Zašto trenirati borilačke sportove?

 

064311a714c84170b75d4422815ba924

Kao što možete vidjeti na mom Youtube kanalu neki elementi borilačkih sportova prisutni su u baš svakom od mojih treninga. Cilj mi nije imati brdo nefunkcionalnih mišića već zdravo, jako i funkcionalno tijelo, a treninzi borilačkih sportova su idealni za izgradnju upravo takvih tijela.

Razloga za inkorporiranje borilačkih elemenata u svaki od mojih treninga ima nebrojeno. Detaljnije ću se pozabaviti dvama glavnim aspektima;  zdravstvenim aspektom borilačkih treninga, te samoobranom.

Zdravstveni aspekt – fizički i psihički benefiti

1) Trening cijelog tijela

Za razliku od nekih drugih vrsta treninga koji često ciljaju veće mišićne grupe, treninzi borilačkih vještina aktiviraju mišiće cijelog tijela, pa čak i one najsitnije koje često zanemarujemo u svakodnevnom životu.

2) Razvoj fleksibilnosti tijela

Gotovo svaki borilački sport zahtijeva razgibanost i fleksibilnost tijela. Tijela većine ljudi starijih od 30 godina, osobito onih koji žive sjedilačkim načinom života su ukočena i kruta, a takvo stanje je pogubno za zdravlje. Elementima borilačkih treninga vratit ćete fleksibilnost svom tijelu.

3) Dizanje aerobnog potencijala

Svima savjetujem trening „na runde“, osobito tijekom high intensity treninga ili treninga borilačkih elemenata.  To znači da umjesto da si zadate odraditi npr. 15 nečega nakon čega slijedi odmor, zadajte si odraditi seriju vježbi, pokreta, udaraca koje radite na primjer 3 minute bez prestanka nakon čega slijedi minuta odmora. Na ovaj način ćete tijelo, te osobito pluća izložiti velikim naporu prilikom čega će doći do rasta aerobnog potencijala. Internet je prepun besplatnih smartphone aplikacija koje vam u tome mogu pomoći, samo proguglajte termin „boxing timer“ i dobit ćete mnoštvo prijedloga.

4) Držanje/postura tijela

Opet se vraćano na držanje tijela. U današnje doba sve je više ljudi koji rade sjedeći, a gotovo da i nema modernog čovjeka koji ne koristi smartphone. Pogledajte malo oko sebe na ulici i vidjet ćete hrpu ljudi koji izgledaju kao zombiji dok pogrbljeni tipkaju po svojim telefonima. Borilački trening vraća tijelo u njegov prirodan položaj, a također jača mišiće stabilizatore potrebne za pravilno držanje tijela.

5) Eksplozivnost

Klasični treninzi u teretani razvijaju snagu i muskularnost ali ne i (barem ne u dovoljnoj mjeri) eksplozivnost. Eksplozivnost je, u slobodnoj definiciji, mogućnost generiranja velike količine energije u iznimno kratkom vremenu. Ovo vam možda nikad ne zatreba ali dobro je znati da imate tu mogućnost. Uostalom, ako tijelo od letargičnog pretvorite u eksplozivno, osjećat ćete se znatno ugodnije u vlastitoj koži

6) Samopouzdanje

Ovaj dio je dosta vezan uz dio koji ću obraditi u sljedećem postu (samoobrana) ali trening s elementima borilačkih sportova vraća samopoštovanje i samopouzdanje osobama koje su ga na ovaj ili onaj način izgubile. Nemojmo zaboraviti da civilizacija kakvu danas poznajemo postoji zapravo zanemarivo kratko u odnosu na period koliko su ljudi prisutni na ovom svijetu. U golemoj većini vremena „prije civilizacije“ jedina valuta bila je fizička snaga i dominacija. Povratak toj praiskonskoj ljudskoj noti, odnosno vraćanje naših zakržljalih tijela u „ratnički“ mod, daje nam ogromnu dozu samopouzdanja. I da, ne brinite, ne morate biti profi borac za tako nešto, već i par tjedana borilačkih treninga će vam vratiti taj osjećaj.

7) Samokontrola i rješavanje stresa

Neki od najagresivnijih (ovdje ne mislim isključivo na fizičku agresiju) ljudi koje znam su zapravo slabići čije često ispoljavanje agresije pripisujem njihovom niskom samopouzdanju. S druge strane, neki od fizički najspremnijih ljudi, redom ljudi koji godinama treniraju borilačke sportove su mirni, staloženi i pristojni ljudi. Borilački sportovi vam daju samopouzdanje, pomažu u rješavanju stresa i na jedan čudan način imaju efekt vrlo sličan meditaciji. Sva agresija ili nemir izađu „van“ kroz treninge i nakon treninga ste smireni i spokojni. Probajte

U idućem postu detaljnije ćemo se pozabaviti benefitima borilačkih treninga u kontekstu samoobrane.

Fizički fit u 20-ima vs fit u 30-ima i 40-ima

hugh_jackman_wolverine_body_workout_0

Slika gore: Hugh Jackman – rođen 1968. godine – 48 godina mlad!

 

S obzirom da se sportom kontinuirano bavim od svoje najranije mladosti pa sve do danas, vjerujem da mogu na vlastitom primjeru opisati neke razlike u pristupu i učincima bavljenja sportom u ranim dvadesetima u odnosu na kasne tridesete

Fizički aspekt:

Neću koristiti pretjerano stručne izraze jer takvih, manje ili više stručnih članaka po internetu imate koliko hoćete. Želim laičkim rječnikom objasniti kako se manifestiraju fizičke i hormonalne promjene koje se događaju starenjem.

Ako se sjećate perioda kad ste imali 18 – 25 godina (uh, davno je to bilo) ili ste pak upravo sada u tim godinama (imam i takvih čitatelja), onda znate da ste u tim godinama – superčovjek/superhuman! Sve možete, pucate od snage, dovoljno vam je malo sna, malo odmora, oporavak nakon treninga vam je brz, što god pojeli imate dovoljno energije, efekti treninga su brzo vidljivi na vašem tijelu, koliko god kalorija jedete teško se debljate.

Ako ste u kasnim tridesetima ili četrdesetima, znate da je situacija ponešto drukčija. Ukočeni ste, često se osjećate „ispuhano“, treba vam više sna kako biste se dobro odmorili, trebaju vam duže pauze između treninga kako bi se tijelo oporavilo, ako lošije jedete odmah to osjetite u performansama, puno teže skidate neželjene kile i salo, a puno teže dobivate kvalitetnu mišićnu masu.

Sve je ovo normalno. Starenjem se mijenja hormonalni panel, kod muškaraca nakon 30-te padaju razine testosterona – izuzetno bitnog hormona, opada gustoća kostiju, fascia i ligamenti sve su krući, metabolizam se usporava i sve ovo ukazuje da metode i stil života koji su ranije funkcionirali, moramo promijeniti kako bismo ostvarili željene rezultate.

Efekt slobodnog vremena:

U ranim dvadesetima, iako tada toga nismo svjesni, zapravo imamo jako puno slobodnog vremena. I ja sam u tim godinama mislio da ga nemam, preko tjedna sam studirao, a vikendom konobario. No, u usporedbi s danas, imao sam hrpu slobodnog vremena. Toliko praznog hoda u učenju, toliko kava popijenih u kafićima, pročitanih novina, pregledanih filmova, predugih treninga s predugim pauzama… Danas, bez obzira što na ništa od nabrojanog ne trošim vrijeme, i dalje imam toliko malo slobodnog vremena da moram biti jako kreativan u traženju vremena za trening. Mnogi se šokiraju kad čuju u koliko sati se budim kako bih trenirao i govore kako nema šanse da bi se oni tako rano budili radi treninga. E sad, sve je stvar prioriteta, Ako je prioritet zdravlje, snaga, kondicija i odlično opće fizičko stanje – onda se vrijedi probuditi sat vremena ranije. Ako su prioritet gledanje televizije do kasno u noć – i to je u redu ali tada se nemojte žaliti kako nemate vremena.

Na ovom blogu ćemo se baviti upravo specifičnostima treninga i prehrane u 30-ima i 40-ima, kao i o time managementu, kako žonglirati svim bitnim životnima obavezama, a da ne trpi naše zdravlje, odnosno izostanak brige o vlastitom tijelu. Nadam se da ćete redovito pratiti blog i s njega pokupiti puno korisnih savjeta.

Podsjetnik: ukoliko želite biti obaviješteni o svakom novom blog postu, prijavite se na mailing listu (gornji desni ugao na početnoj stranici bloga – folow).

Kako pronaći vrijeme za trening čak i kad mislite da je to nemoguće?

lackoftime

 

Svatko od nas ima različit dnevni ritam. Netko je jutarnji tip, netko večernji, nekom treba više, a nekom drugom manje sna, netko ima užasan dnevni radni tempo, netko drugi samo misli da ga ima…

Ne postoji univerzalni recept (one size fits all) kako pronaći vrijeme za trening ali postoje mali trikovi kako si stvoriti 20 – 40 minuta dnevno za trening. Iako ću svakako posvetiti više blog postova ovoj temi, započet ću s tekstom kako si JA osobno stvaram vrijeme za trening.

Započet ću s opisom svojih svakodnevnih obaveza, kako bi čitatelji koji me slabije poznaju mogli steći bolji dojam:

  • radim korporativni posao u prosjeku 10+ sati dnevno
  • dolazak na posao i odlazak doma s posla mi uzimaju dodatnih cca 2 sata
  • imam troje djece koja su mi najvažnija na svijetu i trudim se biti dobar otac i provoditi s njima što više vremena u igri i učenju
  • živim u kući s velikom okućnicom. Svatko to živi u kući zna da je kuća neprekidan izvor sitnijih ili krupnijih poslova (nekad zaista poželim živjeti u stanu), a kad tome dodate i okućnicu i sve poslove vezane uz travnjak, vrt i voćnjak, možete si otprilike stvoriti sliku koliko dodatno vremena kroz godinu ode na takve poslove
  • pišem blog
  • snimam i produciram vlastite video sadržaje – ovo mi je najnoviji kradljivac vremena ali to izuzetno volim ovo raditi
  • treniram minimalno 6x tjedno

Kako sve ovo uklopiti u 24 sata? Jako teško ali ne i nemoguće. Bit će zasebnih blog postova na ovu temu ali zasad ću se zadržati samo na terminu vlastitih treninga.

Moji životni prioriteti su posloženi ovako:

  • obitelj
  • posao
  • trening
  •  sve ostalo

Jasno je dakle da najveći dio vremena ulažem u prve tri stavke, a ovo ostalo, trudim se uklopiti kako god i koliko god znam i mogu.

Ako sam na poslu u periodu 07 – 17h (u prosjeku), doma dolazim oko 18h (često i dosta kasnije), a ostatak dana provodim s obitelji, s fokusom na djecu, kada onda treniram?

Glavne treninge radim vikendom, subotom i nedjeljom. Ta dva dana iskoristim za odrađivanje vrlo jakih i nešto dužih treninga. U nekim dijelovima godine poput proljeća i ljeta često preskočim subotnje treninge jer radim nešto drugo od nabrojanih aktivnosti, najčešće kosim travu ili radim ostale „zemljane„ radove na kući i vikendici (stara naslijeđena obiteljska kućica i okućnica).

U tjednu, radnim danima (ovo je dio koji mnogima teško sjedne) treniram prije posla, u periodu 04:30 – 05:30h. Budim se u 04:20 🙂

spavanje

 

Po ovome bi netko mogao zaključiti da ne volim spavati što je jako daleko od istine. Jako je teško, mentalno, osobito zimi, u 04:20 ustati iz toplog kreveta, spustiti se u hladni podrum (zasad nemam grijanje u podrumu) i trenirati idućih sat vremena dok sav normalni svijet spava. No, zbog svih ranije navedenih obaveza, rano jutro je jedini dio dana kad:

  • stignem trenirati
  • nikog ne zakidam uzimanjem tih sat vremena za sebe
  • ne osjećam grižnju savjesti što to vrijeme ne koristim na neki drugi način

Naravno, trudim se ne zapostaviti san što znači da moram otići u krevet u periodu 21:30 – 22h, kako bih uhvatio cca 6,5 sati sna koliko je neki minimum koji mi treba kako bih adekvatno funkcionirao tijekom tjedna. Vikendom se potrudim odspavati po 8 sati kako bih se pripremio za radni tjedan.

Kako uspijevam ići spavati tako rano?

Jednostavno je – nema televizije, nema surfanja, nema filmova, gledanja reality –a, a nažalost i sportske prijenose sve rjeđe gledam. Navečer sam toliko umoran da jedino što uspijem napraviti nakon što djeca zaspu, je pročitati nekoliko stranica neke stručne literature prije nego utonem u san.

Iako je u današnjem stilu života pomalo bizarno pričati o odlasku na spavanje oko 22h i buđenju oko 5 ili 6h, za spavanje u ovom periodu ima i mnoštvo dodatnih razloga ali o tome više u postu u kojem ću zasebno obraditi temu sna.

Trebate li se vi ugledati na mene i trenirati u 04:30 ujutro? Ako ste niste jutarnji tip – nipošto ali ako pitate trebate li iskoristiti moj primjer pa naći vrijeme za trening u neko drugo doba dana koje vama više odgovara – svakako! Ako želite biti fit i prije svega zdravi, uza sve obaveze koje imate, ovo je apsolutno neophodno. Ne morate trenirati 6 puta tjedno poput mene. Ja imam jako visoke standarde i ciljeve ali već i 2-3 treninga tjedno, ako su ozbiljni i popraćeni adekvatnom prehranom, mogu učiniti iznimno dobre stvari za vaše tijelo.

Poanta je da si nekako pronađete svojih 20-30 minuta, 3-4 puta tjedno kako biste se posvetili svome tijelu. I ne zavaravajte sami sebi da nemate vremena, gdje ima volje, ima i načina.

Volio bih od vas čuti kada trenirate, koliko često, kako si stvorite vrijeme za trening. Svaki komentar je dobrodošao (bilo ovdje na blogu, bilo na Facebook stranici).

p.s. Ukoliko vas zanimaju teme o kojima pišem na blogu, kliknite na „Folow blog“ u gornjem desnom uglu početne stranice. Na taj način ćete dobiti mail obavijest o svakom novom blog postu

2017-03-23_091724

p.p.s Ukoliko imate prijatelja, znanca, poznanika, za kojeg znate da ih zanimaju teme o kojima pišem, skrenite im pažnju na ovaj blog i web stranicu. Želja mi je da ova zajednica raste i da se što više ljudi uključi u pokret zdravijeg življenja, a pri tome ne mislim samo na fizičko zdravlje. Neka čuda depresivna vibra je zavladala, svi se nešto žale, a malo ljudi poduzima konkretne korake kako bi im bilo bolje. Ajmo zajedno pokušati stvoriti neku novu, pozitivniju energiju.

Hvala!

Fit iznad tridesete – intro

Prije nekoliko tjedana navršio sam 39 godina. Kad to ovako napišem ta brojka mi djeluje prestrašno. Prije nekih cca 15-ak godina, dakle u ranim dvadesetima, za ljude na pragu 40-te sam mislio da su starci. Ne doslovno starci koji hodaju uz pomoć štapova ali fizički i mentalni starci koji:

  • Razmišljaju samo o „dosadnim“ stvarima poput politike, novca, obaveza, računa, ne znaju se više zabavljati, ozbiljni su i namršteni veći dio vremena
  • Životare, uljuljkani u svakodnevne živote, bez značajnijih ambicija da nešto promijene na bolje, već podosta išamarani od života te polu-slomljenog duha
  • Imaju trbuščiće (neki i trbušine), nose par brojeva veću odjeću, izgledaju puno manje dobro (da se blago izrazim) nego s 20 i kojom godinom

I onda se probudim na 39 rođendan i pomislim kako je u mom slučaju gotovo sve 100% suprotno od moje tadašnje percepcije ljudi u kasnim tridesetima

Danas sa 39:

  • se mentalno i emotivno osjećam izuzetno mlado. Volim „sve što vole mladi“, uvijek sam za zezanciju, zanimaju me slične teme koje su me zanimale i prije 15-20 godina, puno češće se smijem nego što sam namršten, a supruga mi (pre)često zna dobaciti „daj se ponašaj malo zrelije“
  • Iako imam određenu rutinu u životu (posao, trening, obitelj, spavanje…) ne mogu biti dalje od „uljuljkanosti“ i monotonije. Neprekidno sam u pokretu, mozak mi radi 200 na sat, stalno razmišljam o novim projektima, stvarima koje mi mogu dodatno unaprijediti kvalitetu života, a ne samo da nisam „uljuljkan“ već moje životne ambicije nikad nisu bile veće
  • Pucam od fizičke snage i vjerojatno sam u boljoj fizičkoj formi nego sam ikad ranije bio. Nemam trbušinu, čak se (nakon treninga) nazire i poneki trbušnjak, u odličnoj sam formi i osjećam se bolje nego s 20 i nešto (dijelom i zbog toga jer tijelo ne opterećujem alkoholom i cigaretama kao što sam ga znao opterećivati u mlađim danima

No, lagao bih kad bih rekao da izuzetno puno ne radim da bi mi tako i bilo. U mlađim godinama sam mogao jesti bilo što i bilo kad i svejedno bih pucao od snage i dobro izgledao. Danas moram puno više paziti što, kada i koliko jedem.

Ranije sam mogao danima preživljavati na par sati sna na noć, a danas mi treba minimalno 6,5 do 7 sati sna kako bih normalno funkcionirao.

Ranije sam treninge započinjao gotovo bez ikakvog zagrijavanja, a danas mi je zagrijavanje možda i najbitniji dio treninga jer u protivnom riskiram ozljede jer tijelo, htjeli to priznati ili ne, funkcionira ipak drukčije nego dok je bilo mlađe.

Starenje tijela, promjena hormonalnog panela i nedostatak vremena za bavljenje sportom su možda i najbitniji razlozi zašto nemali broj mojih vršnjaka (ljudi u kasnim 30-ima i ranim 40-ima) izgleda barem 10 godina starije, a tako se i osjećaju.

Godine ne treba zanemarivati niti ignorirati. Činjenica je da smo svi nekad bili mladi, kao što je činjenica da će ljudi koji su danas u ranim dvadesetima ili mlađi, vrlo brzo (prebrzo) doći u 30-te i 40-te.

Godinama se treba prilagoditi, a to i nije toliko lak zadatak kako se na prvu čini.

Za to treba prije svega volje, zatim znanja, a ponajviše upornosti.

Niti se ja slučajno osjećam fenomenalno sa svojih 39 godina, niti su oni koji se osjećaju onako kako sam naveo u početku teksta (umor, bezvolja, loša forma, pesimizam) u tu fazu došli slučajno.

Sve je stvar svakodnevnih izbora: voda ili gazirani sok, hamburger ili komad piletine, pommess frittes ili povrće sa žara, čokolada ili proteinski shake, trening ili pivo s prijateljima, san ili surfanje internetom u noćnim satima…..

Najbolja stvar je da bez obzira u kakvoj se trenutno situaciji nalazimo, možemo jako puno dobroga učiniti za sebe i na taj način ili dodatno unaprijediti već ionako dobar život, ili pak, drastično promijeniti stil života ukoliko nam dosadašnji ne donosi rezultate kave priželjkujemo

Iako naslov ove stranice, a to je ujedno i naziv mog bloga, na prvu sugerira isključivo fizički aspekt, raspon tema će biti mnogo, mnogo širi.

Pod pojmom fit podrazumijevam ne samo biti fizički fit već i financijski fit, poslovno fit, emotivno fit, obiteljski fit. Konkretno, pisat ću ovim temama koje MENE interesiraju i koje već dugi niz godina proučavam pa ću tako osim o treningu i prehrani pisati i o štednji, investiranju, metodama rješavanja stresa, optimiziranju raspoloživog dnevno vremena, odgoju djece, dobrim i lošim navikama i još o mnogo čemu.

Tehnikalije:

S obzirom da je Facebook promijenio svoje algoritme, to što ste ste „lajkali“ ovu stranicu ne garantira da ćete vidjeti svaku novu objavu na stranici pa ukoliko vas zanimaju teme koje sam spomenuo, svakako posjetite moj blog na linku i prijavite se na mailing listu klikom na “folow” u gornjem desnom uglu stranice. Na taj način ćete dobiti obavijest o svakoj novoj objavi, a kad se stvari malo pokrenu, svi s mailing liste mogu očekivati i neke stvari samo za njih, dakle neke ekskluzivne tekstove, sitne nagradice i još štošta.

Tema koju ćemo obraditi u sljedećem blog postu:

Fizički fit u 20-ima vs fit u 30-ima i 40-ima