevojka ili pak mladi zaljubljeni par.

 

  • Promatrajte ljude i dinamiku odnosa. Primjer – ako ste u kafiću, restoranu ili noćnom klubu u kojem se dvije ili više alkoholiziranih osoba prepiru, te ta prepirka postaje sve dinamičnija, pametno je udaljiti se ili barem biti spreman naglo se udaljiti ako krene fizički obračun, ili u gorem slučaju, potezanje hladnog ili vatrenog oružja (nažalost sve češća pojava). Ovo ne znači da se trebate zatvoriti u 4 zida i nikuda ne odlaziti, niti da trebate sa strahom u očima promatrati svijet oko sebe. Ne trebate postati paranoik ali ne trebate niti hodati svijetom kao muha bez glave. Promatrajte ljude i razvijajte osjećaj kako prepoznati kad se stvari oko vas počinju razvijati u nepovoljnom smjeru te se mudro udaljite od potencijalno opasne situacije.

 

Sad možda i najvažnije od svega nabrojanog. Postanite i ostanite fizički fit i to treniranjem borilačkih sportova ili barem ubacivanjem elemenata borilačkih sportova u svoje treninge.

O ovome sam već pisao, a pisat ću još desetine puta jer ovo smatram izuzetno važnim. Apsolutno najbolja stvar koju možete napraviti za sebe ili svoje dijete je da počnete trenirati neki borilački sport. Kroz njega ćete dobiti sve blagodati koje dobivate treniranjem bilo kojeg drugog sporta (zdravlje, kondicija, rješavanje stresa…) ali ćete dobiti i nešto što kroz druge sportove dobijete u puno manjoj mjeri, sposobnost da kvalitetno reagirate u možebitno opasnim situacijama.

Nekoliko mjeseci treniranja borilačkog sporta neće vas pretvoriti u osobe u borilačke mašine koje s lakoćom pobjeđuju brojne negativce (ovo ionako postoji samo u filmovima) ali vam itekako može pomoći da si fizičkom spremom i znanjem pokojeg udarca, omogućite nekoliko presudnih sekundi u kojima možete a) pobjeći, b) pozvati pomoć, c) onesposobiti napadača.

Na ovom polju zaista nisam spreman za nikakve kompromise pa tako čvrsto stojim iza tvrdnje da je dužnost svakog roditelja da dijete ili upiše na neki borilački sport, ili pak da ako sam zna nešto o tome, samostalno radi s djetetom na razvijanju sposobnosti obrane od fizičkog napada.

OSOBITO ako se radi o ženskom djetetu!

Koliko god bismo to željeli, ne možemo biti fizički uz njih 24 sata dnevno. Djeca rastu, dolazi vrijeme izlazaka, odlaska u druge gradove ili čak zemlje na studij i jednostavno ih ne možemo zauvijek čuvati kao dok su maleni i stalno uz nas. Ali im možemo i MORAMO omogućiti da se razviju u zdrave, jake osobe, sposobne da se snađu u opasnim situacijama. Suprotno nekim zabludama, treniranje borilačkih sportova ne potiče agresivnost. Dapače, često puta problematična i agresivna djeca postaju smirenija i manje agresivna upravo zbog kanaliziranja energije u dobrom, sportskom smjeru.

Vjerujem da će biti čitatelja koji smatraju da dramatiziram s ovim tekstom, a njima mogu poručiti da počnu gledati vijesti i čitati novine. Zlo ne postoji samo u horror filmovima već se nalazi svuda oko nas te nažalost udara svakog dana.

Možete i dalje biti uljuljkani u svoju mantru „neće baš mene ili nekog meni bliskog“ ali svatko kome se dogodi nešto takvo je također „netko i nečiji“ i vjerojatno je mislio „neće baš mene“.

Budite odgovorni prema sebi i prema svojoj djeci i nastojite uvijek biti u formi koja će vam omogućiti brzi i kvalitetni odgovor na pogibeljne situacije ako do njih dođe.

99% nas srećom nikada neće biti u takvoj situaciji, ali onaj 1% koji bude, možda jednog dana bude sretan što je pročitao ovaj tekst i poduzeo nešto po ovom pitanju.

Ljetna satira – muškarci u kupaćim gaćama

5571965848_e88aceedfe_b

Ljeto nam se polako ali sigurni bliži kraju. Iako se turistička sezona klimatskim promjenama sve više produžuje, ipak sredina kolovoza nekako tradicionalno simbolizira kraj špice ljetne sezone kupanja i odmaranja.

Ljeto je također i vrijeme kad neprikladno za neke teže teme pa idemo ovaj put s jednim satiričnim osvrtom na neke stvari koje se ljeti mogu vidjeti na plažama, ulicama ili kafićima. Mislim konkretno na tipove muškaraca po fizičkoj formi/obliku njihovih tijela ali i po ponašanju. Zašto samo muških? Zato jer sam i sam muškarac te u nekima od ovih opisa pronalazim i sebe. Drugi razlog je taj što se trenutno (možda će sutra biti drukčije) ne usudim dirnuti u taštine svojih čitateljica koje bi se mogle naći uvrijeđene ako se prepoznaju. Iako ne bi trebale jer je ovo isključivo, ponavljam,  satiričan tekst. E pa krenimo:

Tip 1:

11696327

Ovo je naprisutniji tip. Po mojoj gruboj procjeni, 90% muške populacije spada u ovu grupu. Ovaj tip muškarca je svoj zadnji trening odradio na satu tjelesnog odgoja u osnovnoj školi. Najčešća hrana mu je burek (što masniji to bolji), čevapi u somunu,  bijeli kruh (po mogućnosti umočen u kotao u kojem se spremala kotlovina), korica od odojka ili pak fini domaći špek s puno luka. Prezire voće i povrće (osim luka), a omiljena pića su mu pivo, vino i rakijica. Vodu ne pije da ne dobije vodu u koljenu. Jedini sport  kojim se bavi je mali nogomet na koji dolazi sav zamotan, te elasticni zavoj na skočnom zglobu, te steznik na koljenu, te flaster na žulju na peti. Na mali nogomet ide jer je nogomet jedini pravi sport za muškarce, a nakon minute na terenu, simulira ozljedu i traži zamjenu. Pravi razlog zamjene je taj što nema snage za više od minute igre, a i nije u redu da se gajba pive koja čeka sa strane zagrije previše. Za njega su svi muškarci koji idu u teretanu ili a) kompleksaši, b) imaju malog pišu, c) muškarci koji vole muškarce. Na plažu dolazi ponosno, sretan što je napokon na odmoru, od jutra udara po točenoj pivi u obližnjem kafiću, u sebi ili na glas komentira zgodne djevojke („uh kako bih te ….“), te nabildane mužjake („pederu nabildani, da ti ja zveknem jednu zidarsku odletio bi 4 metra…). Ponosan je na svoje tijelo i svima to daje do znanja („sve su to moji zubi natukli…“, „jebeš čovjeka bez 100 kila….“, „pobijedio sam anoreksiju…“ itd.)

Tip 2:

AJ2A47

Ovaj tip kad pređe 30 godina starosti “evoluira” u Tip 1, ali dok je u dvadesetima, to izgleda otprilike  ovako:

Izbor prehrane i omiljenih pića mu je isti kao i kod Tipa 1 ali…. Sve do negdje ožujka ili travnja. Tad upisuje teretanu, kupuje hrpu proteina, glutamina, kreatina, boostera… kreće s mahnitim vježbanjem (pritom se često ozlijedi jer mu je tijelo potpuno nespremno na tempo koji si odmah nabija), na treningu radi samo prsa i ruke („Schwarzenegger buraz…“) i to samo dvije vježbe, bench press i biceps pregib, u rekordnom roku usvaja gym sleng i njime se razbacuje 24h dnevno gdje god se nalazio („gainz buraz….“ „chest Friday…“, „danas sam zveknuo PR na benchu eeeeej”). Naravno, odlazi i u shoping, kupuje majice 2 broja premale (na kontinentu ih zovu „kamatarke“, a na moru „majica na mišiće“) te uske kupaće gaće kakve je Cro Cop nosio u ranoj fazi MMA karijere. Na plaži pucaju od ponosa jer su dobili malo mišića, a ako im se itko usudi reći da su ipak debele svinje (to im najčešće kažu cure ako ih imaju), jedini odgovor na to im je „masa je mama“.  Činjenica da su kroz treninge stekli nešto nove fizičke snage i mišića daj im neopisiv osjećaj superiornosti koji ponekad pokazuju navečer u klubovima, često pod utjecajem alkohola ili droge. Tad ponekad, u svojim premalim majčicama započinju neke sukobe u kojima 99,9% njih bude osramoćeno, najčešće od redara ili pak nekog mršavog klinca od 65 kg koji je igrom slučaja sportaš nekog borilačkog sporta. Razočaran odlučuje kako će čim dođe doma upisati neki borilački sport i uz to se zveknuti steroidima („ionako su svi oni na kemiji“). Čim se vrati doma, entuzijazam splasne i u trenu se opet transformira u klasičan primjer Tipa 1. I tako sve do travnja iduće godine kad se ciklus ponavlja (ciklusi se ponavljaju do cca 30 godina starosti, tad se nepovratno pretvaraju u klasični Tip 1.)

Tip 3:

daniel-craig-136391917424403901-140714151549

Ovo je zanimljiv tip. Oduvijek se bavi nekim oblikom fizičke aktivnosti, ima dobra znanja o treningu i prehrani i redovito ih prakticira. Izgleda vrlo dobro, čak i odlično osobito u usporedbi s tipovima 1 i 2 kakvih je 95%. No, perfekcionist je i uvijek jako kritičan prema sebi. Trenira cijelu godinu (više ili manje intenzivno) ali s približavanjem ljeta dodatno intenzivira treninge i dodatno „čisti“ prehranu.  Međutim, on se ne uspoređuje s Tipovima 1 i 2 već se uspoređuje s Tipom 4 (vidi niže) i kad vidi da još nije na toj razini, često posustane i to najčešće u trenutku kad mu nedostaje još 3-4 disciplinirana tjedna kako bi postao Tip 4. Tada često odlazi u krajnost, zaključuje kako je ova godina izgubljena,  počinje doslovno žderati sve čega se odricao zadnjih mjeseci, te kovati planove kako 01.09. počinje ispočetka kako bi iduće ljeto izgledao kao Tip 4. Naravno, uz svo žderanje on i dalje izgleda bolje nego 95% ostalih muških primjeraka na plaži i mnogo ljudi s odobravanjem baci pogled na njega, ali on to doživljava u smislu „gledaju me jer sam debelo prase“.  Zanimljiv tip. Jako zanimljiv.

Tip 4:

Bodybuilder on beach

Ovaj tip je pojam discipline. Trenira cijelu godinu, 95% vremena se hrani strogo disciplinirano, jako mu je stalo u kakvom mu je tijelo stanju te je dugi niz godina u treningu. Takav tip si je zadao jako visoke standarde ispod kojih se ne spušta. U velikom broju slučajeva on i živi od svog tijela (sportaš, osobni trener, model….. žigolo). Primjeraka ovog tipa je zaista malo, jer biti u top formi nije lako i takva osoba zaista puno toga žrtvuje da bi tako izgledala. Veliki broj primjeraka Tipa 3 imaju potencijal za dosizanjem Tipa 4 ali ih često životne okolnosti (sjedalački posao, ljubav prema hrani, nedovoljno sna, ludi tempo života, obaveze… ) spriječi da to ostvare. Tip 4 je načelno relativno nezanimljiv za opis, sve dok ne dirnemo u podtipove tipa 4. A njih zaista ima svakakvih, od ljudi koji fantastično izgledaju ali su uvjereni da je to loše i nedovoljno (premali mišići ,nedovoljno nizak % masti), preko turbo uobraženih koji preziru sve ostale tipove, pa onih koji svima oko sebe dosađuju sa savjetima, kritikama svih koji ne izgledaju kao oni, napadaju ljude oko sebe zašto jedu kruh i sladoled i tako dalje i tako bliže. A ima i onih koji su itekako normalni, ponosni na svoj trud, rezultat i stil života kojim žive, a opet puni razumijevanja za sve ostale tipove oko sebe. Nažalost, brojka takvih se mjeri u promilima.

Eto, ovo je bio kratki osvrt iz mog kuta, satiričan naravno, svaka sličnost sa stvarnim osobama je slučajna :). Ukoliko imate i vi neki tip koji nisam primijetio, svakako napišite