ZNANJE SE NE MJERI BROJEM LAJKOVA!

Ignorance-quotes_luzdelaluna_4

Oduvijek sam pasionirani skupljač znanja. Broj godišnje pročitanih knjiga mi višestruko nadmašuje hrvatski prosjek (što i nije teško jer smo zemlja s katastrofalnim statistikama o broju pročitanih knjiga per capita godišnje), dnevno preko 2 sata slušam podcastove s najvećim svjetskim autoritetima iz područja fitnesa, nutricionizma, spavanja, marketinga, business-a…, na TV -u gledam gotovo isključivo edukativne i dokumentarne sadržaje, a sve navedeno nastojim i testirati u praksi, najprije na sebi, a tek nakon toga i na ljudima koji zatraže moju pomoć.

No, kako nastojim stjecati znanje od doktora znanosti, profesora s Ivy league fakulteta i ostalih “provjerenih” stručnjaka, tako pratim i pojedine domaće “influencere” iz područja u kojima egzistiram ili me samo zanimaju.

Iako ima ljudi (hvala Bogu sve ih je više) koji također znanje skupljaju iz provjerenih izvora i potom dijele sa svojim “folowerima”, ima i nemala količina ljudi koji se nazivaju “stručnjacima”, imaju desetke tisuća folowera, a pišu nebuloze koje su naučili iz dogmi starih preko 30 godina i koje tretiraju i dalje dijele kao “nepobitne činjenice”. Lako za njih ali…. ljudi koji nemaju vremena i volje da se educiraju iz knjiga, publikacija, podcastova itd već dođu po “znanje” na društvene mreže, često mogu ostati vrlo razočarani i bez rezultata koje očekuju slušajući upute takvih “stručnjaka”.

Jedan od mitova (a s vremenom ću ih obraditi sve) koji nikako da nestane je:

“Doručak je najvažniji obrok u danu”

Maločas sam na jednom fitness profilu (preko 100.000 folowera) pročitao kako je preskakanje doručka najgora/najnezdravija moguća stvar koju čovjek može učiniti.

Na stranu što autoriteti poput npr. Dr. Petter Attie, Dr. Saatchin Pande, Dominic D Agostina, Mark Sissona i mnoštva drugih studijama i meta analizmama potvrđuju da IF može biti itekako koristan.

Na stranu i to što je doktor Yoshinuri Ohsumi 2016. dobio Nobelovu nagradu na temu autofagije (proces u kojem tijelo tijekom posta/redukcije unešenih nutrijenata “jede” vlastite “loše” stanice – brzo, laičko objašnjenje)

Na stranu sve navedeno i svi dokazi kad i dalje imamo ljude sa 100k + folowera koji vas navode na misao da ćete si uništiti zdravlje, metabolizam, … šta sve ne …ukoliko preskačete doručak.

Moj stav po navedenom pitanju je: jedite kad i kako vama paše. Dok god se pridržavate dobrih nutrijenata, pravilnog omjera makronutrijenata (a i to ovisi o ciljevima koje želite postići) te kalorijskog unosa koji opet ovisi o vašim ciljevima, nebitno je unosite li to u jednom, dva ili 6 obroka.

Nekima će više pasati klasika, doručak ,ručak i večera uz dva međuobroka, nekima da sve to unesu navečer u jednom obroku (Warrior diet), nekim u prozoru od 4-8 ili 10 sati (IF).

Međutim, IZRIČITO DEMONIZIRATI bilo koju od ovih opcija je….bit ću vrlo blag i tolerantan te reći – u najmanju ruku NEOZBILJNO!

POANTA:

– Pazite od koga se educirate

– Bježite od svih “gurua” koji TVRDE da je onako kako oni kažu ili nikako

– educirajte se na relevantnim izvorima

– broj “lajkova” nije mjerilo IQ-a i razine znanja

– budite otvorena uma

I zapamtite još jednu stvar:

mjesečno se na području nutricionizma, treninga, dugovječnosti (longevity) zdravlja i srodnih područja na Pubmedu objavi nekoliko desetaka tisuća istraživanja od kojih svako može pobiti neku staru dogmu.

Tvrditi da je nešto što piše u nekim smjernicama objavljenima prije 30-40 godina NEPOBITNA istina je naivno, neodgovorno, a po meni i dokaz lijenosti za rad na vlastitom znannju i kredibilitetu

100 dana bez šećera – failed!

belts-2735438_1280

Ipak nisam izdržao 100 dana bez šećera (pussy).

35 dana sam bio „clean“ i onda je puklo. Počelo je s oblizivanjem žlice od sladoleda, a završilo s hrpom napolitanki, 10+ Merci čokoladica, zdjelom zobenih s Kraš expressom i još par sitnica.

Trudit ću se zaboraviti da se ovo dogodilo i preostalih 65 dana odraditi bez ovakvih iskakanja s tračnica. Život bez šećera je stvarno lijep i za razliku od ranijih prejedanja slatkim, kad bih već par sati kasnije opet poželio slatko (famozni inzulinski rollercoaster), sad mi uopće ne nedostaje, evo već treći dan nakon prejedanja. Receptori u mozgu su se odvikli od slatkog i nema više one, „ovisničke“ želje za novim „šutom“ slatkog.

No, želim se osvrnuti na nešto drugo.

Što mislite kako mi se ubijanje s preko 3000kcal u samo jednom obroku, isključivo rafiniranih šećera odrazilo na liniju?

Samo dan nakon ovog prejedanja, po prvi put još od prošlog ljeta kopča remena/opasača mi se pomaknula do posljednje rupice. Zvuči malo paradoksalno ali ovo ukazuje na jednu činjenicu koju mnogi zaboravljaju. Baš kao što od jednog zdravog obroka i jednog treninga nećemo čudesno smršaviti ili izgraditi mišiće, tako niti od jednog junk obroka mjesečno (ili dvotjedno) nećemo upropastiti dovođenje u top formu.

Ključ je u konzistentnosti.

Praćenje napretka na dnevnoj bazi može izluditi čovjeka. Rast kg na vagi u dane kad bi po svemu trebali padati. Pad na vagi u dane kad smo pojeli više nego inače. Ovakve stvari su normalne jer naše tijelo je vrhunski ali i komplicirani stroj kod kojeg logika nekad ne vrijedi, osobito na dnevnoj bazi.

Vaš zadatak bi trebao biti: kvalitetno se hraniti, redovito trenirati i dovoljno odmarati. Ako se ovoga pridržavate, već kroz 2-3 tjedna ćete osjetiti prve znakove napretka, kroz 2-3 mjeseca taj će napredak postati itekako primjetan, a kroz 6-12 mjeseci se možete transformirati gotovo do neprepoznatljivosti.

Vaga nek bude jedan od kontrolnih mehanizama, ali ne više od jednom tjedno. Više od toga samo će vas zbunjivati.

Poroci, ciljevi, umjerenost…

kermit-1651325_1280

 

Nije da kroz mladost nisam imao poroka, dapače, bilo ih je puno previše ali što sam stariji, sve ih više nastojim odbaciti jer me usporavaju u dostizanju mojih ciljeva. No, s vremena na vrijeme, dođu situacije u kojima se ipak opustim i to me podsjeti da tijelo s 40 godina jednostavno puno teže oprašta neke situacije nego tijelo od 20 godina.

Prošlo je ravno tjedan dana od svadbe mog dobrog prijatelja na kojoj sam unio određenu količinu alkohola i još uvijek se od toga nisam oporavio do kraja. Nije da sam popio ne znam koliko ali s obzirom da dosta rijetko konzumiram alkohol, nuspojave su bile … dosta naglašene. Nije pomoglo ni što se tu noć, kao niti iduću nisam naspavao, a nije pomoglo ni to što sam se dva dana kasnije, u ponedjeljak, opet ustao u 4 ujutro i odradio trening umjesto da odmorim.

Kao što sam već više puta naglašavao, biti fit u 30-ima i 40-ima nije teško ukoliko se te godine i „kilometraža“ tijela uvažavaju. Forma koju možemo postići sa recimo 40 godina može biti jednaka pa čak i bolja ukoliko tijelu poklanjamo više pažnje, a to znači:

VIŠE:

  • Zagrijavanja prije treninga
  • Vježbi mobilnosti
  • Kretanja općenito
  • Masaža
  • Odmora
  • Dobre hrane
  • Dobrih tekućina (voda, čaj)

MANJE:

  • Ljenčarenja
  • Loše hrane
  • Loših pića (alkohol, zaslađeni sokovi)
  • Živciranja
  • Cigareta
  • Besanih noći

Mnogima od nas slijedi „produženi vikend“. Družit ćemo se, odmarati, bit će mnogo rođendana, krstitki, svadbi, roštilja, raznoraznih fešti i druženja. Bit će puno prilika da si upropastimo naporan rad proteklih tjedana, te sabotiramo tjedan koji je pred nama. Neće nam biti ništa od 2 „gemišta“, kuglice sladoleda ili jednog pretjerivanja u delicijama s roštilja (i raznoraznim prilozima koji roštilj prate) ali ne moramo se baš u potpunosti „pustiti s lanca“.

Ključ je u umjerenosti, kako u jelu i piću, tako i u svima ostalim stvarima. Često jedan ekstrem prati drugoi pa tako u mom slučaju često neki ispad u hrani ili piću poprati žestoki trening koji bi trebao „popraviti štetu“, a koji, paradoksalno, može napraviti novu štetu u vidu neke sportske ozljede.

Uživajte u produženom vikendu, dobro ga iskoristite i probajte biti umjereni u svemu, ja svakako hoću.

10 savjeta kako spavati kvalitetnije

woman-2197947_1920

U prošlom blog postu pisali smo o važnosti kvalitetnog sna. Evo sad i uputa kako san učiniti kvalitetnijim.

Kvalitetnih 7 sati sna više će vas odmoriti od manje kvalitetnih 9 ili 10 sati, ukoliko si uopće možete priuštiti toliko ležanja u krevetu. Osobno tijekom radnog tjedna spavam u prosjeku tek nekih 6 sati na noć te mi je tim bitnije da mi san u tih 6 sati bude maksimalno kvalitetan. Evo nekoliko načina kako to postići:

Spavajte u potpuno zamračenoj prostoriji – naši preci su tisućama godina spavali u pećinama u kojima nije bilo nikakvih umjetnih izvora svjetlosti. Dokazano je da danas, čak i malo signalno „stand by“ crveno svjetlo s nekog uređaja može poremetiti san. Zamračite sobu te isključite u potpunosti sve uređaje koji se eventualno nalaze u sobi

Temperatura zraka ne smije biti previsoka – zagrijavanje sobe kako biste mogli spavati prekriveni laganom dekicom nema smisla. Sobna temperatura nikako ne bi smjela prelaziti 18-20 stupnjeva Celzijusa. Meni osobno odgovara i znatno niža temperatura. Daleko bolje ćete se naspavati u hladnoj sobi toplo ušuškani u dekicu/prekrivač, nego u jako zagrijanoj sobi. Tijelo se mora ohladiti kako bi se uspavalo, a autoregulacija kroz pokrivanje/otkrivanje u snu je puno bolja varijanta od nemirnog sna u pretoploj sobi. Zrak također treba biti čist. Otvorite prozore prije spavanja, pustite ustajali zrak van te svježi, čisti u sobu.

Ne jedite cca 2 sata prije spavanja – tijelo koje je zauzeto probavljanjem hrane ne može utonuti u dubok san. To ne znači da morate ići spavati gladni ali nastojite tempirati zadnji obrok barem 2 sata prije odlaska u krevet. Također, zadnji obrok neka vam bude neka laganija kombinacija proteina i masti, umjesto pretrpavanja jako začinjenom hranom, hrpom ugljikohidrata i/ili slatkiša. Komad bijelog mesa s salatom ili recimo posni sir i nekoliko badema su dobar izbor

Tijekom dana nastojite što više biti izloženi dnevnom svjetlu – danas je česta situacija da veliki dio dana provodimo u zatvorenim prostorima (osobito zimi kad je dan kratak). Nastojite uhvatiti čim više prirodnog svjetla tijekom dana kako biste bolje spavali noću.

Probajte se čim više uskladiti s cirkadijalnim ritmom – opet se vraćamo na naše pretke. Desecima tisuća godina ljudi su odlazili spavati sa zalaskom sunca te se budili s njegovim izlaskom i taj ritam je duboko ugrađen u naš DNK.. Danas je to naravno jako teško jer je ritam života temeljito drukčiji ali što se više približite ovom ritmu, bolje ćete spavati te biti daleko odmorniji. Nemojte misliti da 8 sati sna između ponoći i 8h ujutro može biti jednako kvalitetnih kao 8 sati sna između 22h i 06h. Nastojite ići spavati ranije te se ranije buditi.

Probajte što češće ići spavati te se buditi u istim terminima, čak i vikendom. Prečeste oscilacije u vremenu kad se ide spavati te vremenu buđenja također remete kvalitetu sna.

Budite fizički aktivni tijekom dana – fizički aktivni ljudi generalno imaju puno bolji san. Samo pazite da ne trenirate neposredno prije spavanja jer tijelu ipak treba određeno vrijeme za hlađenje.

Izbjegavajte bilo kakve ekrane barem sat vremena prije spavanja. „Plavo“ svjetlo koje emitiraju ekrani uređaja poput televizora, tableta, smartphonea…. remeti proizvodnju melatonina, hormona koja je iznimno bitan za kvalitetan san. Radije se posvetite sebi, obitelji, družite se, razgovarajte, pročitajte dobru knjigu ili pak samo ležite, duboko dišite opuštajući se i tako utonite u duboki san.

Prije spavanja nemojte piti puno tekućine. Ako već pijete, to neka bude topli čaj od kamilice koja ima umirujući učinak

Budite produktivni tijekom dana – što više dobrih stvari odradite tijekom dana, to ćete biti zadovoljniji i spokojniji navečer, a samim time ćete lakše zaspati i bolje spavati. Nezadovoljstvo sobom i vlastitim životom je ubojica dobrog sna.

Continue reading

Zašto je kvalitetan san toliko bitan?

baby-22194_1280

Spavate li dovoljno?

A spavate li kvalitetno?

Mnogi će negativno odgovoriti na barem jedno od ova dva pitanja, a ako na oba odgovorite negativno, morali biste se zabrinuti za vlastito zdravlje.

Naime, dobar san ključan je za oporavak i pravilno funkcioniranje tijela i uma te ukoliko izostane, osobito kroz srednji ili duži vremenski period, mogli bismo patiti od sljedećih posljedica:

  • Pad imuniteta
  • Povećan rizik od kardiovaskularnih bolesti
  • Povećan rizik dobivanja prekomjerne tjelesne kilaže
  • Povećani broj upalnih procesa u tijelu
  • Lošije raspoloženje tijekom dana
  • Lošije mentalne sposobnosti
  • Lošiji fizički učinak na treningu

Naravno, s druge strane spektra su pozitivni učinci kvalitetnog noćnog odmora, dakle sve suprotno od ranije navedenih negativnosti:

  • Bolji imunitet
  • Bolje kognitivne funkcije
  • Bolja regeneracija tijela
  • Smanjenje zdravstvenih rizika
  • Bolje raspoloženje
  • Reduciranje stresa
  • Zdravije srce

Sad kad smo ponovili zašto je bitan dobar san, moramo se pozabaviti sljedećim pitanjima:

  • Što je to dobar san?
  • Koliko nam je potrebno sna?
  • Je li bolje spavati manje sati ali kvalitetno ili više sati, bez obzira na kvalitetu sna?
  • Kako bolje spavati?

Na ova i još neka pitanja ćemo odgovoriti u jednom od idućih postova

Financijski problemi – kako ih se riješiti?

financial-freedom-300x195

U prijašnjem tekstu pisali smo o načinima na koje ljudi najčešće završe u financijskim problemima, kreditima i dugovima. Idemo sada vidjeti kako se izvući iz tih problema.

Kako plaćate ratu kredita? Najčešće se radi o trajnom nalogu gdje vam se svaki mjesec na određeni datum, automatski s računa skida anuitet/rata kredita. Često se taj datum poklapa s datumom isplate plaće na način da ako recimo imate plaću 7.000 kuna, te anuitet od 1.000 kuna, na dan isplate plaće zapravo na računu vidite 6.000 kn jer je 1.000 automatski preusmjereno na račun banke davatelja kredita.

Evo jedne ideje. Ova ideja naravno nije nova niti je originalno moja ali već godinama djelujem u skladu s njenim načelima i vjerujte mi, funkcionira savršeno. Ako dobro pamtim, prvi put sam se s njom susreo u klasiku George. S. Classona: „The richest man in Babilon“. Ideja glasi: „Prvo platite sebi, a tek onda svima ostalima“. Ovo savršeno funkcionira kad se radi o mogućnosti da ovu isplatu odradite iz bruto dijela plaće (na taj način automatski plaćate manje davanja državi, odnosno manje financirate uhljebe) ali ne želim previše komplicirati. Dovoljno je da zapamtite koncept plaćanja najprije samome sebi.

Ajmo opet primjer od ranije. Imate plaću 7.000 kn i ratu kredita 1.000 kn. Ostaje vam na raspolaganju 6.000 kn i s tom plaćom nekako preživite od plaće do plaće. Biste li preživjeli da od tih 6.000 kn SVJESNO sami sebi uzmete još 1.000 kuna? Ako jedva preživljavate od plaće do plaće sa 6.000 kn, nema šanse da preživite s još 1.000 kuna manje, jel da?

Krivo!

Zapitajte se koliko ljudi preživljava s plaćom od 5.000 kn? A koliko s plaćom od 4.000kn ili manjom (pitajte samo blagajnice po trgovačkim centrima s kolikim plaćama moraju živjeti).

Da, kvaliteta života bi vam malo pala, komad odjeće manje mjesečno, 2 odlaska u kino manje, kupnja smartphoena od 2.000 kn umjesto onog od 4.000, možda biste se čak, pazite sad suludu ideju, odrekli pušenja cigareta, odnosno troška od prosječno 750kn mjesečno.

Biste li dakle preživjeli ukoliko biste si od 6.000 kn mjesečno koliko vam ostane nakon plaćanja kredita, još 1.000 kn platili sami sebi?

Da, preživjeli biste, vjerovali ili ne.

Svjestan sam tužne činjenice da je prosječna neto plaća u Hrvatskoj cca 6.200 što znači da postoji ogroman broj ljudi koji zarađuju i znatno manje. Kako da netko s plaćom od 3.000 – 4.000 kuna odvoji bilo kakav iznos koji bi plaćao sam sebi.

Jako teško ali moguće je, bitno je početi i taj proces automatizirati. Počnite s BILO KOJIM IZNOSOM ali automatizirajte proces. Stavite trajni nalog da vam se mjesečno skida makar 50 kn s računa. Vidjet ćete da ćete naći način da to i ne osjetite. Kad se naviknete da možete bez tih 50 kuna, povećajte trajni nalog na 100 kuna, zatim na 150…. kužite model?

Nisam neosjetljiv, ne živim u oblacima. Znam da postoje siromašne obitelji s dosta djece kojima jednostavno 3.000/4.000 kuna zarade po roditelju teško može biti dovoljno za život i da teško mogu odvajati. Njih izdvajam iz ove priče iako… i među njima ima dosta roditelja koji se ne odriču recimo cigareta. Dakle i tu ima načina kako uštedjeti.

Ipak, primarno govorim o ljudima koje NE SPADAJU u socijalno najugroženije. Govorim o ljudima koji su u financijskim problemima zbog stila života – cigarete, izlasci, brandirana odjeća, sve vrste konzumerizma… i koji uz malo više racionalnosti, a malo manje gramzivih apetita, mogu preokrenuti začarani krug kredita i dugova te početi graditi svoju financijsku neovisnost.

Koliko % primanja plaćati trajnim nalogom sami sebi? 

Čim više to bolje, naravno. No, recimo da treba započeti s minimalno 5%, navikavati se malo pomalo na asketizam, dići to na 10%, a kad dođete na 20 ili više %, tad ste na konju i praktički, nakon te točke, nema povratka u mrak financijske nesigurnosti.

Ajmo nazad na primjer plaće od 7.000 kn, ratu kredita od 1.000 kn i 6.000 kn koje nam ostaju na raspolaganju.

20% od 7.000 kn je 1.400 kn. Vidi čuda, ta svotica je VEĆA od svotice koju mjesečno odvajate za vašu dragu banku za novac koji vam je posudila i kamate koje joj dajete za tu velikodušnu uslugu.

1.400 * 12 mjeseci je 16.800kn. Taj novac naravno ne stoji doma u čarapi već ga parkirate u neki oblik štednje pa ćete za njega dobiti i neku kamatu (trenutno su kamate na štednju rekordno male ali opet, pokriju barem stopu inflacije). Pomnožite tih cca 17.000 s 5 godina i eto vas na iznosu od 85.000 kn, ili u „domaćoj“ valuti – cca 11.300 Eura.

Čestitam, upravo ste u 5 godina uštedjeli za jedan nepretenciozan automobil. Možda baš za onakav za kakvog plaćate mjesečnu ratu od 1.000 kn kredita?

Kužite foru?

Naravno da kužite. No, najveća fora je u tome da je ta štednja AUTOMATSKA. Ne štedite u „čarapi“ iz koje u bilo kojem trenu možete uzeti taj novac. Štedite tako da PLAĆATE PRVO SEBI, trajnim nalogom i na to zaboravljate. Živite s onim ŠTO VAM PREOSTANE i nađete način kako da vam to bude dosta.

Ukoliko vam to nije dosta (u ovom primjeru to je uz plaću od 7.000kn, ratu kredita od 1.000 kn i ratu koju plaćate sami sebi, 1.400kn, ostane vam za trošenje 4.600 kn) bit ćete prinuđeni napraviti sljedeće:

NAĐITE NAČIN KAKO ZARADITI DODATNI NOVAC!!!!!!

Nađite honorarni posao, svirajte na svadbama, radite suvenire, zarađujte pisanjem bloga, cjepajte drva susjedima, postanite učitelj, gitare, osobni trener….(namjerno pišem ovakve gluposti da vam otvorim um i potaknem vas na razmišljanje van uobičajenih okvira) i dodatnim izvorom prihoda pokrijte rupu između novca od plaće koji vam ostane, te vaših potreba. Također, dodatno poradite na rezanju troškova (cigarete, alkohol, izlasci, nepotrebne gluposti koje kupujete, pretplate…..).

Ovaj tekst vam daje okvir. On nije DETALJNA uputa što i kako da radite. Ovo su smjernice koje vam trebaju otvoriti um i natjerati vas da se prestanete žaliti i počnete djelovati

Sretno!

Financijski problemi – Balkan style

empty-wallet

Ponekad mi se čini da je život u Hrvatskoj (a tako je i u susjednim zemljama) jedna velika kuknjava o životnoj besparici. Na sve strane slušam i čitam o problemima, manjku novca, posla, dugovima, ovrhama, kreditima, iseljavanjima u razne Irske, Njemačke, Australije… u potrazi za boljim životom.

S druge strane, svuda oko sebe vidim dobre automobile, skupe smartphoneove, pune kafiće, markiranu odjeću,  stotine tisuća ljudi koji svake zime uredno idu na skijanje, ljeti na more, mnogi i na egzotične i skupe lokacije.

Postoje li zaista oko nas dva svijeta? Jedan koji egzistira na rubu gladi, a drugi koji živi u luksuzu? Je li kod nas toliko užasna gospodarska situacija da je nemoguće živjeti zadovoljavajućim stilom života uz prihode ostvarene vlastitim poštenim radom? Je li zaista svo bogatstvo u rukama „200 odabranih obitelji“ i nitko osim njih, nema šanse za ostvarenjem „američkog sna“ na ovim našim prostorima jugoistočne Europe ili, ako vam je tako draže, brdovitog Balkana?

Kao i uvijek, istina je negdje u sredini. Hajdemo odmah raščistiti ekstreme, odnosno dva najudaljenija kraja ove materijalne osi. Na jednoj strani imamo zaista iznimno siromašne ljude, koji su imali nesreću/peh da ih život zaista nije mazio i da su im šanse za uspjeh u staru bile jako male. Možda su se rodili u disfunkcionalnoj obitelji, bez uvjeta za kvalitetno školovanje i razvoj, uz roditelje alkoholičare ili pak s nekim zdravstvenim problemom koji im je u startu umanjio šanse za uspjeh. Kod njih se radi o zaista objektivnim razlozima koje je teško (ne i nemoguće) prevladati. Takvi ljudi često nemaju stalan izvor prihoda te imaju male šanse da ga pronađu. Njima je zaista potrebna pomoć od strane dobrih ljudi, institucija i humanitarnih organizacija. Takvih međutim, stvarnih socijalnih slučajeva, koji se u tu situaciju nisu doveli vlastitim greškama već spletom nesretnih okolnosti, ima relativno malo.

Druga skupina ljudi su ona nekadašnja „srednja klasa“ koja je tijekom 90-ih godina skliznula prema kategoriji siromašnih. Što se promijenilo? Činjenica je da je mnoštvo firmi privatizirano, pokradeno i upropašteno te da su ljudi izgubili radna mjesta. No, sve to se izdogađalo u prvoj polovici 90-ih, dakle prije 20-25 godina. Ljudi koji su tada bili u naponu snage, danas su ionako u ili pred mirovinom. No, njihovi nasljednici i danas kukaju kako im je financijski loše jer su silne firme propale. Njihovim roditeljima to mogu priznati kao objektivan razlog, no ne i njima samima, dakle ljudima koji su danas u 30-im i 40-im godinama života. Koji parametar u ovoj jednadžbi se dakle još promijenio, zašto ljudi u najboljim godinama i danas jedva spajaju kraj s krajem i kukaju kako su u lošoj financijskoj situaciji? Bez namjere da uđem u duboke analize SVIH parametara, osvrnut ću se na jedan poprilično očiti.

Raspadom bivše, socijalističke i relativno zatvorene države, ušli smo naglo u svijet kapitalizma, otvorenog tržišta, globalizacije i lako dostupnih informacija. Svima su nam jako porasli apetiti i eksplodirao je materijalizam i konzumerizam. Nekad su našim cestama dominirali Stojadini, Fićeki, Peglice, na auto se gledalo kao na sredstvo za prijevoz od točke A do točke B, a danas je automobil statusni simbol. Iako je i danas relativno lako doći do Corsa, Clia i sličnih današnjih ekvivalenata ondašnjih Stojadina, danas je normalno da čim postaneš kreditno sposoban uzmeš polovni) ili novi ako si hrabriji) BMW, Audi ili za skromnije Golf. Nekad je nama snowboarderima/skijašima zimi bio fantastičan provod otići na 1 dan na Roglu ili Krvavec. Danas, ako nisi tjedan dana na Kronplatzu, kao da nisi bio na skijanju. Nekad se ljeti s guštom išlo u Crikvenicu, Krk ili neko mjestašce u okolici Zadra i to se cijenilo kao super godišnji odmor, a danas si seljo-beljo ako bar jednom u 3 godine ne odeš na destinaciju tipa Kuba, Maldivi, Tajland ili recimo u New York. Isto tako je danas potpuno normalno imati plaću (neto) cca 5.000 kn ali imati smartphone od 7.000kn i hrpu brandirane odjeće.

Ovo gore sam sve skupa možda malo izdramatizirao ali na taj način sam htio naglasiti koliko smo se kao potrošači promijenili. Željeli bismo sve i odmah, a za to nemamo materijalnih kapaciteta. I onda se događa magični krug. Ono što si ne možemo priuštiti ušteđenim novcem kupujemo na kredit, na taj kredit plaćamo kamate, još si smanjujemo investicijski potencijal, a ako upadnemo u zamku konzumerizma tad samo kupujemo nove i nove predmete želja te tonemo sve dublje u kreditno ropstvo.

Postoji i jedan jednostavan način kako promijeniti ovaj stil života. Jeste li ikad razmišljali o tome da kreditirate sami sebe? Da vi budete osoba koja DAJE kredit i za to još dobiva kamate?

Zvuči nadrealno ali je zapravo vrlo jednostavno. Ako vas zanima o čemu se radi, pričekajte dan/dva i sljedeću objavu

Post – rezultati

 

Evo sad i zadnjeg dijela, onog za koji sam dobio najviše upita, rezultati, odnosno, što je pokazala vaga.

Najprije moram još jednom napomenuti da skidanje kila NIJE bio razlog ovom postu. Kvalitetno skidanje viška masnih naslaga traje tjednima pa i mjesecima (ovisno o početnom stanju) i post nije jedan od načina na koji biste trebali skidati masne naslage. Razlozi zašto smatram da JE dobro postiti i zašto ja osobno postim su već nabrojani u ranijim tekstovima pa se neću ovdje ponavljati.

Ipak, kad čovjek 5 dana ne jede apsolutno ništa, gubitak težine je neminovan. Većina te težine NISU masne naslage. Kilaža pada zato jer se prazni probavni sustav, jer se tijelo rješava viškova vode te metaboličkog otpada. Ovisno o početnom stanju, taj pad može biti poprilično veliki, baš kao što je bio i kod mene, ali on nije trajan.

Krenimo redom.

Moje početno stanje (01.01.2018.) dan prije početka pripreme za post  bilo je 112,7 kg.

unnamed

Ovoj težini prethodila su tri i pol tjedna teškog hedonizma. Tijelo mi je bilo prepuno šećera i soli te ja povuklo i zadržalo velike količine vode. Da i nisam postio već samo malo normalizirao prehranu, već bi dio toga otišao kroz 2-3 dana. Post je bio sam katalizator naglog gubitka te suvišne tekućine.

Nakon 2 dana pripreme za post (laganija hrana, bez ugljikohidrata) te 5 dana posta (ništa hrane, samo obična voda) vaga je pokazala sljedeće:

unnamed (1)

 

Dakle, u ukupno 7 dana, vaga je pokazala pad od 11kg. Ovdje moram napomenuti da je tih 101,7kg težina POTPUNO HIDRIRANOG tijela. Za razliku od natjecatelja popularnog reality showa koji smo donedavno gledali na TV-u,  koji su prije vage radili ozbiljne dehidracije (izbjegavanje tekućine, sauna…), ja sam bio apsolutno hidriran. 5 dana sam samo vodu pio i to u količinama koje je tijelo tražilo, znači dosta. Dehidracija je inače jedan izuzetno štetan proces koji svakako izbjegavajte. Ono što je prihvatljivo na TV (kako bi rezultati vage bili impresivniji) nikako nije prihvatljivo zdravstveno.

Sa tih 101,7 kg nisam htio izlaziti na blog jer bih poslao krivu sliku i možda nekog ponukao da posti s ciljem gubitka težine što je, ponavljam, POGREŠNO.

Zato sam pričekao dva i pol dana u kojima sam jeo punom parom (koliko god i što god je tijelo tražilo) te sam onda dva dana zaredom stao na vagu i situacija je sljedeća:

unnamed (2)

Ovo je i nekakav sažetak rezultata vage. Inicijalni pad od 11 kg koji se nakon „refeeda“ popeo i zaustavio na 6 kg manje nego prije posta. Više nego što sam očekivao ali pritom nemojte zaboraviti na sljedeću činjenicu. U redovitom sam treningu. Moje tijelo sagorijeva jako puno kalorija tijekom treninga i metabolizam mi je puno brži nego nekoj osobi koja živi sjedilačkim načinom života, a NE TRENIRA ništa. Gubitak kod takve osobe bi vjerojatno bio manji.

Ostali rezultati posta:

Tijelo lišeno metaboličkog otpada – u 5 dana bez hrane, tijelo je „pojelo“ ostatke sve one loše hrane kojom je bilo opterećivano tijekom blagdana

Očišćeni receptori za kofein – s 4 šalice kave dnevno, 7 dana nisam popio niti jednu (5 dana posta + 2 dana nakon posta). Volim kavu, veliki sam ljubitelj okusa i mirisa ali lijepo je očistiti receptore i znati da mi kava više nije ovisnost nego gušt.

Zdraviji odnos prema hrani – manje me privlači gotova, kupovna procesuirana hrana, a više zdrava, kod kuće pripremljena, a i sam proces kuhanja i pripreme hrane me počeo jako privlačiti.

Kognitivne funkcije – imam osjećaj da mi mozak radi brže, da razmišljam jasnije i na neki čudan način kvalitetnije. Na engleskom bi to rekli „mental sharpness“. Kao kad PC očistite od virusa pa radi brže, bolje, stabilnije.

Efekti na staničnoj razini – nemam pojma jesu li se dogodili ili ne ali sudeći po mnoštvu literature i recentnih istraživanja (proguglajte ime i rad doktora Yoshinori Oshumi, a evo vam i jedan link  https://www.nobelprize.org/nobel_prizes/medicine/laureates/2016/press.html ) ovim postom sam napravio puno toga dobroga svom tijelu na molekularnoj i staničnoj razini.

I na kraju….

Ne želim nikoga nagovarati na post. Ja sam ga odradio za sebe, a ne za druge. Nije mi bio prvi, a bome niti zadnji. Smatram da ima jako velike koristi za ljudsko tijelo ali opet, postoji i druga „struja“ koja to negira. Kako god, odluke poput postiti ili ne donosi svaka osoba za sebe. Konzultiranje s liječnikom je svakako dobra ideja prije nego se odlučite za post. Ukoliko imate bilo kakve bolesti, konzultirajte se dvaput, bolje spriječiti nego liječiti. Ipak ,smatram da je post odlična, drevna metoda očuvanja našeg tijela zdravim. Ljudi su postili od kad postoji ljudska vrsta i samo je u našem, bolesno konzumerističkom „modernom“ društvu normalno da jedemo svakih par sati i bombardiramo tijelo neprestanim unosom hrane, bez da mu damo priliku da predahne i odmori se od konstantnog probavljanja hrane.

Ako imate bilo kakva dodatna pitanja, molim vas u komentar ispod članka na Facebook stranici, kako bi i ostali vidjeli odgovor. Tako ćete mi pomoći da ne moram odgovarati stalno na ista pitanja u inboxu.

Hvala i pusa!

Post – kako je to izgledalo po danima te prekid posta

thumbnail

Završio sam i s ovogodišnjim 5-dnevnim postom. Trajao je od srijede 03.01. popodne, do ponedjeljka 08.01. navečer, nešto malo više od 120 sati. U sljedećim rečenicama opisat ću prehrambene navike neposredno prije posta, pripremu za post, sami post te prekid posta.

Iako se veći dio godine manje-više kvalitetno hranim, svake godine se u periodu Adventa potpuno opustim te jedem apsolutno sve što poželim. Tako je bilo i ove godine. Od 06.12. pa do 02.01. sam jeo ogromne, zaista ogromne količine hrane. I zdrave ali i nezdrave. Pod nezdravom se izdvajaju goleme količine slastica, industrijskih (čokolade, keksi) pa do domaćih (kolači, torte). Također, u tih 3 tjedna sam pojeo pizza, kobasica, kruha, hamburgera, peciva i sličnih stvari u količinama koliko ih vjerojatno ne pojedem kroz ostatak godine. Nije ovo bilo nikakvo neobično iskakanje iz tračnica, svake godine se jednako opustim u vrijeme Adventa, kao i tijekom ljetnog godišnjeg odmora. Moram svakako napomenuti da se većina ovog junk fooda pojela tijekom popodnevnih i večernjih sati. Obroci u ostatku dana su bili „fit approved“ i to je glavni razlog što nisam dobio više od 2-3 kg masti težine (dobio sam doduše puno više težine ali o tome nešto kasnije).

Post sam planirao početi 07.01. te odraditi 5 dana pripreme za njega. Zbog određenih okolnosti odlučio sam se za raniji početak posta te sam imao svega 2 dana za pripremu. Priprema se sastojala od prehrane bez ugljikohidrata tijekom tih 2 dana te znatno manjih obroka od do tad uobičajenih. Također sam kavu s 4 šalice koliko inače pijem smanjio prvi dan na 2, a drugi dan na samo 1 šalicu. Već u ta dva dana pripreme su počeli problemi, glavobolje zbog manjka kofeina te jaki osjećaj gladi.

Prvi dan posta, četvrtak, je bio uobičajeno užasan. Jaka glavobolja, glad i mentalna magla. Na poslu sam funkcionirao na nekih 50% kapaciteta i svakako ću ubuduće nastojati da prvi i drugi dan budu tijekom vikenda. Ovako loše nuspojave pripisujem prije svega izostanku kofeina, a ne hrane. Osobama koje nisu ovisne o kavi i kofeinu ova tranzicija bi svakako trebala biti znatno lakša.

Drugog dana, petak, je još uvijek bila prisutna glavobolja, doduše u dosta manjoj mjeri, ali pojačana jakim osjećajem gladi. Koliko god sam prvi dan čak i uživao u pražnjenju tijela od svakakvog smeća toliko mi je drugi dan hrana počela jako faliti. Mentalno sam bio dosta jači nego prvi dan, počele su mi se vraćati adekvatne kognitivne sposobnosti.

Trećeg dana, subota, je glavobolja bila samo neznatno prisutna. Receptori za kofein su se očito očistili i mozak je prestao tražiti stimulans. Osjećao sam se lagano i dosta dobro, hrana mi je na neki način prestala nedostajati u klasičnom smislu, ali su mi strašno nedostajali okusi. Samo sam razmišljao o slanom, ljutom, kiselom… San mi je postao odličan, spavao sam dugo i kvalitetno.

Četvrti dan, nedjelja, je bio sjajan. Glad kao klasičan podražaj je jedva prisutna ali opet jako čeznem za okusima; mesa, sira, juhe, salate, svježe pečenog kruha. Slatko mi gotovo uopće ne fali, samo slana hrana što je zapravo jako čudno jer sam inače lud za slatkim. Toliko mi nedostaju nabrojani okusi da sam na Facebook-u zapratio sve one stranice s super receptima, gledam ih i guštam kako ću ih pripremati kad završim s postom. Mentalno sam bio fantastičan. S obzirom da se pripremam za završni ispit na Fitnes učilištu, ovo je prvi dan koji sam baš imao odličnu koncentraciju za učenje. Tijelo se prebacilo s ugljikohidrata kojih NEMA na ketone koje proizvodi iz masnih naslaga i barem je mozak sit i zadovoljan te radi punom parom. Počinje se javljati dosta jaka bol u leđima, nedostatak minerala polako počinje uzimati danak. Također, grlo boli, postoji i medicinsko objašnjenje zašto je tako ali neću sad duljiti. Pitajte u komentaru ako vas zanima detaljnije.

Peti dan, ponedjeljak, osjećaj fantastičan. Ako izuzmem bol u grlu i leđima (oboje podnošljivo) sve drugo je za 5. Brutalno sam se naspavao preko vikenda, osjećam se lagano, mozak radi sjajno, gladi NEMA! Osjećam da bih bez problema mogao nastaviti s postom ali ovaj put neću. Naporan tjedan je ispred mene i moram popuniti ako ništa drugo zalihe vitamina i minerala. Odradio sam ono što sam planira i tu treba stati. Iduće godine ću isplanirati post od 7 dana i odraditi ga planski, sada ne želim improvizirati.

Prekid posta sam odradio na propisan način. Prvi obrok je bio tanjur domaće goveđe juhe, a uslijedila je zdjelica kuhane govedine, pomiješane s lukom, brokulom, cvjetačom i maslinovim uljem. Sat kasnije sam pojeo cca 50 grama malih slanih pereca (grickalice), a zatim nekoliko voćnih jogurta. Ovo zadnje mi baš i nije trebalo ali dobro, tijelo je toliko prazno da će mi ovo samo malo popuniti glikogen. Također sam popio Omega 3, kalcij, magnezij cink i vitamin c. Tijelu sad trebaju makro i mikronutrijenti kako bi nanovo izgradilo nove, zdrave stanice te imunitet.

U idućem, ujedno i završnom tekstu napisat ću što je o svemu rekla vaga, koliko kg sam pao, koliko kg sam vratio nakon punjenja, te opći dojam o ovogodišnjem postu.

Post – tko smije sigurno postiti i koliko dugo?

Scale-eating-fasting2-800x493

Danas mi je peti, ujedno i zadnji dan posta ali izvještaj kako je to izgledalo po danima slijedi tek kad ga odradim do kraja, odnosno kad se potpuno vratim u rutinu redovite ishrane. Tek tad ću vidjeti before/after rezultate (iako znam kakvi će otprilike biti jer mi nije prvi post, ali svaki je u neku ruku ipak poseban).

Danas ću napisati nekoliko rečenica o preporučenom trajanju posta te o tome tko ne bi trebao postiti bez konzultacija s liječnikom.

Ukoliko ste potpuno zdrava osoba, post u trajanju 1-3 dana trebao bi biti sigurna aktivnost. Bez obzira na tjelesnu kompoziciju i težinu, tijelo imam sasvim dovoljno zaliha svega što mu je potrebno za preživjeti 1-3 dana. Jedini uvjet je da pijete dovoljno vode kako ne biste bili dehidrirani.

Osobama koje nikad nisu postile preporučio bih za početak 1-dnevni post, zatim 3-dnevni, a tek nakon tih iskustava bih prepustio čovjeku da na temelju iskustva i osjećaja tijekom kraćih postova, odluči je li spreman za duži post.

Također, prvi dani posta mogu biti jako, jako teški i zato je moja preporuka postiti tijekom vikenda ili godišnjih odmora. Najteža su prva dva dana, osobito prvi (detaljnije ću o tome pisati u idućem tekstu) i zato je bolje da ta dva dana nemate nikakve obaveze, odnosno da ta prva dva dana posta ne budu tijekom radnih dana.

Osobno sam već poprilično iskusan s postom pa si mogu dozvoliti post od 5 dana. Poznajem svoje tijelo i znam njegove mogućnosti i limite. Meni je 5 dana lako za izdržati i ne treba mi medicinska supervizija ali nikako to ne preporučujem svakome. Počnite lagano, s jednim danom posta. Nakon par jednodnevnih, odradite post od 2-3 dana. Tek nakon toga možete razmišljati o dužem postu (naravno da se osobno nisam držao ove preporuke i da je moj prvi post odmah bio 5-dnevni ali to svakako nije bilo ugodno, pametno, a ni zdravstveno sigurno iskustvo).

Post duži od nekoliko dana se ne preporučuje raditi bez medicinske supervizije. Vani su već prilično popularne klinike specijalizirane za post, u kojima su osobe koje poste pod 24 satnom paskom liječnika.

S obzirom da sam Balkanac, moj idući post će po svoj prilici biti barem 7 dana i to naravno bez nadzora, ali ponavljam, ja sam već jako iskusan u ovome i nemojte to pokušavati ako vam je prvi post.

Osobe koje pak imaju bilo kakve zdravstvene probleme, svakako neka se konzultiraju s liječnikom ali kvalitetnim, koji se permanentno educira, a ne s nekim koji od završetka fakulteta nije pročitao niti jedno aktualno istraživanje te se drži dogmi koje  je naučio iz knjiga napisanih prije 30-40 godina.

Trudnice NIKAKO ne bi smjele postiti, mislim da je suvišno objašnjavati zašto.

U idućem postu opisat ću period koji je prethodio postu, pripremu za post, samo iskustvo kroz ovih 5 dana te o mjerljivim rezultatima posta.