Financijski fit – aktualna situacija na svjetskim burzama

Kao što smo već govorili,  na ovom blogu smo posvećeni postajanju i ostajanju fit na svim važnim životnim područjima, od fizičkog pa sve do financijskog. Ovo jedan od prvih postova posvećenih upravo osobnim financijama i investiranju na burzama, a na njega me ponukao pogled na trenutno stanje na svjetskim burzama.

Nisam educirani ili certificirani stručnjak za investiranje ali sam već nekih cca 12-13 godina aktivni investitor na burzi te sam skupio određeno iskustvo koje želim podijeliti s vama. Također,  pročitaosame neke od ponajboljih priručnika na ovu temu pa imam nekakav background za pisanje o ovome.

Napomena 1: odluke o svojim financijama i investicijama uvijek donosite sami. Ovi tekstovi su isključivo informativnog karaktera, nikako konkretni savjeti što da radite s vlastitim novcem.

Napomena 2: tekst je pisan laičkim rječnikom i namijenjen je laicima. Stručnjaci će možda naći neke stvari kojima mogu prigovoriti ali trudit ću se ne ulaziti preduboko u materiju kako tekstovi ne bi postali nerazumljivi ili prekomplicirani laicima.

 

Ovih dana u mnogim medijima možete naletjeti na informaciju kako su Dow Jones ili recimo S&P indexi na povijesnim vrhuncima. Što to znači? Vrlo laički rečeno, to znači da su cijene kompanija koje kotiraju na američkoj burzi na povijesno visokim razinama. Indexi inače služe (primarno) kao pokazatelji trendova burzovnih kretanja. Pa tako na primjer, ako indexi rastu, to je znak da raste prosječna burzovna vrijednost tvrtki koje su sastavnica određenog indexa. Ako indeksi padaju, pada i prosječna cijena, odnosno tržišna vrijendost tvrtki sastavnica indexa. Za početak dovoljno definicija, ako vas zanima više, googlajte.

Evo kako to danas izgleda:

Dow Jones

Na slici je plavom bojom označeno kretanje Dow Jones indexa u posljednjih 12 godina.

Kako post ne bi bio predug, ovaj put želim upozoriti na samo dva detalja. Prvo, skroz desno, plavi krug u vrijednost unutar njega. To je vrijednost na današnji dan, a radi se o razini od skoro 23.000 bodova, dakle najveća razina Dow Jones indexa u povijesti.

A sad pogledajte razinu označenu crvenim krugom. Radi se o 2007. Godini i DO TADA o povijesno najvećoj razini Dow Jones indexa, cca 14.000 bodova.

Što se dogodilo nakon te 2007. godine? Ono od čega većinu nas tadašnjih investitora i danas prolaze trnci . Brutalni krš i lom te pad vrijednosti najprije američkih, a onda 2008. i svih svjetskih burzi te golemi gubitak vrijednosti svih vlasnika dionica ili udjela u investicijskim fondovima. To je lijepo vidljivo na liniji koja se strmoglavljuje sve do dna koje je dotaknula 2009. godine .

Ulaganje na burzi je psihološka igra. Jako puno (previše) ljudi kupuje dionice dok burze jako rastu (čitaj, u vremenima poput sadašnjeg). Tijek misli je često: „svi zarađuju na toj burzi, zašto ne bih i ja“. Mnogi tako kupuju dionice po jako visokim cijenama, da bi ubrzo ta cijena jako pala, baš kao što njihovi vlasnici brzo padnu u očaj.

Zašto sada pišem o ovom? Zato jer je Dow Jones ovih dana na razini 9.000 bodova većoj od one na kojoj je bio prije nezadrživog pada 2007.

Treba li sada ulagati u dionice ili pak suprotno, rješavati ih se dok su skupe pa čekati priliku da ih se kupi kad opet budu jeftine? Ne govorim da će burze sutra početi padati. Možda će rasti još tjedan, mjesec, dva, godinu dana? A možda i neće (a možda su u šumi :))

Razmislite malo o ovome pa se uskoro opet čitamo.

Osobna bilanca – kako objektivno procijeniti kvalitetu vlastitog života

163183515

Jedna od neiscrpnih tema kojima se uvijek vraćam je sklonost ljudi s ovih naših prostora silnom kukanju i prigovaranju. Kad tu kuknjavu poprati izostanak bilo kakve aktivnosti da se stanje oko kojeg se kuka popravi, onda nije ni čudno da smo depresivni, beznadni i malodušni, ogorčeni na sve koji su nam krivi što smo u stanju kavom jesmo. Tu naravno izostane bilo kakvo priznavanje VLASTITE odgovornosti za stanje u kojem se nalazimo.

Najčešće kukamo zbog stvari kojih nemamo, pritom zaboravljajući sve ono što imamo. Pritom debelo PRECJENJUJEMO stvarnu vrijednost onoga što nemamo, a PODCJENJUJEMO vrijednost onoga što imamo.

Kako bih pojasnio na što mislim, evo jednog malog prikaza malog dijela osobne bilance jedne izmišljene osobe:

NEMA:

  • Posao adekvatan vlastitim ambicijama
  • Dovoljno dobru plaću – prema vlastitim mjerilima
  • „Vezu“ koja bi ga uhljebila na dobroj poziciji u državnoj tvrtki
  • Najnoviji model smartpohonea niti 1000 Eura da ga kupi
  • Automobil od 20.000 Eura
  • Pune ormare najnovijih modela brandirane garderobe
  • Dovoljno slobodnog vremena za kavice, izlaske, hobije

IMA:

  • Vlastito zdravlje, fizičko i mentalno
  • Zdrave članove obitelji – roditelje, životnog partnera, zdravu i veselu djecu
  • Posao – bilo koji posao koji omogućuje plaćanje računa
  • Ako nema posao, onda ima znanje, iskustvo koje mu može omogućiti neki izvor prihoda
  • Ako nema niti posao, niti znanje, niti iskustvo, onda barem ima volju raditi na sebi kako bi stekao znanje i vještine potrebne za stvaranje nekog izvora prihoda
  • Krov nad glavom – bilo vlastitu nekretninu bilo mogućnost da plaća stanarinu
  • Neiscrpnu bazu materijala za učenje, osobni razvoj, usavršavanje – knjižnice, internet

 

Ovo je samo manji dio osobne bilance izmišljene osobe. Svatko od nas bi trebao napraviti VLASTITU bilancu u kojoj bi nabrojao sve što nema i za čime pati, ali i sve što ima, koliko god zdravo za gotovo prihvaćali te stvari.

E sad dolazimo do ključnog momenta. Kad napravite takvu bilancu, probajte si postaviti sljedeće ključno pitanje:

„Biste li bili sretniji kad biste stekli sve što nemate, a izgubili sve što imate?“

Mijenja li se sada nešto u vašim razmišljanjima? Ako da, onda prestanite kukati i budite do neba zahvalni na svemu što imate, a doživljavate zdravo za gotovo. Također, pokrenite se, radite na sebi, ne kukajte već se potrudite steći ono što nemate, bez da stalno nekog drugog okrivljujete za to što nemate.

Ako pak i dalje budete nesretni i kivni zbog onoga što nemate, te nezahvalni zbog temeljnih stvari koje imate, tad imate veliki problem i bojim se da trebate pomoć osoba i institucija koje su malo veći stručnjaci za mentalno zdravlje od mene.

Možda najvažniji tekst koji ćete ikad pročitati na ovom blogu

Hell-is-empty-and-all-the-devils-are-here.-William-ShakespeareNa ovoj stranici nastojim pisati uglavnom pozitivno intonirane, optimistične i motivirajuće tekstove. Međutim, ovih dana sam čitajući vijesti po portalima osjetio potrebu napisati jedan drukčiji tekst. On je nažalost mračan i bavi se teškim temama ali smatram da moram napisati nešto na temu zla koje se nalazi svuda oko nas, a velika većina ljudi pored njega hoda nepripremljeno i nezaštićeno. Ako ima ikog tko čita ovaj blog, a slučajno ne zna engleski, prevest ću naslovnu sliku, odnosno citat velikog Williama Shakespeara: „Pakao je prazan jer su svi demoni ovdje (na zemlji)“.

Nažalost, bojim se da je veliki Shakespeare u pravu. Evo nekoliko situacija o kojima sam čitao proteklih tjedana:

  • Vozač autobusa izbacio 12 godišnju curicu iz autobusa (negdje van grada) jer nije imala kartu, odnosno, imala je ali je zabunom kupila kartu druge autobusne kompanije
  • U kratkom vremenskom roku, u Zagrebu zabilježena 3 pokušaja silovanja i to na javnim mjestima
  • Pokušaj otmice djeteta na zadarskoj Rivi u pola bijelog dana
  • 41-godišnjak na Facebooku „zavodio“ dvije 13-godišnjakinje
  • u Riminiju 4 muškarca (ne želim govoriti iz koje zemlje i kako su se našli u Italiji, jer ne želim otvarati Pandorinu kutiju) napala mladi par, turiste iz Poljske, njemu razbili glavu i prebili ga, nju silovali i bacili u more.

Prvi događaj se navodno dogodio prošle godine ali sam tek ovih dana naletio na tu priču online. Očevidac situacije je rekao kako je djevojčica molila da ju barem ostavi u nekom naseljenom mjestu, mama je telefonski obećala da će platiti kartu na odredištu ali ju je šofer svejedno izbacio van iz autobusa, a prema riječima očevidaca, nitko od ostalih putnika nije reagirao je vozač bio „velik i jak“. L

Drugi slučaj – silovanja, odnosno pokušaji silovanja. Jedan se dogodio navečer, u wc-u trgovačkog centra ,a drugi na ulazu u zgradu. Ovi događaji su dospjeli u medije jer su počinitelji migranti ali to je u ovom slučaju sporedno. Silovanja se nažalost događaju svakodnevno, a velika većina nikad ne dospije u medije jer je žrtve sram ili se pak namjerno zataškavaju takva nedjela.

Ovim situacijama dodajte učestale napade raznih tipova  širom svijeta, kućno nasilje, otmice, kriminal… i slika svijeta u kojem živimo ne izgleda nimalo ružičasto. Nebitno radi li se o nekoj azijskoj zabiti ili pak europskim metropolama, zlo je prisutno i uvijek može pogoditi nas ili naše bližnje, bez obzira na naša mantranja „ma neće baš mene“.

Ne treba ipak stvarati preveliku dramu i živjeti u neprekidnom strahu. Velika, golema većina ljudi je zapravo dobra ali dovoljno je onih 1 ili 2% urođeno zlih da nitko ne može biti presiguran da neće naletjeti na nekog takvog.

Ovaj tekst i sve što piše u nastavku vrijedi za oba spola ali ipak, obraćam se najviše ženama, djevojkama, majkama. Žene su nažalost često žrtve seksualnih delikata ili pak kućnog nasilja. Uzdanje u sreću („neće baš mene“) ili druge ljude koji će pomoći (policija, slučajni prolaznici) često nije dovoljno. Nemojte dozvoliti da ovisite o drugima.

Posebno se obraćam roditeljima djece, osobito ženske. Čini mi se da svijet klizi u krivom smjeru i da će naše ulice, umjesto da postaju sve sigurnije, postajati sve opasnije i zato poduzmite nešto da smanjite rizike, za sebe i svoju djecu. U nastavku evo nekoliko načina kako to učiniti:

  • Odgoj, razgovor i posvećivanje potrebne pažnje djetetu. Ne možemo ih držati pod staklenim zvonom, niti im braniti sve i svašta. Zabrane su često kontraproduktivne i dijete ima želju činiti baš ono što je zabranjeno. Baš zato razgovorom treba objasniti kako prepoznati opasne situacije, ljude, mjesta, opasnosti koje vrebaju online, opasnosti od poroka, droge, alkohola…

 

  • Sami naučite, a onda tome podučite i djecu, kao prepoznati, a potom i izbjeći opasna mjesta i opasne kontekste. WC trgovačkog centra, željeznički kolodvor, podzemna garaža ili pak javna plaža, ne bi trebala biti opasna mjesta. Uglavnom i nisu ako se radi o danu. Međutim, situacija se mijenja ako se radi o večernjim ili noćnim satima. Tada to nisu mjesta na kojima bi se trebala zateći usamljena djevojka ili pak mladi zaljubljeni par.

 

  • Promatrajte ljude i dinamiku odnosa. Primjer – ako ste u kafiću, restoranu ili noćnom klubu u kojem se dvije ili više alkoholiziranih osoba prepiru, te ta prepirka postaje sve dinamičnija, pametno je udaljiti se ili barem biti spreman naglo se udaljiti ako krene fizički obračun, ili u gorem slučaju, potezanje hladnog ili vatrenog oružja (nažalost sve češća pojava). Ovo ne znači da se trebate zatvoriti u 4 zida i nikuda ne odlaziti, niti da trebate sa strahom u očima promatrati svijet oko sebe. Ne trebate postati paranoik ali ne trebate niti hodati svijetom kao muha bez glave. Promatrajte ljude i razvijajte osjećaj kako prepoznati kad se stvari oko vas počinju razvijati u nepovoljnom smjeru te se mudro udaljite od potencijalno opasne situacije.

 

Sad možda i najvažnije od svega nabrojanog. Postanite i ostanite fizički fit i to treniranjem borilačkih sportova ili barem ubacivanjem elemenata borilačkih sportova u svoje treninge.

O ovome sam već pisao, a pisat ću još desetine puta jer ovo smatram izuzetno važnim. Apsolutno najbolja stvar koju možete napraviti za sebe ili svoje dijete je da počnete trenirati neki borilački sport. Kroz njega ćete dobiti sve blagodati koje dobivate treniranjem bilo kojeg drugog sporta (zdravlje, kondicija, rješavanje stresa…) ali ćete dobiti i nešto što kroz druge sportove dobijete u puno manjoj mjeri, sposobnost da kvalitetno reagirate u možebitno opasnim situacijama.

Nekoliko mjeseci treniranja borilačkog sporta neće vas pretvoriti u osobe u borilačke mašine koje s lakoćom pobjeđuju brojne negativce (ovo ionako postoji samo u filmovima) ali vam itekako može pomoći da si fizičkom spremom i znanjem pokojeg udarca, omogućite nekoliko presudnih sekundi u kojima možete a) pobjeći, b) pozvati pomoć, c) onesposobiti napadača.

Na ovom polju zaista nisam spreman za nikakve kompromise pa tako čvrsto stojim iza tvrdnje da je dužnost svakog roditelja da dijete ili upiše na neki borilački sport, ili pak da ako sam zna nešto o tome, samostalno radi s djetetom na razvijanju sposobnosti obrane od fizičkog napada.

OSOBITO ako se radi o ženskom djetetu!

Koliko god bismo to željeli, ne možemo biti fizički uz njih 24 sata dnevno. Djeca rastu, dolazi vrijeme izlazaka, odlaska u druge gradove ili čak zemlje na studij i jednostavno ih ne možemo zauvijek čuvati kao dok su maleni i stalno uz nas. Ali im možemo i MORAMO omogućiti da se razviju u zdrave, jake osobe, sposobne da se snađu u opasnim situacijama. Suprotno nekim zabludama, treniranje borilačkih sportova ne potiče agresivnost. Dapače, često puta problematična i agresivna djeca postaju smirenija i manje agresivna upravo zbog kanaliziranja energije u dobrom, sportskom smjeru.

Vjerujem da će biti čitatelja koji smatraju da dramatiziram s ovim tekstom, a njima mogu poručiti da počnu gledati vijesti i čitati novine. Zlo ne postoji samo u horror filmovima već se nalazi svuda oko nas te nažalost udara svakog dana.

Možete i dalje biti uljuljkani u svoju mantru „neće baš mene ili nekog meni bliskog“ ali svatko kome se dogodi nešto takvo je također „netko i nečiji“ i vjerojatno je mislio „neće baš mene“.

Budite odgovorni prema sebi i prema svojoj djeci i nastojite uvijek biti u formi koja će vam omogućiti brzi i kvalitetni odgovor na pogibeljne situacije ako do njih dođe.

99% nas srećom nikada neće biti u takvoj situaciji, ali onaj 1% koji bude, možda jednog dana bude sretan što je pročitao ovaj tekst i poduzeo nešto po ovom pitanju.

Ljetna satira – muškarci u kupaćim gaćama

5571965848_e88aceedfe_b

Ljeto nam se polako ali sigurni bliži kraju. Iako se turistička sezona klimatskim promjenama sve više produžuje, ipak sredina kolovoza nekako tradicionalno simbolizira kraj špice ljetne sezone kupanja i odmaranja.

Ljeto je također i vrijeme kad neprikladno za neke teže teme pa idemo ovaj put s jednim satiričnim osvrtom na neke stvari koje se ljeti mogu vidjeti na plažama, ulicama ili kafićima. Mislim konkretno na tipove muškaraca po fizičkoj formi/obliku njihovih tijela ali i po ponašanju. Zašto samo muških? Zato jer sam i sam muškarac te u nekima od ovih opisa pronalazim i sebe. Drugi razlog je taj što se trenutno (možda će sutra biti drukčije) ne usudim dirnuti u taštine svojih čitateljica koje bi se mogle naći uvrijeđene ako se prepoznaju. Iako ne bi trebale jer je ovo isključivo, ponavljam,  satiričan tekst. E pa krenimo:

Tip 1:

11696327

Ovo je naprisutniji tip. Po mojoj gruboj procjeni, 90% muške populacije spada u ovu grupu. Ovaj tip muškarca je svoj zadnji trening odradio na satu tjelesnog odgoja u osnovnoj školi. Najčešća hrana mu je burek (što masniji to bolji), čevapi u somunu,  bijeli kruh (po mogućnosti umočen u kotao u kojem se spremala kotlovina), korica od odojka ili pak fini domaći špek s puno luka. Prezire voće i povrće (osim luka), a omiljena pića su mu pivo, vino i rakijica. Vodu ne pije da ne dobije vodu u koljenu. Jedini sport  kojim se bavi je mali nogomet na koji dolazi sav zamotan, te elasticni zavoj na skočnom zglobu, te steznik na koljenu, te flaster na žulju na peti. Na mali nogomet ide jer je nogomet jedini pravi sport za muškarce, a nakon minute na terenu, simulira ozljedu i traži zamjenu. Pravi razlog zamjene je taj što nema snage za više od minute igre, a i nije u redu da se gajba pive koja čeka sa strane zagrije previše. Za njega su svi muškarci koji idu u teretanu ili a) kompleksaši, b) imaju malog pišu, c) muškarci koji vole muškarce. Na plažu dolazi ponosno, sretan što je napokon na odmoru, od jutra udara po točenoj pivi u obližnjem kafiću, u sebi ili na glas komentira zgodne djevojke („uh kako bih te ….“), te nabildane mužjake („pederu nabildani, da ti ja zveknem jednu zidarsku odletio bi 4 metra…). Ponosan je na svoje tijelo i svima to daje do znanja („sve su to moji zubi natukli…“, „jebeš čovjeka bez 100 kila….“, „pobijedio sam anoreksiju…“ itd.)

Tip 2:

AJ2A47

Ovaj tip kad pređe 30 godina starosti “evoluira” u Tip 1, ali dok je u dvadesetima, to izgleda otprilike  ovako:

Izbor prehrane i omiljenih pića mu je isti kao i kod Tipa 1 ali…. Sve do negdje ožujka ili travnja. Tad upisuje teretanu, kupuje hrpu proteina, glutamina, kreatina, boostera… kreće s mahnitim vježbanjem (pritom se često ozlijedi jer mu je tijelo potpuno nespremno na tempo koji si odmah nabija), na treningu radi samo prsa i ruke („Schwarzenegger buraz…“) i to samo dvije vježbe, bench press i biceps pregib, u rekordnom roku usvaja gym sleng i njime se razbacuje 24h dnevno gdje god se nalazio („gainz buraz….“ „chest Friday…“, „danas sam zveknuo PR na benchu eeeeej”). Naravno, odlazi i u shoping, kupuje majice 2 broja premale (na kontinentu ih zovu „kamatarke“, a na moru „majica na mišiće“) te uske kupaće gaće kakve je Cro Cop nosio u ranoj fazi MMA karijere. Na plaži pucaju od ponosa jer su dobili malo mišića, a ako im se itko usudi reći da su ipak debele svinje (to im najčešće kažu cure ako ih imaju), jedini odgovor na to im je „masa je mama“.  Činjenica da su kroz treninge stekli nešto nove fizičke snage i mišića daj im neopisiv osjećaj superiornosti koji ponekad pokazuju navečer u klubovima, često pod utjecajem alkohola ili droge. Tad ponekad, u svojim premalim majčicama započinju neke sukobe u kojima 99,9% njih bude osramoćeno, najčešće od redara ili pak nekog mršavog klinca od 65 kg koji je igrom slučaja sportaš nekog borilačkog sporta. Razočaran odlučuje kako će čim dođe doma upisati neki borilački sport i uz to se zveknuti steroidima („ionako su svi oni na kemiji“). Čim se vrati doma, entuzijazam splasne i u trenu se opet transformira u klasičan primjer Tipa 1. I tako sve do travnja iduće godine kad se ciklus ponavlja (ciklusi se ponavljaju do cca 30 godina starosti, tad se nepovratno pretvaraju u klasični Tip 1.)

Tip 3:

daniel-craig-136391917424403901-140714151549

Ovo je zanimljiv tip. Oduvijek se bavi nekim oblikom fizičke aktivnosti, ima dobra znanja o treningu i prehrani i redovito ih prakticira. Izgleda vrlo dobro, čak i odlično osobito u usporedbi s tipovima 1 i 2 kakvih je 95%. No, perfekcionist je i uvijek jako kritičan prema sebi. Trenira cijelu godinu (više ili manje intenzivno) ali s približavanjem ljeta dodatno intenzivira treninge i dodatno „čisti“ prehranu.  Međutim, on se ne uspoređuje s Tipovima 1 i 2 već se uspoređuje s Tipom 4 (vidi niže) i kad vidi da još nije na toj razini, često posustane i to najčešće u trenutku kad mu nedostaje još 3-4 disciplinirana tjedna kako bi postao Tip 4. Tada često odlazi u krajnost, zaključuje kako je ova godina izgubljena,  počinje doslovno žderati sve čega se odricao zadnjih mjeseci, te kovati planove kako 01.09. počinje ispočetka kako bi iduće ljeto izgledao kao Tip 4. Naravno, uz svo žderanje on i dalje izgleda bolje nego 95% ostalih muških primjeraka na plaži i mnogo ljudi s odobravanjem baci pogled na njega, ali on to doživljava u smislu „gledaju me jer sam debelo prase“.  Zanimljiv tip. Jako zanimljiv.

Tip 4:

Bodybuilder on beach

Ovaj tip je pojam discipline. Trenira cijelu godinu, 95% vremena se hrani strogo disciplinirano, jako mu je stalo u kakvom mu je tijelo stanju te je dugi niz godina u treningu. Takav tip si je zadao jako visoke standarde ispod kojih se ne spušta. U velikom broju slučajeva on i živi od svog tijela (sportaš, osobni trener, model….. žigolo). Primjeraka ovog tipa je zaista malo, jer biti u top formi nije lako i takva osoba zaista puno toga žrtvuje da bi tako izgledala. Veliki broj primjeraka Tipa 3 imaju potencijal za dosizanjem Tipa 4 ali ih često životne okolnosti (sjedalački posao, ljubav prema hrani, nedovoljno sna, ludi tempo života, obaveze… ) spriječi da to ostvare. Tip 4 je načelno relativno nezanimljiv za opis, sve dok ne dirnemo u podtipove tipa 4. A njih zaista ima svakakvih, od ljudi koji fantastično izgledaju ali su uvjereni da je to loše i nedovoljno (premali mišići ,nedovoljno nizak % masti), preko turbo uobraženih koji preziru sve ostale tipove, pa onih koji svima oko sebe dosađuju sa savjetima, kritikama svih koji ne izgledaju kao oni, napadaju ljude oko sebe zašto jedu kruh i sladoled i tako dalje i tako bliže. A ima i onih koji su itekako normalni, ponosni na svoj trud, rezultat i stil života kojim žive, a opet puni razumijevanja za sve ostale tipove oko sebe. Nažalost, brojka takvih se mjeri u promilima.

Eto, ovo je bio kratki osvrt iz mog kuta, satiričan naravno, svaka sličnost sa stvarnim osobama je slučajna :). Ukoliko imate i vi neki tip koji nisam primijetio, svakako napišite

Godišnji odmor – trening i prehrana

fgevx6f-1024x576

Ljeto je na vrhuncu, a s njime i sezona godišnjih odmora. S obzirom da su zadnja dva tjedna srpnja i prva dva tjedna kolovoza vrijeme kad velika većina ljudi koristi godišnji odmor i provodi ga na moru, pravo je vrijeme za jedan kratki članak o treningu i prehrani tijekom odmora.

Ne idemo svi na more s istim ciljevima. Netko tko se bavi fizički zahtjevnim poslom recimo na more ide prije svega dobro se fizički odmoriti. S druge strane, mi uredski radnici jedva čekamo godišnji kako bismo se psihički odmorili, a to često podrazumijeva jako puno fizičkih aktivnosti kojih nam kronično nedostaje

Zatim, netko tempira neku fizičku formu upravo za ljeto, da se na plaži već prvog dana pojavi u najboljem fizičkom stanju, a netko drugi pak tih tjedan/dva odmora koristi upravo kako bi se DOVEO u neku dobru fizičku formu.

Osobno, spadam u ovu drugu skupinu ljudi jer su mi dva tjedna godišnjeg fantastična prilika da veći dio dana budem fizički aktivan i da time pokušam poništiti izuzetno loše efekte uredskog posla, odnosno sjedilačkog načina života.

Što se prehrane pak tiče, lako je upasti u zamku pa se tijekom opuštanja i odmora, opustiti i od režima zdrave i disciplinirane prehrane. Sa svih strana nas „napadaju“ fina papica, sladoledi, restorani, brza hrana, akcijske ponude iz trgovina… i jako je lako zastraniti te u tjedan, dva poništiti sve one efekte koje smo postigli kroz mjesece koliko. Da ne govorimo o hladnim pivama, koktelima, vinima, rakijicama J

Kao i u svemu, treba pokušati optimizirati stvari te pokušati iskoristiti godišnji odmor na najbolji mogući način.

To bi značilo otprilike sljedeće:

  • Dobro se odmoriti, ali ne spavati 10 sati dnevno, a ostatak dana se izležavati na plaži
  • Biti fizički što više aktivan ali ne pretjerivati do granica ozljede. Dva tjedna rada ne mogu popraviti 50 tjedana nerada
  • I dalje se 90% vremena hraniti „by the book“, što ne znači da je zabranjeno tu i tamo opustiti se s obitelji uz fini obrok, ili s prijateljima uz piće, dva
  • Pokušati obići što više mjesta, ne zabiti se u apartman i na najbližu plažu i biti pasivan. Vidjeti, upoznati, proširiti vidike….

Dva tjedna godišnjeg odmora nas moraju odmoriti od proteklih 50 tjedana koji su za nama te nas fizički i mentalno pripremiti na 50 tjedana koji su preda nama. Ovako posloženo djeluje pomalo zastrašujuće no tako je kako je i zato se trebamo potruditi što kvalitetnije iskoristiti godišnji odmor.

Želim vam ugodne ljetne praznike, čitamo se opet krajem ljeta!

Kućni odgoj, odnosno izostanak istog

Dva praznika u razmaku od 7 dana te „stari“ godišnji odmor, omogućili su mi dva produžena vikenda na moru.

Koliko god se veselio takvim prilikama, zadnjih godina me hvata i neka nervoza kad god se spremam na more. S godinama mi pada prag tolerancije na mnoge stvari, a imam dojam da „tih“ stvari ima sve više i više.

Iako si svi tepamo kako smo jako fina i kulturna ljudska bića, sami pogled na recimo plaže nas itekako demantira.

Evo jedan svježi primjer iz Novog Vinodolskog. Novi je gradić koji se u zadnjih 15-ak godina koliko u njemu ljetujem strahovito razvio. Grad je predivan, a svako ljeto me iznenadi nekom pozitivnom promjenom. Ove godine je to bilo uređenje Bribirske obale. Uređeni su platoi za ručnike (obala je inače jako stjenovita i s malo „prirodnih“ platoa za ručnike), postavljeni tuševi, inox klupe u hladu posađenih stabala, a uz te klupe je nasipan čisti pijesak. Idealna mjesta za sakriti se u periodima kad je sunce prejako. Također, idealno za malu djecu koja jako vole igre s pijeskom.

No, nije prošlo puno dok nisam počeo vidjeti za što je još taj pijesak idealan. Svakih par metara pseći izmet. Uz te vidljive ostatke, mogu si samo zamisliti koliko je nevidljivih, „tekućih“ izlučevina kućnih ljubimaca. Uz dužno poštovanje onoj (nadam se) većini koja pazi da njihovi ljubimci takve stvari rade na za to primjerenim mjestima, ovi drugi su jednostavno rečeno – stoka u ljudskom obliku. Ako imaš ljubimca koji ti uljepšava život, onda se pobrini da se taj isti ne olakšava na mjestima koja je netko uredio, potrošio budget, potrudio se da SVIM gostima i posjetiteljima bude ugodnije. Nemam ništa protiv kućnih ljubimaca ali prioriteti njih i njihovih neodgojenih vlasnika NISU i NE MOGU biti veći od prioriteta ostalih ljudi, osobito male djece.

Kad smo već kod male djece i njihovih roditelja, daleko od toga da i „mi“ nismo bez mana. Na tim istim plažama sam tako nažalost vidio odbačene iskorištene pelene i vlažne maramice, niti 7-8 metara od koša za smeće. Da ne govorim o praznim vrećicama čipseva, omota od sladoleda, limenki cuge te stotinama opušaka od cigareta.

Još jedna stvar. Kako je bio produženi vikend, na more se sjatilo zaista puno ljudi. To odmah znači gužve i muke po traženju parkinga. Prvi dan, tražim prazno mjesto, a njega ni za lijek. Odjednom vidim jedno jedino prazno mjesto i sav sretan parkiram. Izađemo iz auta, i tad vidim da sam parkirao na mjesto predviđeno za osobe s invaliditetom. Isti tren sam sjeo nazad u auto, maknuo se, te idućih 15 minuta tražio novo prazno mjesto. Dok sam se vratio do svojih, naravno da je to parkirno mjesto bilo zauzeto. Obišao sam taj parkirani auto, i naravno, na njemu ni traga oznaci/naljepnici koja bi potvrdila da se radi o osobi s invaliditetom. Idućih 4 dana to je mjesto redovito bilo zauzeto, i naravno, niti jedan auto nije bio od vlasnika s invaliditetom.

Zbog ovakvih stvari sam razočaran u ljude, njihov kućni odgoj i evolucija ljudske vrste općenito. Umjesto da smo svakim danom sve civiliziraniji, imam dojam da nazadujemo.

Možda sam i ja prečangrizav pa mi smetaju stvari koje drugima ne smetaju. Ali mislim da ipak nisam. Stvari koje sam naveo ne mogu ne zasmetati svakog kulturnog i odgojenog čovjeka.

Kao osobe se moramo razvijati u svim segmentima življenja. Ako nastojimo biti zdraviji, u boljoj formi, bogatiji, sretniji, pa ajmo onda poraditi na sebi i po pitanju kućnog odgoja. Nemojte zaboraviti da ste najveći uzor vlastitoj djeci. Ako vas vide kako bacate opuške, smeće, ostatke hrane… to će smatrati normalnim ponašanjem i usvojiti iste obrasce ponašanja.

Ipak, i ja naravno imam svojih mana. Jedna od njih je svakako nizak prag tolerancije i impulzivnost. Pa tako ako ovog ljeta pročitate naslov u novinama ili na portalima „Ljutiti blogger našamarao bahatog vlasnika psa“, velike su šanse da se radi o meni. I da, svakako ću paziti da to napravim dok me djeca ne gledaju.

Osnove skidanja viška kilograma – 3. dio – trening

the-21-day-perfect-push-up-challenge-header-v2-830x467

Kako bi se povećao kalorijski deficit, osim smanjenja unosa kalorija potrebno je i povećati njihovu potrošnju, a to se može postići povećanjem fizičke aktivnosti.

Ako imate (ne)sreću da za život zarađujete sjedeći i to često 10 ili više sati dnevno, tada vam apsolutni prioritet postaje što je moguće više biti fizički aktivan van posla. To je ponekad jako teško jer kad oduzmete vrijeme koje provedete na poslu i 7-8 sati sna (preporučeno trajanje) ostaje nam vrlo malo vremena za trening u klasičnom smislu riječi.

Baš zato na trening nemojte gledati isključivo kao na sat i pol treninga u teretani. Trening je i hodanje do trgovine, vožnja biciklom, 30 čučnjeva koje napravite na poslu u pauzi, 20 sklekova dok gledate vijesti na televiziji, 10 zgibova koje napravite u parku dok ste tamo s djecom….

Prilike i vrijeme za trening su svuda oko nas. Ako ne možete trenirati u neko „normalno“ doba dana, probudite se ranije ili ostanite duže budni. Vrijeme koje uložite u trening vratit će vam se kroz mnogostruke benefite.

Ako imate jako malo vremena za trening, nemojte se opterećivati raznim kompliciranim vježbama. Kao i u svemu, i ovdje je ljepota u jednostavnosti. Već i tri osnovne vježbe i to one koje smo svi naučili još u osnovnoj školi će vam biti dovoljne za postizanje vrlo zadovoljavajućih rezultat.

Te tri osnovne vježbe su:

  • Sklek
  • Čučanj
  • Zgib

Isprobajte sljedeći trening:

10 -15 sklekova

5 – 10 zgibova

20 – 30 čučnjeva vlastitom težinom

Ovo je jedan krug u kojem ove vježbe trebate odraditi bez pauze. Odradite 4-5 krugova*.

*ovisno o vašoj početnoj formi i mogućnostima. Navedene brojke odnose se na osobu u relativno solidnoj formi. Ako su vam ove brojke prevelike, napravite ponavljanja koliko možete ali onda povećajte broj serija. Ako vam je ovo prelagana varijanta, povećajte broj ponavljanja po seriji ili pad dodatno otežajte vaše tijelo prslukom s opterećenjem ili bugarskom vrećom.

S porastom snage i kondicije, možete povećavati broj ponavljanja po krugu, kao i broj krugova.

Izvodeći SAMO ove vježbe, kroz 4-6 tjedana primijetit ćete značaj rast snage, kondicije i poboljšanje općeg fizičkog stanja. Ako ovo popratite kvalitetnom prehranom, primijetit ćete i pozitivne promjene na izgledu vašeg tijela.

Ljepota je što ove vježbe možete raditi kod kuće, dakle otpada vam izgovor da nemate vremena/novaca za teretanu 🙂

Naravno da s rastom ambicija, raste i potreba za varijacijama ovih vježbi, kao i ubacivanjem novih ali ne zamarajte se time. Dovedite se u dobru formu ovim osnovnim vježbama, a u međuvremenu polako skupljajte dodatno znanje. I na ovom blogu ćemo itekako pisati o naprednijim treninzima (a njihove varijante možete i moći čete vidjeti i na našem Youtube kanalu, no o tom po tom. Za početak je dovoljna velika trojka, sklek, čučanj, zgib.

I ne zaboravite se dobro zagrijati prije treninga!

p.s. ukoliko želite biti sigurni da nećete propustiti nove blog postove, na početnoj stranici u gornjem desnom uglu kliknite na FOLOW

Također, ukoliko ne želite propustiti nove video uratke, također se možete pretplatiti (subscribe) na Fit iznad 30te Youtube kanal

Hvala i pozdrav do idućeg blog posta!

Osnove skidanja viška kilograma – dio 2. – Prehrana

Da ponovim za čitatelje koji su se tek uključili, koja je osnovna misao vodilja ovog bloga:

Na maksimalno jednostavan i sažet način pružiti osnovne savjete za rješenje nekog problema!

To znači da ću danas recimo, dok budem pisao o hrani, preskočiti hrpu detalja o tome zašto neku hranu jesti, a neku drugu ne. To sam već jednom poprilično detaljno opisao u svojoj knjizi , a isto možete naći (ako vam se da tražiti) na bezbrojnim Internet stranicama. Moje vrijeme mi je poprilično dragocjeno, kao vjerujem i vama vaše i zato neću ulaziti u detaljna objašnjavanja. Uostalom, ne mogu dovoljno puta ponoviti da je ključ uspjeha u gotovo svemu upravo u nekompliciranju, odnosno u pojednostavljivanju stvari.

Još jednu stvar je bitno reći; ne postoji univerzalni pristup. Ne samo da različitim pojedincima odgovaraju različiti program prehrane već se mijenjanju i definicije „zdrave prehrane“. Na primjer savjeti za „zdravu prehranu“ se danas itekako razlikuju od onih od prije recimo 40 godina.  Isto se odnosi i na određene namirnice. Evo samo jedan primjer. Dugi niz godina je žumanjak od jajeta bio veliki neprijatelj jer sadrži puno kolesterola. Milijarde žumanjaka su tako tijekom godina bile bacane u smeće dok se danas zna da su cijela jaja, dakle s žumanjkom, zapravo fantastična i totalno podcijenjena namirnica. Nekad je i maslac bio neprijatelj dok se danas uvelike preporučuje kao „zdrava masnoća“. Zasićene masnoće su isto tako godinama bile glavni neprijatelj zdravlja dok se danas zna da su te rezultate krivotvorili „znanstvenici“ financirani od strane šećernog lobija. Detaljnije o ovome možete vidjeti na linku

No, neke paradigme se nikad neće promijeniti, a to su:

  • Svi makro i mikro nutrijenti imaju svoju ulogu u pravilnom funkcioniranju ljudskog organizma
  • Prehrana treba biti raznovrsna kako bismo unijeli sve potrebne nutrijente
  • Povrće je zdravo
  • Voće je zdravo iako ne treba pretjerivati u njemu zbog obilja šećera koje sadrži
  • Voda je najzdravije piće
  • Ako želite smršaviti, limitirajte „loše“ ugljikohidrate poput rafiniranog šećera, svih oblika slatkiša, bijelog kruha i ostalih pekarskih proizvoda
  • Izbjegavajte prerađenu hranu, gotove obroke (za mikrovalne), fast food
  • Kad god možete kupujte organsku hranu, minimalno tretiranu kemikalijama
  • Izbjegavajte „kupovne“ sokove, osobito gazirane
  • Ne pretjerujte s alkoholom

Što onda jesti i piti?

  • Kvalitetne bjelančevine (piletina, puretina, riba, jaja, sir…)
  • Puno povrća
  • Zdrave masnoće (maslinovo ulje, maslac, avokado, orašasti plodovi…)
  • Voće (ne pretjerivati s količinama)
  • Piti običnu vodu, čajeve, osobito zeleni čaj

Ovo su grube smjernice, o prehrani će biti još jako puno postova ali probajte jedno vrijeme (barem za početak 3 do 4 tjedna) izbaciti loše namirnice, zamijeniti ih dobrima te vidjeti kakav će biti rezultat.

Hint: pad kila, porast energije, bolji san, bolje raspoloženje…. 🙂

Probajte!

 

Osnove skidanja viška kilograma – dio 1. -metabolizam

sizeist-weight-loss-bias

 

Malo pomalo stiglo nam je proljeće, a i ljeto nam stiže za svega nekoliko tjedana. Približavanjem ljeta mnogima se javlja želja za skidanjem viška kilograma. Teretane su sad već dobro popunjene, privatni treneri imaju sve više klijenata, a trgovine dodacima prehrani bilježe rekordne prodaje raznih fat burnera i ostalih „čarobnih“ topitelja masnih naslaga.

No, kao i u svemu ostalome, niti ovdje ne postoji čarobni štapić koji može u nekoliko tjedana otopiti SVE masne naslage koje smo marljivo taložili mjesecima i godinama. Postoje doduše načini i za to ali to zahtijeva izniman trud, čeličnu volju i spremnost na hardcore metode treninga te iznimno rigoroznu prehranu. No, pustimo zasad ekstremne metode i pozabavimo se primjerenijim načinima skidanja nekoliko kilograma u nekoliko (6 – 8) tjedana.

Osnovna logika iza svakog skidanja viška kilograma je postizanje kalorijskog deficita – stanja u kojem u tijelo unosimo manje kalorija nego ih potrošimo.

Kako bismo znali koliko kalorija trošimo, moramo izračunati svoj bazalni metabolizam (u nastavku ćemo koristiti skraćenicu BMR što na engleskom znači Basal Metabolic Rate) te ukupnu dnevnu potrošnju energije (skraćenica TDEE – Total Daily Energy Expenditure).

Bazalni metabolizam (BMR) je količina energije koju naše tijelo potroši u stanju mirovanja. Bazalni metabolizam ovisi o faktorima poput spola, starosti i tjelesne težine.

Ukupnu dnevnu potrošnju energije računamo na način da na BMR dodamo energiju potrošenu kroz sve oblike aktivnosti tijekom dana, od naoko beznačajne količine energije koju potrošimo na aktivnosti poput rada na računalu ili stajanja u redu ispred šaltera pa sve do energije potrošene tijekom teškog fizičkog rada ili napornog treninga.

Za izračun BMR i TDEE postoje formule ali kako biste si olakšali život, iskoristite neki od nebrojenih online kalkulatora. Uguglajte izraze* poput „kalkulator metabolizma“ ili „izračun metabolizma“ i dobit ćete cijeli niz kalkulatora pomoću kojih u par sekundi saznate svoj BMR i TDEE.

*opaska – osobno sam nalazio kvalitetnije kalkulatore kad sam guglao engleske pojmove „BMR calculator“ i „TDEE calculator“.

Sad kad znate koliki su vam BMR i TDEE, lako je odrediti koliko hrane unositi za pojedini cilj.

Ako vam je cilj dobiti kilograme, morate unijeti više kalorija nego što vam je ukupna dnevna potrošnja kalorija (TDEE).

Ako vam je pak cilj skinuti kilograme (a vjerujem da nas  je takvih 90%), tada morate unositi manje kalorija nego što vam je TDEE, odnosno, postići kalorijski deficit. Najbrži način stvaranja kalorijskog deficita je istovremena redukcija unesenih kalorija uz povećanje trošenja istih.

Način na koji možete povećati TDEE, odnosno brže skidati kilograme, jest povećanje broja tjednih treninga te intenziteta tih istih treninga. Na primjer, umjesto tri lagana treninga tjedno, odradite četiri intenzivna (vrlo komplicirano zar ne :)). Na metabolizam također možemo utjecati korištenjem nekih namirnica koje dokazano ubrzavaju metabolizam (zeleni čaj, limun, grejp, čista crna kava,  brokula, bobičasto voće, jabuka, kupus, ljute papričice….).

U idućem postu ponovit ćemo OSNOVE zdrave/pravilne prehrane

Svaki početak je težak

How_to_start_a_business_crop

Nedavno sam bio prisiljen pauzirati od treninga 10-ak dana. Kako to kod mene obično biva, kad ne treniram popusti mi disciplina i u prehrani pa sam tako 10 dana odmarao i poprilično loše jeo. Bili su i neki rođendani i fešte pa je bilo i teške hrane, slatkiša, a i pokoje pivo.

Iako je 10 dana zapravo vrlo kratki period, prvi trening nakon 10 dana mi je bio težak kao da mi je jedan od prvih u životu.

Kao prvo, na jedvite jade sam se ustao iz kreveta u 04:20, što je inače vrijeme kada ustajem u dane kad treniram (a to je 4-5 puta tijekom radnog tjedna, vikendom ipak odspavam cca 2 sata duže). Nakon što je alarm zazvonio, ostao sam sjediti jedno 5 minuta dvoumeći se između povratka u krevet i treninga. Srećom, odabrao sam trening ali tu nisu prestali problemi. Zagrijavanje mi je bilo duže nego inače jer mi je tijelo bilo ukočeno i kruto. Kad sam počeo trenirati, zapuhao sam se nakon nekoliko serija čučnjeva s vlastitom težinom. U prvoj seriji sklekova sam napravio jedva 15 ponavljanja što mi je inače smiješna brojka.

Sve u svemu, kao da mi je pauza trajala najmanje 100, a ne tek 10 dana.

No, već idući dan, sve je sjelo na svoje mjesto. Bez problema sam se ustao u 04:20 i zatim odradio vrlo kvalitetan i jak trening.

Mnogi me pitaju kako mi se da ustajati u 04:20 da bih trenirao prije posla. I uvijek se začudim tom pitanju jer već toliko dugo imam tu rutinu da mi je to najnormalnija i najlakša stvar na svijetu. No nakon što sam 10 dana pauzirao od treninga te se budio u 05:30, prvog dana nakon prestanka pauze mi je bilo iznimno teško ustati u 04:20 i trenirati dok većina normalnog svijeta spava. No već idući dan sve je sjelo na svoje mjesto.

Ova filozofija je primjenjiva na skoro sve aspekte života. Koliko god bilo teško nešto započeti (pravilno se hraniti, redovito trenirati, započeti novi posao, početi učiti strani jezik, početi redovito čitati…), treba imati na umu da je najteže upravo – početi! Svaki sljedeći trening, obrok, korak…. je lakši.

Pametni ljudi kažu da napredak počinje tek kad iskoračimo iz zone ugode. Ako to znači da  trebate ustati rano ujutro ili pak ostati budni do kasno u noć jer u „normalno“ doba dana nemate vremena, svejedno to napravite.

I zapamtite da je taj prvi korak najteži, sve što slijedi je puno lakše.